Tamaein stan

Skroz kontra od mjesta gdje sam nedavno stanovala, zgrade, stanovi, kiša svakog dana i život u ruralnoj oblasti..drugačije utiču na mene. Jako mi je neobično zato što ne živim više u kući, nema žubora rijeke koja je tekla ispred moje kuće, kao ni sunčevih zrakova koji bi me budili svako jutro. Čujem ostale stanare iznad, pored i ispod mene.

Ne osjećam mir i spokoj kao što sam osjećala u svom prošlom domu, što je velika nepogoda za mene. Ali, trebala bih da gledam ovu selidbu sa vedrije strane..živim u stanu odmah do moje Akai. Praktično mogu da je vidim i čujem svakog dana, kad god pomislim na nju ona će pokucati na moja vrata. Više mi neće nedostajati kao prije i neću se oslanjati na sudbinu nadajući se da ću je sresti negdje.

Ali se radujem da otkrijem više toga o ovom selu, otkrijem nova mjesta i steknem nova poznanstva..nadam se da će me čekati velike stvari iza ovih ogromnih zgrada.

Kuhinja je uradjena po tradicionalnom japanskom stilu sa minimalističkim dizajnom. Drveni namještaj, papirnate lampe i prostirke od tatamija stvaraju toplu atmosferu. Prozor s pogledom na japanske krovove daje osjećaj mira i jednostavnosti. Sve kabine i stolovi su napravljeni od lakiranog i premazanog javorovog drveta. Police i fijoke su pune kuhinjskog posuđa, dok je na sredini prostorije drveni sto sa stolicama.

Dok sam pila čaj i odmarala na svojoj fotelji, posmatrala sam popodnevnu kišu kroz svoja balkonska vrata. Falilo mi je da sjedim u svom domu i ne planiram nikakve odlaske iz sela..sve dok mi kroz poštanski otvor na vratima nije ušlo neko nepoznato pismo. Podigla sam ga sa poda i blagim pokretom noža otvorila kovertu: to je bila pozivnica. Podebljano-pisani naslov mi je privukao pažnju: Aukcija blaga Daimiya Gurena, na lokaciji kod zamka dinastije Guren. Zaintrigirala me poruka koja je ukazivala da se ne radi o običnoj aukciji već o nečemu drugom što me je i kupilo da podjem. Ogrnula sam kaput i uputila se ka destinaciji gdje mi je i zacrtano da podjem - kapiji sela.