Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Reka Fokoyaka

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Reka Fokoyaka

Fokoyaka je bio jedan vrlo mali potok koj je nekad i bio sušan ali njegovim prokopavanjem stvorila se ogromna reka koja zahteva most ili čamdžiju da bi se prešlo sa jedne strane na drugu. U leto mnogo riba  migriraju iz ove reke ka slanijim vodama i zbog toga pecaroši često pecaju tokom leta ovde. dok je zimi voda zamrznuta i ribe traže otvore pa seljaci buše rupe kako bi namamili ribe da izađu i da bi oni mogli dai h uhvate. Sve u svemu ovo mesto ima zdravu pitku i slatku vodu 

Saburo je krenuo prema reci Fokoyake, zaintrigiran šta će otkriti na tom mestu. Hodao je stazom koja ga je vodila kroz raznolik pejzaž, prolazeći pored gustih šuma, proplanka i meandrirajućih puteljaka. Miris svežeg zraka i tišina prirode pratili su ga na putu.

Dok se približavao reci, čuo je sve snažniji zvuk tekuće vode. Drveće koje se sleglo uz obalu obećavalo je prijatnu hladovinu, a Sunčevi zraci prodirali su kroz lišće, stvarajući igru svetlosti na stazi. Saburo je bio uzbuđen da vidi šta će otkriti na obali Fokoyake reke.

Kada je stigao do reke, pred njim se otvorio prizor pitome rajske scene. Fokoyake je tekla svojim mirnim tokom, reflektujući plavetnilo neba na svojoj površini. Ptice su letele iznad vode, a cvetovi uz obalu dodavali su boje tom idiličnom pejzažu.

Nakon uživanja pored reke Fokoyake, Saburo je krenuo kući. Hodao je kroz mirisnu šumu i pod sunčevim zracima koji su prodirali kroz lišće. Miris reke i zvuk koraka pratili su ga na putu kući. Stigavši kući, osećao je ispunjenost prirodnom lepotom koju je doživeo.

Kada je stigao kući, osećao se ispunjenim prirodnom ljepotom koju je doživio. Zaključao je vrata s osjećajem dubokog zadovoljstva i krenuo prema svom odmoru, noseći sa sobom spokoj koji mu je priroda podarila.

Ja i vuk bi se survali niz litice i pao sam na njega pravivši pritisak na kosti nakon toga on me je zamalo ugrizao ali tu sam pomerio ruku i on me je odbacio i vraćeni smo u istu poziciju kao pre.


Sada opet stojimo sada je pored nas reka a sa druge strane litica i nema puno terena za manevrisanje da bi smo izbegavali to držali smo čvrste stavove

Vuk bi se zabio u mene i ja ka njemu on bi raširio njegove očnjake i susreili bi se da se konačno dovršimo Tu bi smo obojica skočili i u nebu  i presekli bi jedan drugog


Moj mač bi presekao kroz njegovu nogu i vuk bi konačno posrnuo i krenuo je da pada i da naglo gubi krv ali nije hteo da prizna poraz te je probao da pobegne i nestane kao prvi put

Ovaj put bi on porbao da beži i krenuo bi da trči na šta sam ja poslao munjetivi napad i izazvao odron što mu je onemogućilo beg i njegovu želju da pobegne


Nakon toga bi se zaletao ka meni kao neki bizon i skočio bi ka meni da me ujede ali bi skrenuo i skočio bi u reku sa namerom da mi pobegne vodenim putem i da se izgubi još jednom

Konačno bih u njegovom begu izvadio šurikene sa lancima na kraju i zabo bih ih direkt u vukov vrat te bi on pao u reci i pusti bi oblak krvi i deo reke bi postao crven


Gledao bih u lešinu tog vuka i konačno sam ga ubio i bio sam vrlo ponosan na sovj podvig spasivši seljake od daljih napada ove zveri

Gledao bih u lešinu tog vuka i bube i vrane bi već letele okolo nas i vrtele bi se u krug sa namerom da pojedu vuka. Ja bih ih razjuri jer nisam hteo da pojedu vuka pre nego što mu ja odsečem rep i oderem kožu. To sam hteo odneti u selo sa namerom da konačno pokžem seljacima moj podvig a vuka sam bacio u reku


Konačno bih stavio sve što sam uzeo od njega pod mišku željan ponosa koji sam dobio padom tog vuka i uputio bi se kući okolnim putem jer sam već razneo liticu na jednu stranu

9:15
Mikicuki je izašo iz kuće i krenuo prema šumi. Najbrži put mu je bio uz rijeku. Mikicuki je ugledao jako zanimljivu ribu u rijeci, ali ju je ipak zanemario.
10:16
Mikicuki je sve bliže i bliže šumi Hatamayo.

14:00
Mikicuki je krenuo nazad prema svojoj kući. Opet je primeto onu ribu od malo prije, ali sada je preminula i bila je nasukana pa ju je Mikicuki uzeo sebi kući.Mikicuki se zapitao¨Tko bi ubio ribu.¸¸-ali nije se previše obaziro na to.

[size=35]
18:40
[/size]


Mikicuki je krenu ka uvali. Ovaj put rijeka je bila dosta tiša nego prva dva puta. Nemareći toliko oko toga Mikicuki se približavao uvali.

Dawn je stalno trenirao u trening sali,ali je sada odlučio malo da promijeni i da dodje da trenira negdje u prirodi gdje je sam ,vazduh čist i čuju se samo zvuci prirode. Dosao je i odlučio je prvo da meditira...

Dok sam se približavao rijeci Fokoyak, osjećao sam se kao da ulazim u svijet čarolije prirode. Bistra voda proticala je kroz živopisne pejzaže, dok su visoki brežuljci obasjani suncem pružali spektakularan prizor. Zvukovi ptica i šuma drveća ispunjavali su zrak, stvarajući harmoniju koja je očaravala moja osjetila. Hodajući duž obale, osjećao sam se kao da sam dio nečeg veličanstvenog i beskrajnog. Rijeka Fokoyak bila je poput živog bića, pulsirajući svojom energijom i otkrivajući svoju ljepotu svakom krivinom. Ovo putovanje bilo je istinsko otkriće prirodnog čuda, koje sam s oduševljenjem istraživao korak po korak.

Dok sam setao kroz stazu koja je vodila do ove reke osecao sam miris zraka i miris same prirode koja me okruzuje sa svih strana.Kda sam stigao do te reke nisam mislio da ce reka ovoliko da svetluca i ovoliko da bude bistra

Tako setajuci se pored reke razmisljao sam kako to da nisam prosao pored nekog coveka koji istrazuje ovako kao ja.Mozda ljudi ne vole ovako da se setaju i da prolaze pored lepih pejzaza koja priroda nudi svojim svezim zrakom sunca.

Dok sam gledao unaokolo da vidim sta se jos skriva iza ove predivne prirode uvideo sam iza ogromnog drveta coveka koji prodaje sve i svasta za jelo.Nisam puno razmisljao i odmah sam otisao kod njega da vidim koju cu najbloju hranu da uzmem.

Brzim koracima sam otisao do njega i upitao ga"Ima li nesto dobro za jelo ovde popud sladaoleda ili nekih sendvica".Stavio sam obe ruke u dzep i ceako njegov odgovor."Sladoled je 200 ryo-a"."U redu"Uzeo sam sladoled i vratio sam se tamo gde su mi stojale sve stvari.

Dok sam jeo sladoled malo po malo gledao sam u reku pomisleci da mogu da uhvatim neku ribu koju bi jeo dok istrazujem ostale delove ovog predivnog sveta.Kada sam pojeo sladoled uskocio sam u vodu i pokusao da uhvatim koju ribu.

Kada sam ulovio par riba hteo sam da odem odavde i istrazim ostale delove ovog predivnog sveta.Spakovao sam se i uputio u istrazivanje u nadi da cu da nadjem nekod svog prijatelja ili poznanika da zajedno istrazujemo.

Doveo sam malog na trenig na reci cilj mi je bio da savlada kontrolu energije lose nedelju dana naucio je hodati na vodi i penjati se po drvecu bez ruku posle toga ucio sam ga vatrenim-jucuem pokusavao je danima ali mu nije islo svatio sam da mu vatra nije njegov prirodni element meseci su prolazili a decak je jacao naucio je kontrolu elekricne energije poput njevovog brata ali idalje nisam znao po cemu je bio poseban stalno smo bili u pokretu zbog ubica mali je zbog toga imao iskustva nacin borbe mu je bio razmisljanje uvek je razmisljao nikad nije brzopleto napao jednog dana sparingova li smo tada mi je pomazao veliku vestinu i to je razlog zasto ga traze on je mogao svojom cakrom stvarati stvari,migao ju je oblikovati,to u kombinaciji sa elektricnom cakrom je bilo mocno oruzije

Jednog dana ostavio sam ga samog otisao sam sam da treniram brzo sam savladao nove tehnike međutim kad sam se vratio malog nije bilo brzo sam se raspitao za njega i kazu da su ga videli sa ninjom u crnom brzo sam krenuo u potragu na treningu sam naucio da lociram ljude uz to brzo sam nasao nasao mesto gde je ninja je bio pored njega mali nije bio pri svesti bio je pod dejstvom genjucua brzo sa pokrenuo borbu ali neprijatelj je svaki napad izbegavao njegovo lice bilo je bod maskom borba je postajala sve intezivnija jedan napad sam uspeo zadati u njegovu masku tada ne lukla i video sam da je imao jedan saringan i jedan bjakugan bio sam u soku znam da nemam sanse protiv njega dovio sam suriken u negu kpekotinu po licu od povreda jedva sa se kretao u tom trenutku mali je povratio svest i napao ninju nakako je uspeo da ga pogodi svojim elektricnom strelom tad sam svatio slabu tacku neprijatelja al nisam imao snage da to iskoristim pomocu mog jucua la lokaciju preneo sam malom informaciju ali bilo je prekasno

Neprijatelj je iskoristio najjaci saringanski genjucu saringan mu je izbledeo ostao mu je samo bjakugan ali kontrolisao je malog morao se boriti protiv mene imao je sve njegove moci cak ih ne jos bolje koristio morao sam se povuci skupljao sam snage za napad ali nisam mogao setio sam se da mogu pomocu svitka da zarobim jedan elektricni napad uspeo sam to uraditi ali sam bio pogođen stvorio sam klona senke idao mu svktak da on to uradi i ako ga je pogodio nije bio jos gotov izgubio je kontrolu na malog ali mu je stavio pecat mali nije mogao da koristi svoje moci ali neprijatelj je imao mali dio njih ninja se povukao i zakleo na osvetu