Moje poslednje secanje vec zaboravljeno budeci se u soku, zbunjen i osamucen.
Gdje sam ja ?
Razmisljanje mi prekida cura sa poslednjeg incidenta ...
Prilazila mi je i njezno mjenjala oblogu sa cela.
Izgleda da me je njegovala dok sam bio bez svjesti, radila je to iako i ona sama je ugruvana od borbe u krcmi.
,,Hvala ti ... ''
Govorim ponizno, osijecaj krivice me obuzima jer sam ja taj koji treba nju da zastiti i sve slicne njoj, a ne ovako, lezim ovde bespomocno dok je ona ta koja cuva mene....
,,Ti si taj koji je spasio mene ... Ovo je najmanje sto sam mogla da ucinim .. ''
Osmjehnula je se dok je krila oziljak na obrazu ..
,,Oziljak si dobila jer sam bio slab, nemoj da ga krijes, barem ne od mene, zelim da me proganja svaki oziljak koji sam mogao da zaustavim, pogotovo ako je na preljepom i njeznom licu kao sto je tvoje''
Cutala je, krila pogled i nastavila da mi njeguje rane ...