Livada Harmonije

Dok sam mu predavala koverat, pažljivo ga je pogledao, a zatim je podigao pogled prema meni
"Sad nema nazad, nadam se da ovdje nema grešaka jer u slucaju da bude..ti odgovaras za svaku."
Gospodin sad vec glumi neko ludilo sto mi se i ne svidja. Nakon dobrog razmatranja ove dvojice shvatila sam da ocigledno nemam cega da se plašim, ocigledno glasine za njih nisu bile toliko istinite...izgledali su kao bilo koji drugi ninja sa malo vise nadrndanog stava.
...
"Tu je sve sto ste trazili, bez greske"
rekla sam smireno, održavajući čvrst stav gledajući ga ravno u oči.
...
Dok su pažljivo pregledali sadržaj koverti, tišina  je zavladala na livadi. Ja sam samo gledala naokolo, znajuci da sam sve odradila bez greske i da nema o cemu da brinem. Jedan od njih, onaj viši i vjerovatno vođa, podigao je pogled prema meni nakon što je pažljivo prelistao svaki dokument.
"Ovo će biti dovoljno,"
rekao je i dodao
"Ipak, znaj da Kodoku ne zaboravlja, ni greške ni usluge."
Usluge kazes, sad me zainteresovao nego hajde. U tom trenutku bila sam svjesna da je ova misija uspela,

Sastanak je završen. Osetila sam olakšanje kada su se ninje iz Kodoku plemena polako povukle u sijenku drveća. Osvrnula sam se oko sebe, livada je ponovo oživjela sa svojim zvucima, kao i povjetarac koji je nosio mirise cvijeca. Sad sam bila totalno opustena znajuci da se misija zavrsila uspjesno i da su informacije predate bez problema, a sada sam konacno krenula nazad ka selu
...
Krenula sam nazad, sa punim ponosom na sebe sto sam ispunila misiju kako treba. Jedva sam cekala da stignem kuci, mnogo posla me je cekalo i iskreno nedostajale su mi moje obicne rutine. Od kako smo dosli u selo kise, vise sam se posvetila stvarima koje volim sto mi se mnogo svidja.
...
I tako, dok sam napuštala livadu harmonije, poslednji put sam se osvrnula na prelijepe cvjetove, koje sam tada zapravo i prvi put vidjela. Shvatila sam da ovakve nemam u svojoj kolekciji te shvatih da cu se vjerovatno vratiti ovdje cisto da uzmem neke primjerke za herbarijum