Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Marketplace

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Marketplace

Marketplace 1518f0f87f280dd8e49a23b85690a1d1

Pijaca Keona služi kao mesto gde se može naći bilo kakva usluga, od hrane i pića, do oružja i oklopa. Jedno je od mesta koje vrvi narodom, bez obzira na doba dana/noći.

Otisao je dalje kako se i nalazio ovde cujuci price da se nalazi pijaca sto ga verovatno i nije zanimalo ali sumljaljuci da ce biti nesto zanimljivo,nekako je prvi put cuo za pijacu sto nije bilo neki naziv za koji je nekad cuo.pogledajuci razne stvari vise mu licile da je neko unajmio kriminalca da prodaje za nekoga ili arhitektu kog je neko unajmio sa kamilom.otisao je dalje ne zainteresavajuci se za ovo.

Prva stvar koja je bila i više nego očigledna a da sam osetila bila je zbunjenost.

Zbog više razloga – ako izuzmemo činjenicu da sam konstatno zbunjena zbog razloga da se nisam više dete već dvadeset-dvogodišnjakinja. Gledala sam da nađem kremu za moju osetljivu kožu jer se već na rukama počelo primećivati nijansiranje zbog hodanja po suncu, zatim naočare za moj mutan vid, i tepalicu za komarce koji su prosto obožavali moju slatku krv.

Na pijaci sam susrela i mnoštvo decee koje lutaju unaokolo, kao i dosta odraslih ljudi koji su kako mi se čini pričali tako brzo i nekim meni nerazumnim jezikom. Uzdahnula sam jako a kada sam uzdahnula pogled mi je privukao ogroman red ispred kojeg je stajala velika korpa sa sočnim narandžama koje su tako dobro izgledale, da se činilo da pričaju na 5 jezika - minimum.

Napravila sam čitav raspored namirnica i sebi dala za pravo da uzmem nešto što mi je nekada i gadno bilo. Večeras na meniju – puževi! Oblizavši donju usnu kada me je stomak podsetio na potrebu za hranom i pićem, stegla sam kese pune robe i požurila domu svome...

Posle nekoliko stotina metara stigao je do pijace gde ga je zatekla neverovatna gužva. Ljudi su ko muve bez glave jurcali čas levo čas desno tražeći što bolju cenu za nabavke. Uspeo je da se probije do prve tezge i dođe na red gde je kupio sve što mu je bilo potrebno za dan dva i sa punim rukama krenuo nazad ka kući kako bi sve to ostavio.

Dok je stizao na pijacu mogao je da zapazi opet Ichiga koji se takodje vracao sa nabavke, bila je zaista velika guzva, zeleo je sto pre da obavi nabavku i da se ne gura medju ovom masom ljudi, pre svega morao je da se pozdravi sa Ichigom.

”Pozdrav, opet se srecemo.”

"Izgleda da je tako. Šta te dovodi ovde? Tražiš nešto specijalno ili redovna nabavka?"

Iznenadio se kada je video Jotaroa kako mu prilazi. Mnogo puta su se sreli za ovih par dana kako su tu. Baš ga nije očekivao i ovde.

”Obicna nabavka, mada nisam ocekivao da ce biti ovoliko guzva u ovo doba dana.”

Odlucio je da malo poprica sa njim dok se malo ne rascisti ovo krcato mesto. Ionako nije imao nista pametnije da radi pre nego sto dodje u red.

"Aha baš je prevelika gužva, ali čuo sam da ima neko kulturno dešavanje pa je verovatno zbog toga. Ko će ga znati."

Bacio je pogled ka centru pijace, ali nije mogao da vidi ništa neobično.

"Vidiš li ti šta?"
On je pitao Jotara.

Ne znam zaista sta se desava, sve me ovo zaista smara. Gde god da odem u ovom gradu uvek je guzva, pocevsi od one birtije, pa do ove guzve na pijaci.”

Bacio je pogled, ali nista posebno nije mogao da vidi, ukaza mu se prilika na jednoj tezgi sa hranom gde je manja guzva te ode tamo da pokupuje hranu, dok jos ima priliku.


"Prati te maler ovih dana izgleda."

Glasno se nasmejao na nesreću koju je Jotaro imao ovih dana, ali i sam je bio u takvoj situaciji. Gde god da ode neka gužva neki metež. Ljudi kao neadresirana pisma trče na sve strane. Možda je samo takav grad ili se nešto dešava.

”Ni ti nemas nesto vise srece od mene.”

Rece to te stane u red za nabavku, za razliku od ostalih tezgi ovde je samo stojalo troje ljudi ispred njega, nakon par minuta stigao je on na red te pokuvao sve potrebne namirnce za par dana.

"Hahahah i to je tačno."

Opet se glasno nasmejao na ono što je Jptaro izgovorio. Znao je i on da je bio u pravu, ali nije mu bilo jasno odakle toliko ljudi. Izgleda da grad ima neki problem sa brojem stanovnika.

Kada je konacno zavrsio nabavku dosao je opet do Ichiga te mu se obrati.

”Ocemo na neko mirnije mesto, ne mogu vise da se zadrzavam ovde.”


Nakon sto mu je ovo rekao nadao se potvrdom odgovoru posto je zaista poceo da se nervira od ovolike guzve, ljudi je sve vise i vise bilo.

Laganim koracima koracima dolazi na ulaz u pijacu. Zastao je na par trenutaka i podigao glavu. Prizor koji je video bio je zapanjujuc. Ogromni redovi unaokolo, tezge su pune. Kao prosecan Italijan znao je da je ovo mesto pogodno za zarazu medjutim zbog izrazite moci koju poseduje njemu to nije problem. Napravio je par koraka ali pre toga je obezbedio torbu tako vezajuci je za sebe, za svaki slucaj. Krenuo je da luta.

Usao sam u marketplace, bilo je ogromno, velike guzve na svakom koraku, gledao sam okolo i video nesto, a to nesto je bio Miv. Prisao sam mu sa ledja, uhvati za ruke i podigao u vazduh, te grubim glasom rekao.

-Sta radis ti ovde Mive? Nisam tebe ocekivao. Da li me pratis?

Zatim sam ga pustio i gledao kako pada.

"Naravno nećemo stojati ovde do veceras, a i treba da odnesem ovo kući."

Podigao je ruke pune namernica koje je iskupovao po pijaci dajući do znanja Jotarou na šta je mislio iako je to bilo i više nego očigledno. Sada je samo trebalo odabrati najbrži put do kuće.

"Ti vodi probijaj se kroz ovu gužvu."

Ovog puta i ne tako laganim koracima krenuo je da se gura kroz masu ne bi li konacno dosao na ulicu iz koje je dosao, nije hteo puno da prica dok se provlacio kroz masu, sem jedne njegove uzrecice koja je prilicila ovoj situaciji. Tiho je to izgovorio te niko nije sem njega mogao da cuje.

”Yare, Yare.”

Dok je setao pijacom i provlacio se kroz guzve nesto ga uhvatilo za ruku i podiglo u vis. Video je osobu koju je do pre 15ak minuta srusio na pod. Izgleda da bas nije naucio svoje.

Sta sad hoces? Da ti mene ne pratis?

Nakon toga ga ovaj pustio i Miv se docekao na noge i kroz guzvu napravio malo rastojanje.

Izgleda da ce opet nastati svadja, pa da ne poverujes, pa dobro i to da se desi opet. Svakako sagnuo sam se i rekao mu.

-Ne zelim da se svadjam, nego sam slucajno zavrsio ovde pa sam svratio, nisam ocekivao tebe. Kao ni ti mene. Ali kad sam te video morqo sam da te podignem zbog onog umalo slomljenog rebra.

Aaa ovo smara, uzeo sam cigaru te je zapalio, skinuo naocare za sunce i gledao ga u oci.

Vetar je prohujio ovuda te malo rasprsio prasinu svuda. Miv je rukom protresao ramena i prosao kroz kosu te u smehu rekao.

I sta si postigao time sto si me podigao?

Gledao je u Juu-a i sa vremena na vreme pomerao se iza u redu za tezgu sa hranom. Ipak je hteo sto pre da zavrsi sa ovim pa da ode svojoj novoj kuci.

Postavio je dobeo pitanje na koje ne znam odgovor. Ali sta da se radi. Uzeo sam cigaru iz paklice, nazalost nila je to poslednja cigara, zapalio sam je, povukao koji dim te mu rekao.

-Ne znam, ali nije bitno, barem si video kako je biti visok hahahah. Samo se malo salim, video sam te pa sam hteo da te iznendadim.

Uhvatio sam se za kapu i malo se pocesao po glavi, strpljivo sam cekao sta ce on da uradi. Gledao sam ga bez ikakvog trzaja, ali opet spreman za napad.

Red se izuzetno sporo pomerao, a za Miva vreme kao da je stojalo. Ovo ga je sve vise i vise nerviralo. Prvo ova guzva a sada jos i ovaj.

Yare yare da... Bio sam i na visim visinama od te.

Red se pomerio za jos jednu osobu te je Miv zakoracio prema tezgi.

Sta god radio moras cekati u redu, takav ti je zivot, sta da se radi. Pa dobro ja mogu da gledam za koliko se red pomera ipak nisam nizak hahaha. Pa da sta ja uopste i radim u redu?

-Pa Mive, sta ti kupujes ovde? Mislim, mrzi me da gledam do tezge. Pa ako bi bio voljan da mi kazes.

Povukao poslednji dim cigare i bacio poslednju u kantu. A vise nemam cigara, sta da se radi?

Jos jedan korak u nazad, ovo ide presporo. Miv je gledao i dalje u Juua te rekao.

Ovde ima hrane, makar mislim. U sustini treba mi hrana, zalihe.

Okrenuo se da vidi koliko jos ima do tezge, red je i dalje bio dugacak. Postajao je sve nervozniji i nervozniji. Gledao je unaokolo ali uvek je vracao pogled na Juua kako on ne bi uradio nesto nepromisljeno.

Radi se o hrani, pa to je zanimljivo, mozda bih mogao da mu pomognem da ode napred, samo ne znam kako. Pa znam.

-Mive, zelis li da te proguram napred? Imas 2 opcije, da te uhvatim i bacim na pocetak reda ili da preplasim sve ispred i zavrsis napred, sta biras?

Ahaha bice to teska odluka za Miva.

Noc je uveliko pala i jedina svetlost u ovom trenutku bila je svetlost lampiona i fenjera koji su postavljeni po zidovima, stubovima i tezgama. Svakakav lopov se mogao sada pojaviti tako da Miv ni u jednom momentu nije spustao svoj gard. Saslusao je reci Juu-a i odmahnuo glavom.

Ne dolazi u obzir, sacekacu u redu. I drugi su gladni, ako ne i vise.

Pocesao se po glavi te gledao u Juua.

Ovo je bilo trik pitanje, jer sta god da je odgovorio ne boh mu pomogao, to mi se svidja. Svakako mislim da je u oravu sto se tice gladnih.

-Dobar si ti covek Mive, bice nesto od tebe.

Nisam imao cigare pa sam jednostavno cekao u redu sa Mivom, gledali smo se, red se polako pomerao i tako u krug.

Vreme je prolazilo i njih dvojca su konacno stigli na red. Miv se okrenuo prema prodavacu i razgledajuci govorio sta uzima. Uzimao je svakakve vrste hrane, pica i ostalih potrebvstina. U jednom momentu se okrenu i pruza Juu-u paklo cigareta.

Izvoli.

Potom se okrenu prema prodavacu te nakloni i rece.

Hvala. Vidimo se. I tebi Juu , vidimo se.

Nakon toga je krenuo na ulice prema svojoj novoj kuci.

Konacn smo dosli na red, Miv mi je kupio cigare, hvala mu na tome. Dosao sam na red uzeo hranu, a Miv se video u daljini, razdrao sam se da bi me cuo.

-MIVE HVALA TI, DUZAN SAM TI ZA OVO!!!

Otisao sam sa kupljenom hranom prema mojoj kuci, sada mogu da se najedem ko covek.

Svi su povezani na neki način, tim nekim crvenim koncem sudbine. Mesto konca se menja u zavisnosti od kulture i tradicije odakle dolazi, ali uvek bude ista priča. Kaže se, da određena nijansa boje povezuje ljude kojima je suđeno da se susretnu. Ali šta se dešava sa ostalim koncima, koncima mržnje, prijateljstva, različitosti? Mislim da ima smisla, a i zašto bi morali biti povezani samo jednim koncem? Zašto ne sa mnoštvo ostalih? U svakoj legendi rečeno je kako je taj konac nemoguće preseći i nebitno koliko se vuče i proteže ne može se pokidati. A šta se dešava sa koncima koji su se povezali greškom? Šta ako drugi kraj tog konca koji je povezan sa nekom osobom povezan je i sa ljudima koji ne bi trebalo ni da postoje i dalje? - Sve to bile su misli koje su joj se kolale umom od kad je njena duša oživela u novom telu i novom svetu.

I evo je, stoji u redu za naminice na pijaci i ponovo prolazi u glavi kroz ista neodgovorena pitanja.

Nije želela da se natrpava i nosi previše stvari te je čim je nakupovala dovoljno otišla da to što pre odnese u skrovište.

Što je manje razmišljao o bolu to je on postajao sve podnošljiviji. Na kraju možda čak i ne mora da ode kući, ali verovatno će se opet nakupovati stvari pa neće moći da teglji to kroz grad. Pijaca je kao i obično bila puna, ali nešto manja gužva stvarala se oko tezgi ovog puta. Izgleda da su svi bili zaokupljeni govorom nekog čoveka o ko zna čemu. Nije se zadržavao puno da bi čuo o čemu taj trabunja. Okrenuo se i otišao.

Broj reči: 95

Osećala se prelepo dok je šetala među tezgama punim svežeg voća i povrća. To je bilo i više nego očigledno.

Kosa joj je bila raspuštena,duga i u talasima. Svetle oči obavijene gustim vlažnim trepuškama, zurile su bez treptaja i fiksirale jedan određeni red. Sa rumenim visokim jagodicama, i sada podignutim obrvama Hitomi je gledala u dve prelepe dve sestrice koje su izgledale identično. Pobledela je još više, ako je to ikako moguće, a osećala je kao da joj se na visokom čelu javlja grašak znoja. A taman se odlučila zadovoljiti onim porcelanskim licem i bledilom. Usne su joj se malko razdvojile dok je krv žustro strujala telom, a ona pokušavala da dođe do kraja reda. Interesantna tetovaža zmije uvijenog oko zgloba devojke ispred nje je sledeće što je privuklo njeno radoznalo oko. Crna tinta je korišćena, a bilo je tu i nečeg napisanog što Hitomi nije mogla da razume i postidi se dok je odoljevala porivu da zgrabi zglob nepoznate osobe, okrene i vidi šta se tu krije, oseti tetovažu pod svojim dodirom. Mesto toga, samo je jako povukla kraj svoje jakne umotavši se još više, dok je pokušavala da obuzdra unutrašnji nemir i iskuka u sebi da čekanju na red dođe kraj.

......

Završila je kupovinu čak i pre nego što se nadala i uputila se ka omiljenom prirodnom „lavirintu“.

Broj reči: 254

Stigao je do marketa gde je vrvelo od naroda, kao da je to mesto bilo najbučnije. Jedni su prodavali, drugi su kupovali namirnice i sve što im treba. Kada bi imao barem mala para došao bi do bar jednog parčeta hleba i vode, za sada. Stavio je ruku u džep i našao je neku manju svotu novca, mislio se, možda su mu ona dvojica sveštenika stavila to malo para kada je oživeo. Otišao je do najbliže radnje i kupio je jednu manju veknu hleba sa flašom vode, to mu je trebalo biti dovoljno.

Korak i pločnik i tračak vetra i caklenje stakala i žamor gužve ujedno sačiniše pesmu grada koja je trajala do kasno u ponoć. Njegov korak beše glavni vokal, onaj koji je odredjivao ritam, onaj koji je odredjivao njegov život jelte. Pevao je dobro i dugo, još neumoran on beše no pak produbljen, iskusan a i dalje vedar. Svakakvih govana nagutao se on beše, a ipak čist, usmeren i dalje. Podloga koraka koja beše Keonski pločnik peščar izlizan od pola veka upotrebe bio je jedan od najbolji pratećih vokala. Pored njega lično Petrovichu behu mili i vokali neistrazenih drevnih pločnika podzemnih, nadzemnih, lebdecih tamnica, ruina i zamaka, ali sa njima je na kraju sviran neki drugi tip muzike.

Sam Petrovich retko je dodavao na pesmu neke svoje delove. Ćutljiv sa svima osim bliskim prijateljima on je komunicirao tim klimanjem glave koje je počelo polako u naviku da ulazi kao konstantan ritam, potreba i želja. Ono srećom i kad bi slucajno poceo maše, to se čulo nije i nije uticalo na sveukupnu pesmu. To je dobro jer njegov ukus u muzici nije prijao svima. Pravednost koju je tako hrabro pevao nikada nije mogla da se upise na te margine Keona, no upisana i registrovana kod Petrovicha davala mu je ugodan i bezbrižan san.


Uzeću špagete jedne.

Pokušao je da napravi neki oblik osmeha kada mu je naplatila i nije ispalo baš najbolje. Nije to bilo zato što čovek nije znao da se smeje već se izgubio bio negde u mislima i izvolite od prodavačice ga uhvatilo na prepad. Rekla je nema na čemu, ne brinite.

Vratio se u zamak.

Stigao je do pijace. Taman je planirao da pokupuje neke stvari kako bi imao za put ako se i konačno odluči da krene na put. Mislim prvo mora otići da podnese zahtev što će verovatno zahtevati dosta papirologije. Iz nekog njemu za sada nepoznatog razloga znao je da ne voli papirologiju. Završio je sa kupovinom i krenuo kroz ulice do kuće.

Samo blago se zamislila, dok je čekala u redu za namirnice, odakle sve te stvari dolaze iliti potiču. Čitala je nešto i na temu zdrave ishrane što je navelo da se zamisli kada kupuje koliko je sve to „zdravo“ pogotovo što mu poreklo ne može otkriti. Ako je morala da pogađa i nagađa, naginjala je stranu ka tome da ovo bude iz nekih domaćih bašti, koje nisu otrovane raznim hemikalijama. Male jamice na obrazima pojavile su se, kada se nasmejala dok je plaćala za izabranu robu prodavcu a onda rasporedila težinu ravnomerno u obe ruke i nastavila svoj put. Šetnja nije još morala biti završena...

Kisuke je zavrsio u jednoj jako krcatoj ulici,ocigledno je bila to pijaca keona.Kisuke nije volio mjesta sa puno ljudi,zato se sto je brze mogao pokusao probiti kroz masu.Zavrsio je nekim cudom na trgu.

Hodajući tako Sandokan je sada došao do neke pijace.NIje bio očaran toliko jer je imao taku sličnu pijacu u svom prošlom selu.Opet Sandokan je tu ostao da malo razgleda.Tu se moglo naći od oružja do prehrane.Često gledajući viđao je kako se vrše krađe pojedinih stvari od bogatih zbog toga što siromašni nisu imali ni malo novca.

Nekako ne znajuci kako opet se nasao tamo gde je najmanje htio.Opet se nasao na pijaci Keon grada.Na pijaci je bilo svega i svacega ali je bilo i dosta ljudi.Previse ljud,nastavio je sa svojom setnjom lagano.

Mladic se kretao laganim koracima niz glavnu ulicu. Sto je vise isao napred, guzva je postajala sve veca i veca. Naisao je na pijacu. Odlucio je da proseta izmedju tezgi i razgleda sta sve ova pijaca ima da ponudi prosecnom stanovniku ovog, jos uvek za njega, nepoznatog grada. Hashirama se zadrzao na pijaci par minuta pre nego sto je napustio lokaciju, uputivsi se dalje.



Quote :

Theme :
Gledao je market i ako naravno pri prvom pogledu kada je video sta se prodavajuci nisu mu se svidele stvari,bio na drugoj strani marketa a opet imalo je sve i svasta ali ne sto ga i zanimalo. Neki su bili prijatni sa cenama neki su imali visoke cene i tako dalje,nakon toga da produzi setnju isoa je drugim putem na ulicu koje su imali te se uputio ka tamo.