Čistina guste šume

Šuma koja je jako gusta ima jedno 

čistinu na kojoj se ništa ne vidi od 

magle perfekto mesto

za neka privatna okupljanja. 

Vrhvi drveća koji su pokriveni maglom

daju osećaj mističnosti i 

straha. 

ZAista jedno predivno mesto.

Ostavljeni u ovoj šumi da trazimo Abura koji se odvojio od nas,zastao sam malo da razgledam po ovoj šumi koja mi se činila dosta gustom i prekrivena maglom.

Nedugo zatim začuo sam nekoga kako se dere,ova šuma je bila toliko gusta da je glas samo odjekivao te nisam znao odakle dolazi.

Pomislio sam da je to Aburo ali nisam znao gde je pa sam odlučio da upalim byakugan nebili ga kojim slučajem video.

#card1286
#card1287

U daljini vidim Abura kako sedi i čeka nas.Povikao sam Toreiu da ga vidim i da krenemo ka njemu.Stizemo do njega i krećem da se malo derem na njega.

Ej bre,da li si ti normalan da nas ostaviš u ovoj šumetini?

Srećom nije bilo teško pronaći ga te i nisam toliko ljut na njega.

I o kakvom planu je reč?

Ušavši u gustu šumu, Yashin je osetio kako ga okružuje tama i tišina. Hodajući kroz guste grane i lišće, došao je do jedne čistine, skrivenog mesta u magli gde se ništa nije moglo videti. Bilo je to savršeno mesto za privatna okupljanja, daleko od radoznalih očiju. Vrhovi drveća, obavijeni maglom, stvarali su atmosferu mističnosti i straha, ali istovremeno i neopisive lepote. Yashin je zastao, osećajući kako ga mesto privlači svojom tajnovitošću i skrivenim potencijalom.

Ušavši u gustu šumu Rikuto je mogao osjetiti nekiki tih i miran ambijent koji dosad nikad nije osjetio. Bio je nekakav miks jezivoga ali i mirnoga. Kao kad si zalgavljen usred okeana. Osjećaj da si sam ali u isto vrijeme nisi,da sa tobom postoje neka misteriozna bća koja neće da se pokaže,nego da te samo gledaju i analiziraju tvoj svaki pokret.
"Tiho je..."
Promrmljao je a zatim pogledao oko sebe.

Kao što je i mislio oko njega je bila samo gusta magla koja je ispunjavala šuma sa jezivom aurom koje samo neke stvari na ovom svijetu mogu da urade. Naslonio se na jedno drvo koje je mirno stajalo usred šume da osjeti gdje je tačno trenutno i od tog drveta da se polako kreće ka ostalim djelovima. Pošto se izgubio na putu do kuće, a sama kuća je bila negdje baš blizu kuće skontao je da bi mogao da malo obiđe šumu i da vidi da li postoji prečica.

Nakon malog istraživanja primjetio je neki jak vjetar kako duva sa svih strana. Pridržao je kapu svojom rukom i nastavio da se kreće kroz šumu laganim korakom dok se jednom rukom pridržavao za drveće koje mu je pomagalo da nastavi kroz maglu. Znao je da mu je kuća na sjeveru,te je tražio drveća sa više mahovine,jer obično mahovina raste više na sjeveru.

Polako je osjećao miris koji je prepoznao kao miris svoje kuće,ono staro drvo sa miksom trave koja raste iz šupljina u zidu. Polako je i vjetar prestao duvati kako je i magla postajala tanja kako je izlazio iz šume. Bio je srećan što se nije izgubio usred šume,nešto što ga je veoma nerviralo.

Jednog maglovitog jutra, osetio sam snažan poziv prirode. Već duže vreme jesam čuo priče o Gustim šumama, mističnom području koje je privlačilo istraživače i avanturiste iz svih krajeva sveta. Odlučio sam da se upustim u tu avanturu i otkrijem šta se to krije duboko unutar tih zelenih prostranstava.

Dok sam prolazio kroz manje naseljene predele, udisao sam svež vazduh i slušao pesmu ptica koja je nadahnjivala njegovu avanturu. Put je bio neistražen, ali uzbuđenje koje je osećao nije moglo biti jače. Kako se dan polako razvijao, tako su se i guste šume pojavljivale sve bliže mojim stopalima.

Drveće je bilo tako visoko da je stvaralo senke koje su se mogle videti čak i kroz maglu koja se diže sa tla. Sa svakim korakom u unutrašnjost šume, osećao sam kako ga obuzima tišina i mir. Zvuk mojih koraka je bio jedini koji sam cuo u ovoj sumi

Na putu sa pijace upitao sam jednog od prolaznika gdje bih se mogao fino opustiti i malo trenirati na šta je on odgovorio sa riječima

"Gusta šuma"

To ime nije ulijevalo baš neko povjerenje, ali svakako sam odlučio otići tamo. Stigao sam u šumu i odmah naišao na jednu čistinu koja mi je izgledala sjajna za trening.

Ostajem do mraka ovdje!!

Uzviknuo sam te uzeo svoj kunai i iscrtao nekoliko meta na drvećima oko sebe. Zatim vadim nove shurikene pažljivo gledam svaku metu i gađam. Odmah bacam pogled na drveće i sa velikom srećom vidim da sam samo jednu od pet meta promašio što je bilo dobro jer odavno nisam koristio shurikene. Nakon toga sam skočio na jedno drvo čija je krošnja davala prirodno mjesto za sjedenje na kojem sam odmarao do predvečerja. Cvrkut ptica je samo još više davao užitak svemu tome. Nakon što sam se dobro odmorio, a malo i razgibao lagano sam se uputio ka svojoj kući

#card331 #card8