Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Hodnici hrama-Aburo i Matsuda

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Hodnici hrama-Aburo i Matsuda

Nakon duge potrage za
ulazom nađen je put u 
hram. 
Hodnici ovog hrama su
ukrašeni muralima iz
starog perioda. 
Da bi de došlo do tamo gde treba
moraju se proći stravični
izazovi. 

Video sam velika 
vrata kako stoje ispred mene i Mastdude. 
Mislio sam šta će sad da bude. 
Iako sam bio uplašen u sebi 
sam imao misao da treba da preživim. 
Vreme je da se dokažem. 
Matsuda ja mislim
da je vreme došlo da 
se pokažemo svetu. 
I kažemo ko su 
Aburo i Matsuda. 
Rekao sam ove reči
opipavajći rukom ogromna vrata. 
Šta nas čeka sada ni ja sam
nisam siguran. 
Koliko dugo će mo još biti ovde. 
Pomislio sam. 

Ulazimo u hram i vidimo kako nam velika kamena vrata blokiraju vid na dalji put hodnika.Bio sam zatečen kada sam video ta golomazna vrata,ali ipak sam u sebi mislio da je neophodno razvaliti ih kako bi smo nastavili naš put i istraživanje ovog velikog Sage hrama.

Da Aburo,mislim da je vreme za malo akcije.

Rekao sam Aburu dok sam se spremao da izvedem neki jak udarac na ta kamena vrata.

The member 'Matsuda' has done the following action : #RP-OPCIJE


'Kockica 24' :
Hodnici hrama-Aburo i Matsuda #world52

#card115
Vreme ja da uništim ova 
vrata uz Matsudinu pomoć. 
Moramo da se borimo do cilja pomislio sam. 
Vrata će se jako teško uništiti. 
Neće biti ni malo lako da 
se vrata otvore. 
Čak iako imamo neki ključ. 
Ne znamo šta tačno on otvara. 
Ovaj put će biti jako težak. 
Matsuda ti bi isto trebao da 
pošalješ neki jak napad.
Ovaj moj ima 1550 dmg zbog 200
preciznosti koja ide u ninjutsu klasu. 
I ima 310 zagarntovanog.

Rešivši da bi smo trebali uništiti ovaj masivan kameni zid,krećem sa svojim dzinovskim munjevitim zmajem.Stvaram ga iznad zida kako napad nebi zahvatio i mog prijatelja Abura.Sada da vidimo šta je veće,zid ili moj unjeviti zmaj.

#card181

#card109
Bacam blatnjavi tobogan koji 
ima 900 dmg i umištava vrata. 
Matsuda ospeli smo vreme
je da vidimo šta nas dalje čeka. 
Moramo da budemo odlučni. 
Vreme je da im pokažemo pravac.
Sad ili nikad. 
Moramo još jače da zapnemi. 
Reko sam ovo Matsudi idući ka 
otvorenim vratima. 
Mislim nikada nipta kepše nisam video. 
Bilo je predivno. 
Ali uspelii smo našim trudom
pomislio sam ovo je naša
prva pobeda moramo još jače da 
udarimo. 
Moramo da budemo prvi.

Krećemo dalje niz hodnik hrama kada smo razvalili ona masivna vrata,kako bi smo istražili ovaj po meni veoma interesantan hram.

Prlazeći kroz ta vrata primećujem kako mi nešto obmotava nogu.Ispostavilo se da je to nekakva čudnovata biljka koja ima baš jak stisak.

Pokušao sam da izvučem nogu ali bezuspešno jer me je ova biljka stegla toliko da noga nije mogla da mi se pomeri.

Aburo pazi na ovu biljku.

Video sam biljku koja je 
zgrabila Matsudu za nogu. 
Šta sad. 
Koje je sad rešenje počeo ssm da 
se pitam.
Ovo nije bilo planirano. 
Nije trebalo da se desi. 
Matsuda mora ovo da izdrži dok ja 
ne smislim neko rešenje. 
Matsuda izdrži jop malo 
dok ne nađem neko rešenje. 
Ne znam kako se ova biljka stvorila.
Mora da je kletva hrama prizvala. 
Samo izdrži Matsuda.
Od jednom me je biljka zgrabila. 
Šta sad. 
Nema nazad. 
Moram da se bijem.

The member 'Aburo' has done the following action : #RP-OPCIJE


'Kockica 6' :
Hodnici hrama-Aburo i Matsuda #world46

Slušajući Abura kako mi govori da izdržim,primetio sam kako vbiljka postepeno popušta svoj jaki stisak.Pomislio sam u sebi da ako ovim tempom nastavi da popušta onda bi u veoma kratkom periodu skroz pustila.Zaključio sam da se nebi trebalo pomerati dok nas ne pusti.

Aburo,nemoj se pomerati,samo čekaj.

Matsuda šta će biti sad sa nama? 
Ovo ne može da bude kraj. 
Ne smemo da se predamo. 
Matsuda šta će da bude sa nama. 
Kako misliš ne smem da se pomeram. 
Moramo da se oslobodimo. 
Moramo da nastavimo da se borimo. 
Rekao sam ovo Matsudi 
ležeći mirno na podu. 
Nije mi prvi put da se sudrećem 
sa smrću. 
Moram da izdržim pomislio sam.

Aburo,samo se smiri.
Moramo biti mirni kako bi nas pustila.

Govoreći ovo veoma zabrinutom Aburu,biljka je sve više popuštala svoj stisak.U meni se probudila velika nada da bi smo za veoma kratko vreme mogli otići odavde.Osetio sam kako iz biljke izbija nekakva čakra koja je verovatno klju ovoga.

Ućatao sam ideja da ću uskoro biti slobadan 
me je sve više i više inspirisala. 
Moram da se primirim. 
Moram da se oslobodim negativne energije. 
Nesmem da mislim na smrt. 
Moram da nastavim da se borim. 
Doašo sam da se dokažem. 
I pokazao sam se najslabijim.
Šta će se sve desiti nisam ni svestan.
U početku nas je sreća pratila, a sad nesreća.
Ovo nije dobro pomislio sam.

Posle nekog vremena biljka kao da me je skoro pa pustila.Nogu sam već dosta mogao pomerati,ali nisam je mogao isčupati iz stiska ove biljke.Kako je vreme prolazilo skoro sam bio oslobodjen,pogledao sam u Abura i video da je i on jos malo pa pušten.

Biljka je sve više i više odlobađala svoj
stisak. 
Već sam se osećao slobodnije i bolje. 
Nekako bez stresa ali sam se setio
da je ovo trka. 
Nisamo još dovoljno daleko dogurali. 
Moramo malo da ubrzamo pomislio sam. 
Treba da se pripremim za duel. 
Pomislio sam. 
Ali jedno pitanje mi je ostalo u glavi 
šta će se sad desiti? 
Ne smem da se opustim ni sekund. 
Moram da guram dalje.

Kada sam pogledao u svoju nogu primetio sam da me je biljka skorz pustila.Sada sam mogao slobodno da se krećem.

Aburo,kreći nastavljamo dalje.

Rekao sam Aburu kada sam se spremao da krenem da trčim.

Biljka me je pustila. 
Poslušao sam Matsudinw reči i nastavio dalje. 
Bili smo među zadnjima. 
Ovo se nije smelo desiti. 
Za sve sam ja kriv. 
Trebao sam brže da tražim ulaz u 
hram.
Moramo sada da napravimo preokeet posmislio sam. 
Idemo jači tempo Matsuda. 
Sad ili nikad. 
Šprint.

Ispred nas se ponovo stvaraju neka gigantska vrata na kojima primećujem neke tri ključaonice.Bilo je mesto za naš vatreni ključ,ali su tu bile jos dve ključaonice.Shvatio sam da bi tu trebalo da ubrizgamo našu čakru jer ipak nemamo ključeve.

Aburo ovde bi smo trebali ubaciti našu čakru umesto ostala dva ključa.

Video sam Matsudu kako se 
približio nekim vratima. 
Da li si siguran da je to 
način da se uđe. 
Ali vredi pokušati. 
Rešenje je bilo pred nosom. 
Nas sudbina nije namenila 
da istražujemo ne da se 
borimo. 
Žao mi je što je ovako ispalo.
Ali nema veze. 
Drugi put će se više isplatiti. 
Taman ću više da se potrudim. 
Moram da budem bolji. 
Nije trebalo ovako da se završi. 
Ali sudbina je rekla svoje.

Da,siguran sa bi to trebali uraditi.

Govorio sam Aburu dok sam se spremao da ubrizgam čakru u jednu od ključaonica.Stao sam ispred jedne i krenuo da izbacujem čakru iz svog tela i stavljem je u ključaonicu gde bi trebao ići ključ vode.

Aburo ti tvoju čakru ubaci tu gde bi trebao biti ključ zemlje.

Vreme ja da se uđe. 
Matsuda malo se odmakni. 
Ima da iskoristim jednu specijalnu tehniku
koju me je Mujin naučio. 
Pomislio sam. 
Malo sam se odmaknio pogldeao sam
u prostor gde treba da ide čakra malo sam
se napnuo i počeo da ispušatam čakru zemlje.
Oko mene se stvorio panji zid čakre
koju sam preusmerio na ključaonicu. 
Uložio sam 150 čakre na ovo.

Otvorivši vrata za koja su bila potrebna,odjednom je izbio jak talas vetra koji nije prestajao.Za lagani prolazak kroz ovaj veliki vetar skoro pa nije bilo moguće.Ipak morali smo nastaviti dalje niz hodnik gde nas je verovatno čekalo još dosta zanimljivih i veoma teških stvari.

Naše istraživanje tek počinje. 
Nisam uspeo da dođem do 
centra hrama i sad da se mučim sa ovim. 
Eto dokle sam dogurao. 
Počeo sam sa velikom srećom i 
sada sreće nemam. 
Ovo nije trebalo da se desi. 
Ulazim ponovo u 
neki mrečni hodinik. 
I počinje da izstražujem. 
Matsuda šta tačno sad 
tražimo. 
Recimi mi. 

The member 'Aburo' has done the following action : #RP-OPCIJE


'Kockica 6' :
Hodnici hrama-Aburo i Matsuda #world51

Tako koračajući kroz veoma jak vetar,pogledao sam u Abura koji mi je nešto govorio,ali ga nisam čuo zbog preglasnog vetra u ušima.

Trudeći se da idem što dalje niz hodnik,vetar mi se činio sve jači,a hodnik sve duži,kao da mu nije bilo kraja,samo se protezala tama,a iz nje je bujao vetar.

Kada sam počeo da pratim Matsudu 
Poečo je jako jak vetar 
da duva nisam gde se 
nalazim. 
Teško sam hodao hodnik
 se činuo jako dugačkim. 
Vetar koji je duvao nije bilo ni malo 
prijatan, 
Sreća pa sam na sebi iamo kaput ma nije bilo 
toliko hladno. 
Moramo što 
pre da se probijemo. 

Probijajući se kroz vetar koji je duvao sve jače,a hodnik sve duze,pomislio sam da ovom hodniku kraj i nije blizu.Sa tom misli u glavi da moramo koračati skorz do kraja hodnika dok nas ovaj vetar skoro pa vraća unazad.

Sve što sam mislio da sam
bliži kraju hodnika vetar je sve jače duvao. 
Nisam znao kad će da prestane jer 
je postao neizdrživ. 
Mislim došao sam da pokažem, koliko 
znam ali ipak sudbina je imala drugačije planove za mene. 

Sve vreme dok smo išli kroz vetar sam osećao kako mi se snaga u nogama gubi.Sve sam teže stajao na nogama,a tek da nepričamo o koračanju.Bio sam primoran da malo odmorim svoje noge.Seo sam na pod i naslonio se na zid te sam tu malo odmorio.

Kada sam video dda se Matsuda odmara odlučio
sam da malo još nastavim sam. 
Treba doći do kraja hodnika pomislio sam. 
Biće to dug i isrpljujuć put. 
Moram malo da se ubrzam.

Tako odmarajući na podu,obaljuje me tako jak vetar da sam čim me je oobalio ustao i krenuo da koračam.Abura sam jos uvek video kako polako ali sigurno ide napred.Krenuo sam malo brze da šetam kroz vetar kako bih se približio Aburu.

Moj pukašaj da dođem do kraja hodinka je bio 
bezuspešan jer me vetar oborio. 
Video sam Matsudu kako mi se približava. 
Odlučio da ga sačekam pa da idemo zajdeno. 
Vreme je da nastavimo ovaj put pomislio sam. 

Videvši Abura kako me čeka odlučio sam da krenem jos malo brze jer je ipak bilo tesko i stajati u mestu dok duva ovako jak i surov vetar.Stigao sam do Abura pa smo i on i ja krenuli napred kako bi stigli do kraja ovog dugog i mračnog tunela.

Nadam se da će mo uspeti da dođemo 
do kraja pomislio sam. 
Nema šanse da će se naš put završiti ovde. 
Nastavio sam sa osmehom da koračam dalje. 
Bio sam srećan zbog nečega ali ne znam zbog čega tačno.

Gledajući Abura kako se osmehuje dok korača kroz ovakav vetar,pomislio sam da je mozda malo i poludeo od ovog silnog duvanja i zujanja u ušima.Ne obazirući se puno na to samo sam se nastavio kretati napred ka kraju ovog večnog hodnika.

Natavio sam da koračam sa osmehom. 
Nešto se u meni probudilo. 
Ne znam šta. 
Hodanje kroz ovaj hodnik je bilo 
sve teže zbog vetra koji je 
nenormalno duvao.
Kokiko će ovo još da traje. 
Pomislio sam. 

Svaki put kada pogledam u Abura vidim kako mu se nalazi veliki osmeh na licu,kao da je samo na ovo čekao.Postoji migućnost da ga uzbudjuje sav ovaj adrenalin u ovom vetrovitom hodniku.Ali to me bas i ne lici na njega jer on uvek kuka o tome kaako ce umreti.

Nastavio sam sa velikom motivacijom. 
Moji koraci su bili brži. 
Osećao sam se kao da me vetar vodi ka napred. 
Opustio sam se i počeo sam da se krećem velikom brzinom. 
Vetar me je nosio kao pero. 
Osećao sam se kao da jašem konja.

Vetar je čiilo mi se na neki način malo usporavao.Ali ipak mislim da je to malo nemoguće jer ipak je sve do sada postajao jači,pa zašto bi sada usporio.Video sam Abura kako je postao brži.To me je malo i začudilo.Izgleda da je dobio nekakvu motivaciju.

Kako je vetar duvao jače ja sam postao sve
brži. 
U jednom trenutku sam bio malo iznad zemlje. 
Video sam Matsudu kako se muči. 
Bilo mi ga je žao. 
Da nisam bio ovoliko brz vratio bih se po njega. 
Nastavio sam dalje sa velikom brzinom.

Ostao sam u veliko čudu kada sam video kako Aburo svakog trenutka postaje sve brzi i ima sve veci osmeh na licu.Za njega ovde kao da vetar i nije tu,dok je za mene to veliko mučenje probiti se kroz ovakav vetar.Razmišljao sam u sebi kako je on postao tako brz.

Nastavio sam dalje. 
Za mene više nije bilo vetra. 
Osećao sam ga ali je bio blag povetarac. 
Naszavio sam da trčim do kraja. 
Nisam naszirao kraj. 
Koliko kod da sam blizu kraja nema. 
Ali to je bila stavar koja me je motivisala.

Polako Aburo mi je sve više odmicao dok sam se ja vukao kao puž on je trčao kao tigar.Postepeno sam počeo da se zaustavljam jer nisam osećao snagu u nogama.Ali oseti sam kako je vetar polako prestajao da duva prejako.Nakon toga se u meni nesto probudi i ja sam krenuo malo brže ka kraju ovoga hodnika.

Polako sam poečeo da trošim snagu. 
Bio sam umoran. 
Ali me je nešto dražalo u životu. 
Imao sam neku snagu. 
Sad ili nikad moram da uhvatim šprint. 
Moram da potrčim najbrže što mogu.

Noge su mi polako otkazivale i govorile mi da nebih trebao trčati i nastavljati dalje nego sesti i odmoriti.Ali vetar je duvao jako da ako bih stao nebih kasnije mogao nastaviti dalji put ka kraju ovog dugačkog hodnika.Samo sam nastavio trčati i priblizavati se Aburu.

Nastavio sam da trčim prema izlazu. 
Nisam ni nazirao kraj. 
Vetar je od jednom prestao da me gura. 
Počeo sam opet da se mučim i normalno da hodam. 
Video sam Matsudu kako mi se približava i odlučio sam da 
ga sačekam. 
Imao sam i dalje osmeh na licu. 
I neka čudna energija me je motivisala.

Posle nekog vremena provedenog trčeći ka cilju,osetio sam da moram stati i odmoriti noge u suprotnom bi one bile na tački pucanja jer sam ih previse isforsirao ovim neumornim trčanjem kroz veoma jak vetar.Stajem i naslanjam se rukom na zid gde i odmaram neko vreme.

Prišao sam Matsudi koji se
odmararao i uputao ga
Da li znaš gde je kraj ovog hodnika. 
Stao sam i ja malo da uzmem daha. 
Bio sam isto jako iscrpljen i umuran. 
Kosti su me bolele.
Ali nije bitno jer sam sad imao neverovatnu
motivaciju. 

Ko zna gde li se nalazi kraj.

Govorio sam jedva stižući do daha,a još više mi je disanje otežavao ovaj jak vetar koji nije prestajao da duva sve ovo vreme.Posle nekog vremena dolazim malo do daha i nastavljam dalje da trčim niz vetrovit hodnik.