Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | ❟❛❟ Hasa Kuni

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

❟❛❟ Hasa Kuni

Ostrvo hramova koje svojom atmosferom zrači mirom i neometanim balansom okoline i mudraca. Nastanili su se ovdje radi izučavanja svojih tehnika neometani od vanjskog svjeta, njihova učenja su izuzetno stroga i očuvana od bilo kakvog uticaja modernih shinobia.

Njihova naklonost ka miru ne treba da zavara posjetioce, jer su i više nego sposobni da bez ometanja mira ostrva uklone smetnje ako za tim ima potrebe.
Osim toga ostrvo njihov balansiran život pokazuje svojim prosperitetom i velikom ljepotom flore i faune koje se na njemu nalaze.
❟❛❟ Hasa Kuni Sage-Temple



Ni na nebu, ni na zemlji.
Na ostrvu su se iz daljine mogli primjetiti hramovi nalik onima koji bi se sagradili bogovima raznih religija. Samo po ovome sam zaključio da su starosjedeoci ovog ostrva bili jako religiozni prema svojoj vjeri. Sa ovim znanjem sam napomenuo sada majušnom Aburu da pazi šta priča pred njima jer se nikad ne zna šta nalaže religija ovih ljudi. Znajući da religijozni ljudi rjetko kad dobro gledaju na osobe koje na sebi nose oružija razmotrio sam da svoja sklonim negdje. Ipak meni nema neke razlike bio mač ili kašika u rukama, obadvoje su podjednako opasni. Zbog toga stavih svoje mačeve u svitak ako radi ičega radi osnovnog poštovanja i razumjevanja ovog mjesta. Tako se Aburo i Kirei uputiše uzbrdo ka hramu koji je po izgledu bilo glavno mjesto na ostrvu. 


Aburo je šetao pored Kirei-a nekome nepoznatom ovaj prizor bi ličio na roditelja sa svojim djetetom. Šetnjom kroz puteve šume na stepenicama do hrama gledali smo na preljepe cvjetove koji su okruživali stepenice do hrama. Čitavo mjesto je sijalo u zrakama mira i sreće ovako nešto nisam vidjeo od kad znam za sebe. Ni selo skriveno u vodopadima nije imalo ovakav osjećaj dok je još bilo na vrhuncu svoga tadašnjeg razvoja.

"Ovo mjesto je van pameti, sada moram priznati sam popriličn nestrpljiv da upoznam ljude koji žive ovdje."

Pred otvorenom kapiom hrama smo ugledali mudrace koji su svojom dnevnom rutinom se kretali naokolo. Neki su meditirali, drugi su nosili kofe vode, dok su dvojica u ćošku sjekli drva. Možda bih ovo začudilo neke jer od mudraca očekuju da samo sjede i meditiraju čitav dan uz koje recitovanje skriptura. Ali po trenutnoj sceni to nije bio slučaj sa ovim mudracima, oni su živjeli ko i svi ostali ljudi osim šo su u svoj dnevni život upraktikovali chakru. Ovo je bilo vidljivo po načinu na koji su izvršavali svoje dnevne zadatke, često koristeći chakru. Kad su nas ugledali vidno su bili začudjeni ipak posjetioci ostrvu ne dolazi svaki drugi dan.

"Izvinjavam se na uznemiravnju.Ako vam ne bi previše smetalo da uputite par istraživača."

Neočekivano su bili ljubazni prema nama dvojici valjda su mislili da sam dovukao svoje djete ovdje. Ubrzo su nam se prestavili kao mudraci ninshua.  Prvo što su nam rekli je ime ostrva i prije nego što si mogao trepnuti već su prešli na svoju religiju nazvanu ninshu. Ubrzo ljudska radoznalost je provirila na površinu i mudraci su počeli da se raspituju o Aburu i meni. Odakle smo, zašto smo došli vamo i kuda smo se zaputili preko shitoshi okeana. Pogledavši u Abura komunicirašmo očima kako da se predstavimo ovim mudracima.








Ni na nebu, ni na zemlji.
Kada sam video da su nas mudraci primili da uđemo u njihov hram, zapitao sam se zbog čega je on toliko udaljen od pogleda svih ljudi ovog kontinenta. Da li je to da sakriju šta uče. Ili ima neki dublji razlog od tog. Osvrćući se okolo primetio sam par monaha kako pričaju na stepenicima ispred ulaza u hram, koji je bio ofarban svetlim bojoma. Nisam znao št ato zanči. 

Nakon nekog vremena Kirei i ja smo razmenili poglede da treba da se predstavimo ovim monasima.
"Ja sam Aburo Uzumaki, a ovo pored mene je Kirei Učiha."
Predstavio sam nas monasima koji su bili fascinirani našim dolaskom. Bili su jako ljubazni prema nama. U početku sam bio malo sumnjičav jer ipak Kirei i ja smo stranci koji su došli na ovo mesto. Možda razlog njihovog gostoprimstva leži u drevnoj veštini ninšua. Trbalo bi da se malo raspitamo o tome svemu sa ovim monasima pomislio sam. 

"Kirei da li misliš da bi trebalo da se pridružimo ovim monasima u nekoj njihovoj besedi, da malo čujemo kakva je njihova drevna religija. Imam neki osećaj da bi trebalo poduže da ostanemo ovde. " 
Rekao sam ovo Kireiu imajući u planu da se prisružimo monasima koji su pričali na stepenicama hrama. Nisam bio siguran da li ih je i Kirei video. Moja zainteresovanost za ovo mestu i njihovu kulturu je sve više i više krenula da raste. Možda nas je sudbina sa razlogom poslala na ovo mesto.

Stojeći pored Kireia gledao sam u hramove koji su ispunjavali ovo mesto. Njihova arhitektura je bila specifična ništa na šta sam navikao na kontinentu. Svaka cigla od koje je su ovi hramovi bili izgrađeni tačno izgleda kao da je tu stavljena sa svrhom i sa namerom. To mi je bio dovoljan dokaz da zaključim da ovo što ovi monasi imaju ovde, da su to ostaci drevne relegije. 

"Kirei ja mislim da smo mi došli na oblast drevne kulture. Ne znam koliko si toga svestan. No imam jedan predlog hajde da se razdvojimo da bolje uoaznamo ovo mesto."

Dao sam ovaj predlog Kireiu dok sam gledao u monaha ispred nas, koji je nosio neku odoru sa nekim žutim simbolima po njoj. Šta znače ti simboli pitao sam se. Šta sve ovo mesto krije kakva znanja, način života. Ponovo sam sam sebe pitao. Ako već želim da upoznam njihovu kulturu i način života treba što pre da nađe msebi sagovornika. 

Pitam se kakva znanja kriju ovi monasi. Šta je njihova tajna života. Možda je ovo njihovo učenje namerno sakriveno od ljudi. Možda nam neće odati tajne ako im se ne dokažemo vrednim. Možda je ovo početak otkrivanja velike tajne prošlosti. Pomsio sam. Možda je ovo put koji treba da prođem da bi spoznao ko sam ja zpravo. 
   



Malo zanet momak
Aburov entuzijazam nije prošao neprimjećeno od strane Kirei-a, praktično je prštio od sreće i zainteresovanosti gdje god njegov pogled završio. Svaki drugi momenat posjete komentarisao kako bi bilo ljepo živjeti ovdje sa mudracima izolirani od bilo kakvih opasnosti shinobi svjeta. U potpunosti sam ga razumio, provoditi svoju mladost u konstantnoj opasnosti u profesiji gdje većina ne doživi svoje tridesete godine nije bilo lako. Barem za one na koje je takva situacija forsirana. Većina je u ovom poslu da bih preživjeli i zaradili za pristojnog života.

Šta reći za nekoga kao mene onda, odrekao sam se svega za čime mnogi ovdje žude. Radi čega? Odgovor je bio i suviše sramotan da se kaže na glas. Da mi majka zna da sam napustio restoran radi radosti koja mi samo borba do smrti može prijuštiti, siguran sam da bih me se odrekla. Pričajući sa pratiocima ninshua mi je samo dodatno pokazalo da sva mržnja svjeta se može iskorjeniti njihovim načinom života. Istina me je pekla. Razumjevajući da bih svjet bio bolje mjesto bez ljudi kao što sam ja, nažalost ovo nije značilo da ću se samo odreći svega što sam gradio od temelja svih ovih godina.

Aburova preporuka stvarno nije bila loša, ovo mjesto.....ako igdje imam šansu da nadjem svoj put koji mogu ponosno da pratim onda je to bilo ovdje. Ili barem, dovoljno dobar početak kao bilo koji drugi. Osim toga blagi predah od svih izazova koje smo prošli u ovom putovanju shitoshi okeanom neće nikome da škodi.

Gledajući na malu figuru razdraženog Abura, ćoškovi usana su mi se zatezali u osmjeh pokušavajući da se ne nasmijem na glas.
Nije loša ideja provesti malo vremena ovdje, ako išta vjerovatno bi bilo pametno ugledati sa na njih. Rekavši mu sa mjesta na kojem je sjedio, na svoje rječi nadoveza i odgovor na njegovu drugu preporuku.
❟❛❟ Hasa Kuni On-Twitter
U ostalom neću te zadržavati ovdje, slobdno idi razgledati ako to ne uznemirava mudrace ovog mjesta.Istog momenta kad sam ovo rekao znao sam po njegovom izrazu lica da nije mogao biti srećniji.

Huhu∼

Nekad se zapitam da li njegova dječija forma ima uticaja na prijašnji proces razmišljanja ili je oduvjek bio ovakav. Mudraci ipak nisu mogli da ostane predugo sa nama da pričaju, zbog toga sam im ponudio da nastavimo dok im pomognem sa zadatcima koje moraju dovršiti. Prihvativši moju ponudu nastavili smo razmjenjivati priče uz produktivno vrjeme na zemljištu hrama. Mudraci koji su vježbali svoje sposobnosti mi nisu promakli, moram priznati bio sam intrigiran njihovim tehnikama ali nisam htio da tražim njihove tajne koje su očigledno strogo čuvali.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Kireive reči su mi dale nadu da mogu bolje da upoznam ovo sveto mesto i način života ovih monaha. Biće interesanto da pričam sa njima. Ono što me je najviše zanimalo jeste samo poreklo njihovog učenja. Gledajući u dva monaha na stepenicama, odlučio sam da im se pridružim i saznam poreklu njihovog učenja. Prilazeći tim monsima gledao sam neke zidove koji su bili popunjeni muralima iz svakodnevnog života preminulih monaha. Ovi crteži me podsećaju na neke njihove obrede koji su vršili. Pomsilio sam dok sam obraćao pažnju na svaki od njih pojedinačno. Koliko je ovo moralo da bude perfektno urađeno bez i jedne jednine greške da bi ova priča imala smisla. 

"Kirei odo ja malo da popričam sa ovim monasima što su kod stepenica."

Nakon nekog vremena sam prišao nishu monasima i upitao ih. 

"Da li ste voljni da me uputite u istoriju vaše religije i kulture?"
Ogovor koji sam dobio od monaha ostavio me je u čudu na par sekundi. Jedan od te dvojce je rekao da mogu slobodno da im se pridružim u njihivoj besedi. Od te dvojce monaha jedan je bio satriji, a drugi je bio nešto stariji od Kireia možda jedno dve tri godine. Slušao sam o tome kako je ninshu nastao i koji su mu bili koreni.

Bila je to duga priča koja me je naterala da se zapitam da li sam ja zaista vredan da budem na ovom predivnom mestu. Počeo sam da se pitam da li je moj put ninje ispravan put i da li je to jedini put kojim mogu da koračam. Malo sam skupio hrabrosti i upitao monahe. 

"Da li je zaista put ninje kojim ja idem jedini i pravi put za mene?"

Na to moje pitanje je odgovorio stariji monah rečima. Put ninje nije tvoj jedini put ali je put za koji si ti namenjen da koračaš. 

Čuvši taj odgovor bio sam krainje iznenađen i zatečen. Upitao sam se koji bi to drugi put mogao da bude za mene ako upošte postiji neki drugi put. Sve sam više obraćao pažnju šta ova dva monaha pričaju, i shvatio sam koliko ja toga o ovom mestu i njegovom načinu života ne znam ništa. Bio sam malo je reći začuđen njihovim odgovorima na moja pitanja. Da li su ti odgovori dati na osnovu njihovog znanja i učenja ili su odgovori koji su iz svakodnevnog života naučili. Tek sam sad shvatio koliko ja zapravo ne znam ništa. 

Počeo sam da razumem zašto su odlučili da se osamostale u ovom nepoznatom okeanu. Počeo sam da shavtam njihov način razmišljanja i života. Sve mi je bilo jasno. Oni nisu imali izbor da budu negde drugde oni su naterani da budu ovde daleko od ostatka sveta. Što me je na neki način pogodilo. 



Malo zanet momak
U pozadini sam čuo Abura kako najavljuje svoj odlazak, nisam mu ništa rekao samo sam podigao ruku davajući mu doznanja da sam ga čuo. Što bih kasnije kroz priču shvatio je da su momci kojima pomažem bili učenici mudraca ovih hramova. Sada već malo više voljni da pričaju samnom nakon što sam im pomogao da prenesu dva kubna metra vode smo se brzo upoznali i sporazumjeli na boljem nivou.

Uz priču je posao prošao brže i lakše nego što je trebao. Kroz priču sam se raspitao malo o njihovom načinu života i šta njihova vjeroispovjest nalaže. Po opisu koji sam dobio na svoje pitanje saznao sam da su živjeli kako bih neko očekivao od jednog mudraca da živi, ili barem učenika jednog od njih. O samoj vjeri osim o njenoj ideji sam veoma malo znao.


"Ako sam dobro razumio......ultimativni cilj ninshua je da pomogne ljudima da se bolje sporazumiju i tako ostvare eru mira?"

Malo je reći da sam bio skeptičan o efektivnosti ove vjere. Shinobi svjet je najbolji primjer koji nalaže da je mir veoma teško stvoriti. Kako bi ova vjera uspjela u onome što niko nije već vjekovima? Nisam mogao da nadjem odgovor na ovo svoje pitanje, pa jedinom drugom opciom odlučih da se obratim učenicima sa njime. "Da budemo potpuno iskreni mi nikada nismo napustili ovo ostrvo pa ne znamo puno o situaciji van shitoshi okeana." To je imalo smisla - pomislih sebi ali kako onda mogu tako samouvjereno da propovjedaju mir kroz svoju vjeru ako ni samo ne znaju ništa o shinobijima.

"Kako onda znate zasigurno da možete svojom vjerom donjeti mir svjetu?"

Dvojica učenika su se pogledala medjusobno i potom su zajedno rekli svoja objašnjenja. "Rado bih smo ti rekli o našim učenjima" , "Ali ne smijemo bez odobrenja mudraca da širimo učenja ninshua." Ovo nisam očekivao......zar cilj svake vjere nije bio da proširi svoja vjerovanja što dalje i šire? Njihove rječi su kontrirale ciljeve svih vjera za koje znam, šta je toliko drugačije ovdje?

"Ako smijem da pitam."
"Zašto?"


Sa razumjevajućim pogledom upućenim ka meni klimnuli su glavom kao da moja zbunjenost nije bila neočekivana. "Iz jednog prostog razloga. U pogrešnim rukama ljudi koji nisu vodjeni idealima ninshua, naša znanja im mogu dati moć za koju nisu bili spremni da imaju." Ahh sad je sve imalo malo više smisla pomisli sebi Kirei prisjećajući se prizora koje je ugledao kad su on i Aburo tek došli ovdje. Ovi ljudi znaju da kontrolišu chakru, naravno da svoje tehnike ne bih davali olako ostalima. Ja kao shinobi Uchiha klana bi to prvi trebao da razumijem, izgleda da je čak i mene atmosfera ovog mjesta previše opustila.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Nakon malo duže priče sa monasima na stepeništu zaključio sam da mi neće reći sve što znaju o ninshuu već su mi govorili samo neke osnovne podatke. 

Ovakvo nešto sam i očekivao sa obzirom na to da sam stranac. Ovo me je dovelo do zaključka da postoje znanja koja obični ljudi poput mene i Kireia ne treba da imaju, možda je to poenta zašto oni neće da nam kažu sve što znaju. Možda nešto leži zapisano u istoriji koja je nedustupna meni i Kireiu. Da li ovo ima veze sa ljduskom prirodom pomisio sam, možda ovo ima neke veze sa zvim zlom u svetu. Ovo su samo pretpostavke koje sam sam doneo na osnovu trenutnih događaja. Pomislio sam. Ovo ne mora da je tačno. Pomislio sam. 

U daljem razgovoru monasi su mi pričali kako u svetu posteje dve energije jedna tamna i jedna svetla, kako nikada ne treba mešati te dve energije jer se onda dobije totlani dizbalans u svetu, tad se neće znati šta je doboro, a šta loše. Donekle me je ova priča monaha navodila sve više i više da razmišljam o tome zašto je nešto tu nego o tome da li je to tu. 

Način pričanja ovih monaha o temi kao što je ova me je mnogo fascinirao ni jednog trenutka mi nisu rekli nešto što bi moglo da ugrozi moj i Kireiev boravak na ovom mestu, imao sam osećaj da me oni samo upućuju u pravcu u kojem bi trebao da razmišljam. Oni mi ništa neće reći direktno neego će me indirektnim i digresivnim pričama navesti na pravac u kome treba da razmišlja. Ovi monasi su vrlo mudri i učeni ljudi pomislio sam. 

Sve sam više i više uživao u besedi ova dva monaha. Pričali su kao iz duše, iskreno i bez laži. Vodili su me kroz ovaj razgovor da razumem svoj put i svoju nameru. Koliko god bio malo razočaran time što sam jedva išta sazano o ninshuu toliko sam bio zadovoljan jer sam našao duhovne vodiče koji će odgovoriti na svako moje pitanje. Pomisio sam. Bilo mi je drago da sam uspeo nešto da saznam o ninshuu. 

Možda bi trebalo da ih pitam kako je upošte nastao ninshu možda mi to da neke dalje tragove da otkrijem istoriju ovog mesta. Možda  je to delić kojim mogu da sklopim ovu slagalicu. Ali se bojim da to neće izazvati pogrešne reakcije, svaki pogrešan korak i Kirei i ja možemo da završimo na drugum svetu. Za to sam odlučio da ćutim i ništa još ne pitam dok za to ne dođe vreme.

Slušao sam dalju priču monaha i nisam hteo da je prekidam jer sam mnogo uživao u njoj. Ko bi rekao da svakodnevne teme mogu da budu ovako dobra moralna pitanja. Pomislio sam. Bilo je zaista lepo dok sam pričao sa ovim monasima. Ali me je sve više privlačilo da pitam zbog čega je zapravo nastao ninshu. To je ostalo jedino neodgovoreno pitanje. 

Upiutio sam jedan pogled prema hramu i video sam kako hram izgleda izbiliza. Priča monaha me je u jednom trenutktku zavela da se zapitam štra se nalazi u ovom hramu iza zaključanih vrata. 

Šta da uradim pitao sam se da li da molim da me puste u hram ili da pitam zbog čega je nastao ninshu. Ni je jedna od opcija nije bila još uvek potpuno bezbedna. 



Malo zanet momak
(Time Skip - 5 dana poslije.)
Soundtrack :

Neočekivano kroz svoju posjetu pratiocima ninshua obadvojica su bili isuviše intrigirani njihovim načinom života zbog toga su odlučili da ostanu još koji dan radi izučavanja religije poznate kao ninshu. Plan je bio da kroz dnevni život mudraca i učenika, steknu dublje razumjevanje o tajnama ninshua. Pet dana Kirei i Aburo su živjeli uz mudrace, blisko posmatrajući njihov čudni način života koji je svojom ideologijom uspjeo da intrigira dva shinobia. Mudraci se nisu bunili kad bi vidjeli da su se dvojica putnika pridružila njihovom kondicionom treningu i meditacijama.

Jutarnji vjetar je budio okolnu prirodu -THUMP! to jeste budio je one koji su mogli da prespavaju buku -THUMP! koju su pravili momci iz hrama. Renoviranje starog mosta koji je prolazio preko rjeke -THUMP! do kuća starih generacija hramova zahtjevao je posao koji se nije mogao tako lako uraditi. -THUMP! Medjutim prizor koji se mogao zateći bi inspirisao svakoga ko bi ga vidjeo. -THUMP! mladi momci iz hrama zajedno sa Kireiem su se dogovorili da ga poprave za staru generaciju ovoga mjesta. -THUD! Sve to da bi olakšali prolaz narodu koji je imao želju posjetiti hramove ninshua.

"Stavite završene daske sa desne strane onoga stuba!" Mladić pored mene je uputio svoje drugove dok smo nas dvojica sjekli jedno od mrtvih drveća ovog mjesta. Posao je poprilično ubrzan zahvaljujući tehnikama sječe koje je Kirei primjenio na drveću odabranom za konstrukciju mosta.


"Ove grede su spremne Rei, ajmo ih donjeti momcima na obradu."

Završivši sa svojim djelom posla dvojica momaka se zaputiše ka drugom djelu gradnje koji je još imao dosta posla. Svaki sa gredama na ramenima koje bi inače bile previše teške za ljude koji nisu prošli kroz rigorozne treninge. Zahvaljujući timskom radu momaka posao se odvijao veoma brzo i po izgledu trenutne situacije most će biti gotov prije sumraka.

❟❛❟ Hasa Kuni Download-9

Stari narod je pokazao svoju ljubaznost momcima tako što su im donosili razne specijalitete sela tokom rada, ovo je pomoglo na više načina jer kad bi neko ugledao toplu hranu ubrzao bih svoj deo posla na skoro nadljudske nivoe. Iskreno ova promjena tempa mi je dobro došla, po prvi put od kako se sjećam su moje tehnike primjenjene za nešto za šta bi mi se ljudi zahvalili. Naravno bilo je slučajeva kada su mi ljudi zahvalili za nečiju glavu ali to se nije moglo porediti sa ovime.

Moje pitanje od prije pet dana još neodgovoreno je narušavalo moje pokušaje da spavam. Koliko god se trudio da zanemarim rječi učenika kojeg bi kasnije poznavao kao Rei to jednostavno nisam mogao. Pojam svjedskog mira je bio previše grandiozan da mi to dopusti. Šta ninshu ima da im daje toliko povjerenja da je to uopšte moguće ostvariti? Ovo mi nije dalo mira pa sam pokušao da nadjem odgovor kroz ovaj period blagog odmora, ako se može uopšte tako nazvati.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Ovih pet dana je užasno brzo prošlo. Svaki dan sam slušao predavanja starih monaha o životu na oom mestu. Čak sam i upseo da prespavam kod njih u konaku. Ono šte me je fasciniralo jeste da njihov dan počinje relativno kasno, stariji monah koji je lažao u krevetu do mene je još uvek spavao. Što mi je bilo jako fascinantno. Zar nema neki rutual ili obred da obavi. Pitao sam se. OStao sam duže da ležim u krevewtu da razmišljam o tome kakve tajne krije ovo mesto. I šta je ono što monasi ne žele da znamo. 

Nakon nekog vremena napuljju se čula neka buka. Izašao sam na prozor da izvidim situaciju. Video sam Kireia kako nosi neke daske sa još nekim mladićima. Nisam video Kireia ima već pet dana. Kako smo se razdvoili onomad kod hrama nismo spavali na istim lokacijama. Ovo mesto ima jako intersantan način života. Pomislio sam. "Sinak što nisi na mostu da pomogneš u popravci?" Čuo sam starog monaha kako mi se obraća. Bilo mi je malo neprijatno. Okrenuo sam se. I reko sam mu. 

"Ehh mislio sam da mogu duže da spavam. Mislio sam ako sa Vama da mogu malo da se izležavam."

Našta se stari monah samo nasmejao i reako mi da požorum da se spremim i da idem odamah da pomognem. Iazašao sam iz sobe i krenuo sam da hodam hodicima konaka gde su svi monasi spavali. Hodnik je bio prekriven narandžasto crvenim tepihom, koji je pružao neverovatan osećaj toplote. Zidovi ovog konak su bili ispunjeni portretima nekih meni nepoznatih ljudi. Svaki potret je bio priča za sebe. Boja na tim protretim je izgledalo kao da nije sa ovog sveta i što me je još izenadilo portreti su bili urađeni sa neverovatnim realizmom. 

Nakon nekog vremena hodanja po hodnicima i silaženja niz mremerne stepenice. Odlučio sam da zaputim napoljiu. Kada sam izašao napolje zatekao me prizor takav da nisam mogao da verujem. Svi prisutni mlađi monasi su pomagali u izgradnji straog mosta. Oni koji us bili malo stariji koji su im pomagali radili su to sa neverovatnom snagom. Kao da ih pokreć nešto što nije sa ovog sveta. Znoj vrednoh radnika je kapao po peščanom putu ovog hrama. Maldići koji su od jutros na poslu su igledali jako icrpljeno ali su nastavili neumorno da prenose grede. Nadao sam se da ću se ubrzo sresti sa Kireiem.  Odlučio sam da se malo proguram kroz ruju naroda i da priđem radnicima i da ih pitam za pomoć. 

Kraičkom oka sam ugledao Kireia kako radi sa nekim još malđim monahom. I odlučio sam da mu priđem. 

"Kirei kako ide posao? Jel ti trebam šta pomoći?"



Malo zanet momak
Soundtrack :

U završnim koracima gradnje mosta malo djete je dotrčalo do mene ali na drugi pogled to je bio Aburo, pitao sam se gdje se zavukao do sada. Ubrzo Aburo je otišao da pomaže momcima na struganju i šmirglanju daski. Prije nego što bi trepnuo posao je bio gotov, sada nov novcat most stoji ponosno iznad rjeke. Idalje se od njega može osjetiti miris špene. Nakon ovoga grupa učenika je kolektivno otišla nazad do vrta hrama da proslave uspješnu gradnju i završeni posao. Nevjerovatno ovo slavlje ih nije zaustavilo da sutra opet ustanu u 6 ujutru da nastave trenirati kao i uvjek.

Napolju je rosa idalje bila svježa na vlatima trave, sunce te na horizontu jedva dovoljno da oboji oblake u rumene boje, -HUPFFF! i naravno na poljani hrama svi učenici i mladji mudraci su bili zauzeti prenošenjem velikih urni punim vode iz jezera uzbrdo preko stepenica hrama. Ostali koji nisu prenosili urne su bili zauzeti u sparingu protiv mudraca. Kirei sa urnama većim od njegovog trupa je išao uz stepenice brzim širokim koracima svaki prelazeći po tri stepenice. Konačno došavši do hrama ispraznio je urne vode u bunar koji je namjenjen za korištenje tokom dana.

"Pheeew~"

Izdahnu jedanput prije nego što sa urnama u rukama krenu nazad niz brdo po još jednu turu, više nije znao po koji put se spušta dole ali što je bilo zasigurno je da je ovaj trening pružao dobar napor tjelu. Nakon treninga svi su zajedno jeli za dugačkim stolovima i poslije toga već standardna meditacija jer nisam imao dozvolu da učim ninshu tajne i tehnike. Ako sam išta shvatio za svo ovo vrjeme ovdje to je da ninshu više nego što se fokusira na tehnike chakre fokusira se na zajedničku suradnju i stvaranje poveznica izmedju ljudi tako zbližavajći ih jednom zajedničkom moralnom cilju.

Taj cilj je u ovom slučaju da svi zajedno napreduju kolektivno ka idealnoj viziji čovjeka, kako u fizičkom smislu tako i spiritualno. Ovaj proces dužim periodom ponavljanja kroz život jednog mudraca ultimativno razvija i proizvodi veće količine fizičke i spiritualne energije koje sačinjavaju chakru. Po njihovim rječima "Što više chakre imamo to bolje možemo da razumijemo te oko nas." Poznato mi nije bilo na koji način je mišljeno ali to za sad nije ni bitno. Za sad kupim metode treninga koje su isprobane i ustanovljene da su efektivne kroz generacije mudraca.

Ipak ovo mjesto nije samo služilo za dobar trening i mentalni odmor, možda nešto najvrjednije što sam izvukao ovog mjesta je prije svega proces razmišljanja ovih ljudi. U poredjenju ja sam obični grešnik, smrtan ko i svako drugi samo par puta gori. Često se osjećam kao da svojim prisustvom zagadjujem ovo mjesto koje sa nevjerovatno dobroćudnim ciljom vodi generacije ljudi na put vrjedan koračanja.

Zaista se zapitam da li je moguće shinobi svjet promjeniti ninshuom? Je li mir stvarno samo sanjanje onih povrjedjenih konfliktima ili konačni ishod vjere predamnom? Smije li neko kao ja uopšte da prenosi ovako vrjednu i neisprljanu ideologiju na ostale, možda meni nezamislivo povrjedjene osobe svojim okolnostima.


❟❛❟ Hasa Kuni Kokushibo

Moj prvobitni cilj kad sam kročio u svjet shinobia je bio veoma jednostavan. Razvijanje kenjutsu vještina na nivo gdje bih svako zavidio kad bi ih vidjeo svojim očima. Sada ovaj cilj mi izgleda toliko bezvrjedno da se po prvi put za dugo vremena, osjećam izgubljeno. Istovremeno mislim, mislim da konačno razumijem.

"Razumijem šta je to što čini jedan mač zaista neuništivim."


Šta čini jedan mač nepobjedivim su oni koje njegova oštrica brani. Dok god ima nešto vrjedno braniti, on će se ponovo i ponovo oštriti ma koliko puta to bilo potrebno. Onaj koji se bori sa bezvrjednim ciljom se uopšte ni ne bori, već samo protraći svoj život.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Nakon napornog rada širglanja dasaka, koje su bile upotrebljene za reperaciju urušenog mosta, otišao sam da vidim kako izgleda novo izgrađeni most. Most je bio kao i svaki drugi sveže neofrabani drveni most. Nije bilo ništa specijalno u veze mosta ali jeste bilo u vezi same izgradnje mosta. Svaki radnik je radio kao jedno ako jedan segment kasnio sa finiširanjem proizvoda kasnili su svi. Počeo sam da se pitam da li je to što njihovo učenje o ninshuu zapravo znači. Da li je ninshu veština koja uči o povezansoti ljudi jedni sa drugima ili je mnogo dublje od toga. Koliko zapravo ja toga ne znam, pomislio sam, koliko je zapravo komlikovano kada moraš da uklapaš jedan po jedan deo slagalice da upoznaš zapravo šta je ninshu. 

Kad sam video da je i zadnja daska postavljena odlučio sam da odem nazad do konaka da vidim šta strai monah radi, iako meditira da mu se pridružim. Krenuo sam prema konaku kad sam video neke murale slične onima od ranije, mnogo su se razlikovali od onih prethodnih sa obzirom da su ovi rađeni nekako više apstraktno, tako da ih obično ljudsko oko ne može prepoznati. Boja na ovim muralima nije bila toliko urađena sa pažnjom na detelje, nego se više obraćala pažnja na priču ovog dela. Pitao sam se šta ovaj mural treba da predstavlja. 

Nakon nekog vremena sam došao nazad u konak gde su me dočekala dva mlađa monaha. Pozdravili smo se i upitali su me. Kako ti si čini život u našem hramu? 

"Vaš način života je totalno drugačiji od onoga što sam naučio, i načina na koji ja živim."

Odgovorio sam im našta su se oni samo osmehnuli i rekli pazi nemoj da praviš buku unutra ima monaha koji meditiraju.  Kada sam čuo da te reči odlučio sam da uđem, pazio sam na svaki moj korak da bude nečujan, prolazio sam kroz hodnike se portretima monaha kojima sam ja još uvek bio jako fasciniran. Kako neko ima toliko strpljenja da se postveti ovoliko sotnim detaljima. Popešiv se skoro nečujno na drugi sprat, otišao sam do moje sobe koju sam delio sa jednim strajim monahom. Kada sam ušao u sobu video sam da je moj cimer odlučio da malo meditira pa sam mu se i ja pridružio. Moram malo i ja da nađem unutrašnji mir. Zuzeo sam pozu za mefitiranje i počeo sam da se polako rasterećujem. Moje misli su počele da se slažu u jedno mesto. Počeo sam da slažem slagalicu zvanu ninshu.



Malo zanet momak
Sedeći u polažaju za meditaciju počeo sam da razmišljam o celom konceptu ninshua i zašto ova dravena tehnika ima toliko veliki uticaj na monahe koji stanaju na ovom svetom msestu. Počeo sam polako da uklapam znjanja koja sam do sada stekao. Sve je nekako izgledalo ločično i povezano. Pitam se zbog čega mi niko od ovih monaha neće reći istinu koja se krije iza imena ninshu. Postojeli neka znjanja koja su opasna da ih obični ljudi zanju. Sva ova pitanja su me činila mnogo nervoznim zato sam uzeo jedan dubok udah i nastavio da meditiram. Sve što sam duže razmišljao o svemu ovome počeo sam da razumevam njihovu odvojenost od ostatka sveta.


 Nastavio sam da se koncentrišem na moju meditaciju, osećao sam kako mi se sve više i više vraća energija koju sam izgubio. U jednom trenku sam pomislio na događaj reparacije mosta. Setio sam se kako su monasi koristili čakru kako bi isekli drvo za daske, podizali težak teret, oni su koristili čakru kao olakšicu za ve svakodnevne poslove, a ne kao oružije kao mi šinobiji. Njihov život se razlikuje od našeg po tome što su oni našli nači ne da zluopotrebljavaju čakru, nego da je koriste implementiraju u svakodnevni život. Ima tu još sigurno mnogo toga zbog čega oni koriste čakru. Ovo mi je do sada najbolje razmišaljnje posmislio sam. Nastavio sam da mesitiram.

Nakon nekog vremena provedenog u mediticiji osetio sam neki lep i prijatan miris. Nisam hteo da zbog toga prekidam meditaciju te sam nastavio još da meditiram. Koliko god da sam bio uzbuđen zbog otkrivanja novog dela slgalice, nastavio sam da pikušavam da otkrijem još koji deo koji bi bio bitan da sastavim celu slagalicu. Nastavio sam da razmišljam šta ove monahe veže jedne za druge. Počeo sam da razmišjam o tome kako svaki posao koji ovi monasi obavljaju je povezan. Od košenja trave pa do reparacije mosta, sve je to povezano. Počeo sam da se pitam da li ovi monasi zaista toliko zavise jedno od drugih. 

Svaka moja misao me je dovodila do istog zaključka. Nisam bio totalno siguran da li je ovaj način razmišljanja pravilan. Pokušavao sam sebi da dam neki odgovor na moja pitanja od ranije. ali me je još uvek mučilo to da nisam mogao ništa da saznam konkretno o ninshuu. Pokušavao sam sve više i više da razumem zbog čega mi monasi neće reči ništa konkretno o ninshuu. Moram malo dublje ovome da se posvetim, nastavio sam još više da se koncentrišem na meditaciju. Moram zaista ovome da se posvetim. 



Malo zanet momak
Nakon što sam odčučio da se zaista posvetim sklapanju slagalice, nastavio sam da se prisećam svega što sam znao o ovom mestu. Što me je dovelo do pomisli šta ako neće da mi kažu ništa o ninshuu jer znaju da sam šinobiji i možda misle da ću da zloupotrebim to znanje. Počeo sam još da sam sebi postavljam pitanja. Šta ako oni ne žele da ovaj vid kontrole čakre dospe u naš svet jer bi tako bio uništen. Da li je ovo istina što sam upravo zakključio. Sad sam počeo da budem svestan koliko je zapravo konekcija između ovih monaha i čakre jaka. Šta ako su u prošlosti poverovali nekom šinobiju da neće da uništi njihov način učenja, i on je to zloupotrebio i od tad monasi više ne veruju šinobijima. Za sada mi je to zvučao kao najrazumniji razlog. 

Uzeo sam dubok udah i nastavio da meditiram i da razmišljam. Počeo sam malo da razmišljam o svim sukobima i kako su nastali. Možda ako krenem tim putem nešto i zaključim pomilsio sam. Ovo je sada pedeset pedeset šansa. Ništa ne gubim, ali zato puno dobijam. Upotrebio sam moja sećenja dok sam pogao u izgradnji sela. Zbog čega smo pobili one radnike šta je tačno bio razlog, ali još bolje počeo sam da razmišljam o svojim misijama. Počeo sam da se pitam zašto idem na misije i ubijam nevine ljude, zarad čega. Onda me je udralio. Zbog moći i zbog snage. Što znači da ja zbog svoje oholosti i željom za moći idem na misije. Da li to znači da ja mogu i jedno ovako drevno znanje da pokvarim takvim razmišljanjem. Rat se ne može ničime oprapravdat. To je samo izgovor za ljudsku pohlepu. Počeo sam da razmišljam šta bi bilo da se ljudska ruka dokopa ovakvog znanja da li bi bila u stanju da uništi jedno takvo savršeno znanje. 

Počeo sam da sklapam deo po deo i da razmišljam dublje. Odlučio sam da uzmem sebi koliko god je potrebno vremena da izmeditiram i da dođem do nekog zaključka koji mi može olakšati dalje razmišljanje. Već sam bio na doborom putu pomislio sam, našao sam jedan razlog zbog kojeg ne bi dobio potrebne odgovore. Možda se ovi monasi boje da izgunbe i one najmanje ostatke njohovog učenja. Koliko su zapravo ljudi spremni da zbog svoje lične oholosti unište nešto ovako savršeno. Sada sam počeo da razumem izolovanost ovih monaha. Ali nisam još shvatao koji pravu svhu ninshua. 



Malo zanet momak
Muzika za ramišljanje :

Razmišljao sam dugo vremena o svrsi ninshua, mnogo me je vuklo to da svi monasi rade kao jedan, da li to ima neke veze sa učenjem ninshua. Očigledno je da je njih vezivala neka konekcija. Možda način na koji su koristili čakru ima veze sa njihovim načinom života. Šta ako ninshuu propoveda zajedništvo ljudi, možda ih čakra međusobno povezuje. Koliko je ovo bila istina nisam siguran. Jer sam najmanje znanja imao što se tiče same svrhe ninshua. Možda tu ima mnogo toga o čemu monasi ne bi nikada pričali sa mnom. Zato moram sam da se upoznam sa ninshuom. Voleo bih kada bi bar malo bio upućen u svrhu ninshua. 

Počeo sam da se koncenteišem na ovu temu. Već sam osećao kako sam na tragu nečeg veoma velikog i značajnog. Sve što sam do sada skupljao i prikupljao od informacija sve sad sklapam u jednu veliku slagalicu. Bilo mi je dosta naparno da razvijam u svojoj glavi preko hiljadu mogućih razloga i scenarija, pod uslovom da ne znam da li je i jedan od njih tačan. Moram nekako da pokažem moju vrednost monasima. Moram da se potrudim da pratim njihov sakodnevni način života. Da prisustvujem ako je to uopšte nekako mogućenjihovim obredima ili besedama. Koliko god imao ovo na umu mrao sam da konačno shvatim šta je ninshu. Mođda tako dokažem svoju vrednost. Možda na taj način pokažem da mogu da razmišljam na njihov način. 

Nastavio sam da meditiram i da razmišljam o svrsi ninshua. Ono što sam do sada shvatio jeste da je to drevno oblik korištenja čakre koji je udaljen od ljudske ruke da ga ljudska oholost ne uprlja i ne uništi zauvek. Monasi su ovde sačuvali ostatke ninshua. To je ono što sam do sada zaključio. Ostalo je samo darazmislim o svrsi ninshua. Za sada znam da je čakra povezala ove monahe ali zašto je to tako. Kakve to veze ima sa ninshuom. Šta ako put ninshua propisuje te stavri, ninshu je drevni oblik korištenja čakre pomislio sam. To ima neke veze sa ovim sigurno. Nisam baš bio nešto zadovoljan mojim načinom razmišljanja te sam opet kreno da zaključujem. Ako je čakra povezala ove monahe, da li to znači da su oni savladali tehnike te čakre ili su uz pomoć učenja o ninshuu došli do ideje da čakra može da ih poveže i da im da jednu jedinstvenu moć. Ovo je već neki zaključak pomislio sam. 

Nakon nekog vremena provedenog u meditaciji odlučio sam da se probudim i da malo prošetam po dvorištu hrama. Ali pre toga moram da porazgovaram sa monahom o ovome. 



Malo zanet momak
Svježi talasi vjetra prenosili su mirise proljeća i sa njima potsjećali sve one pored kojih bi prošao o ljepoti ovoga mjesta. Pojedini zraci sunca su sijali kroz krošnje drveća obasjavajući mlade učenike hrama u svojoj toploti. Sve to uzaludno, jer unatoč svim ljepotama ostrva ni jedan od mladića im nije dao momenat svoje pažnje. Ipak biće im oprošteno jer su svi u poziciji lotusa već duboko bili u meditaciji, razbacani po dvrištu hrama sve i jedan od njih je zauzeo svoje pozicije bez da smetaju jedan drugom. Svaki deo života mudraca je bio uredan i strogo regulisan disciplinom, ali u smislu meditacije se ovaj režim nije mogao primjeniti. Meditacija u svrsi reflektovanja sopstvene individualnosti je zahtjevala da njen praktičar zauzme sebi sopstveno naj udobniju poziciji. Ispod drveta koji je procvjetao preljepim ljubičastim cvjećem momak sa dugom crnom kosom je sjedio nepoznat period vremena. Jedini pokazivač dugotrajnosti tog perioda su bili listovi i latice koje su povremeno padale, sada već dobar broj njih je se sakupio na ramenima i po kosi momka. Kirei konačno pronašavši svoju svrhu je otvorio svoje oči, sada svjestan svoga stanja ispod cvjetnog drveta podigao se i tako sve što se na njemu nakupilo dok je meditirao je spalo nazad na zemlju.

"To je to za danas."

"Dosta sam se izležavao vrjeme je da se bacim nazad na posao."



Šetajući do kapije hrama prošao sam dvorište idalje ispunjeno momcima, na bolji pogled sam mogao raspoznati par već duboko u zemlji snova... Šta je tu je donekle ih razumijem, nije se uvjek moglo zamisliti i razmišljati o abstraktnim pojmovima. Neki dani samo nisu to dozvoljavali, ipak da ih mudraci kasnije ne bi kažnjavali trudili su se da barem izgledaju kao da meditiraju. Po izgledu njhovog stanja neki sa manje neki sa više usjeha, tada se moj tok razmišljanja prekinuo kad sam izašao iz dvorišta prošavši kroz kapiju hrama. Moja destinacija je bila šuma iza hrama, nije ništa specijalno ali ni ne treba biti jer njena svrha nije bila komplikovana. Tako u treptanju vazduha Kirei je nestao sa svoga mjesta.


U dubini šume pored starog drveta figura zakrivena u sjenkama se pojavila odnikud. Kirei sada sa svojim mačem pokrivenim koricama u njegovoj ljevoj ruci je gledao u stablo ispred podsjećajući se zadnjih par dana.  Samo po sebi ono nije bilo bitno, tu bih samo sjeo kad bih trebao da predahnem. Ipak ono je bilo urezano u moju memoriju i zbog samog vremena kojeg sam proveo u ovom mjestu.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Ponavljajući svoje tehnike opet i opet sve dok ne dodju na nivo perfekcije, ili barem nečega podjednako dobrog tome. Ulazeći u stav desna ruka je čvrsto stisnula dršku dok je ljeva palcem gurnula tsubu tako otškrinuvši deo mača iz njegove korice. Vrjeme je postalo nebitno procesu, okolina se stopila u sekundarnu važnost sa moja čula. Dubok i spor udah vazduha je lagano zašumio iz mojih usana, i pri svome izdahu on je kompresovanim pritiskom šištao iz mojih pluća. U nekom momentu, ne zapaženom od strane ikoga čal ni od strane njegove okoline, desila je se nejasna pojava. Nije bilo zvuka, niti je bilo ikakvih promjena u okolini, jedina promjena koja se mogla zapaziti je drugačiji položaj Kireia.

U tom momentu kiseonik je prepoznao da više nije jedna homogena masa i tako prije mirna scena pretvorila se u kaotični udarni talas vazduha koji je davao sve od sebe da se spoji sa svojom drugom polovinom. Sve ukupno nije prošlo ni tri sekunda prije nego što se sve vratilo nazad u normalu, ali ta tri sekunda su bila dovoljna. Dovoljna da pokažu napredak i dostignuće novog stepena svoje vještine i to je bilo i više nego dovoljno za dobar izgovor zašto je ostao na ovom ostrvu koliko već jeste.


"Sada sam uvjeren da guzica nije ofalila na ovom mjestu."
"Heh nisam ni siguran da bih ovo mogao uraditi prije, pogotovo ne sa ovom lakoćom."


Iskreno koliko god imao povjerenja u momke Uzumakija nije dobar osjećaj ostaviti sve drugima da nose kad smo po dogovoru podjelili obaveze izmedju članova. Joooj šta činiti? Da imam izbora ovdje bih uzeo godišnji ali sa druge strane naljutiće se crvenokosi štreber.

"Nije toliko ni bitno razmišljaću dok se odem istuširati, sav sam prljav."

Tako još jedan produktivan dan je prošao nakon svega u svojoj sobi sam nastavio da izučavam tehnike zapisane u svitku iz hrama. Razmišljanja pisca svitka sada kad ih ponovo čitam nakon što sam proveo period vremena medju ninshu mudracima mi izgledaju nevjerovatno agresivno nastrojena. Svaka rečenica je opisivala kako efikasnije i bolje oblikovati chakru sve u svhu efikasnijeg nanošenja štete. Sve u svemu iznimno nasilna tehnika, vidi se da je kroz generacije i nebrojne smrti usavršavana do njenog trenutnog stanja. Dva polarna opoziteta su se nalazila predamnom, učenja mudraca i chidori.....
Njihova sukobljavajuća učenja su bila tako jako izražena da su se mogli uporediti sa danom i noći. Uzaludno su se sukobile jedna drugoj, na meni je bilo da ih podjednako usavršim u nešto čime bih svoj san mogao da ispratim.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Sledeći dan je rutina bila slična to jeste to jeste sve osim jednog zadatka. Izgleda da subotom momci iz hrama idu do specifičnih lokacija na ostrvu gdje su ostatci nekakve borbe prouzrokovali masivno uništavanje okoline.  Na nama je bilo da malo pomalo te lokacije vratimo u svoje prvobitno stanje to jeste koliko god je to bilo moguće. Bio sam iskreno potresen kad sam svatio ozbiljnost njihovih riječi, po priči učenika koju sam nadčuo ova tradicija se pruža generacijama. Sada nakon puta koji nam je grupno oduzeo 2 sata nalazio sam se ispred jednog od primjera na šta su to tačno mislili mudraci.

"Nemoguće..."

Rei čuvši moje rječi se osmjehnuo sa znalačkim osmjehom. "Pričaj mi, imao sam istu reakciju kad sam je prvi put ugledao. Nevjerovatno zar ne!?" Ispred dvojice mladića golemi krater u zemlji... ne bilo bi ga ispravnije nazvati bezdanom. Kako je ovako nešto bilo moguće? Niko u čitavom Shinobi svjetu nema ovoliku moć. Ne ja, ne Sanna i zasigurno ne niko iz sela. Ustvari možda samo ona čudovišta imaju moć nalik ovoj..........repate zvjeri. Konačn došavši do konkluzije koja je u njegovoj glavi imala najviše smisla upita Rea.

"Ko je prouzrokovao ovo? Nemoj mi reći da vas je napala repata zvjer?!"

Sa blagim iznenadjenjem i osmjehom Rei se nasmijao " Ne-ne-ne." Poče mahati rukom da doda doznanja da to stvarno nije bio slučaj. "Ovo su posljedica konflikta starog vjekovima izmedju dva individualca." Izgledao je zabavljen mojim izrazom lica kad počne da priča ove gluposti. "Legenda kaže da su davno dvojica braće ovdje se borila zbog svojih sukobljavajućih ciljeva , sve to u nadi da svako svoje ciljeve ustanovi kao tačne naspram drugog." Ovo su učinila dva čovjeka?! Prizor ispred mene sada sa kontekstom je slomio svaki pojam znanja i raumjevanja snage koji sam do sad imao. Jednim pitanjem sam samo stvorio 30 drugih za koje sam bio siguran da ne bih dobio odgovor na. Pa bez drugog odugovlačenja svoje misli zadrža sebi i počeo raditi zajedno sa ostalima da začepimo krater u zemlji. Uz pomoć chakre posao je se završavao sa nevjerovatnom efektivnostću. Nakon par sati pored sada skoro ravne zemlje bez vidnog kratera sjedio sam sa momcima oko njega, svako od nas sa činijom u rukama prije pripremljene hrane koju sam nam spremio. VIše nisam mogao držati svoje pitanje za zubima, implikacija je bilo previše morao sam barem nešto da saznam o toj dvojici.

"Rei spomenuo si legendu.....u toj legendi ko su bila ta dvojica braće?"



Ni na nebu, ni na zemlji.
Rei sa rolnicom riže je izgledao zatečen sa pitanjem. Skoro bojazno je pogledao naokolo u druge učenike komunicirajući očima sa Hirotom, još jednim učenikom sa kojim sam već imao dobar odnos. Na kraju je Rei prikrivajući svoje emocije kazao "Legenda je više nego prastara, ne zna se puno o njima osim da su bili medju prvima da stvore ninjutsu." Nisam znao da li je slagao ili je rekao istinu. Možda malo obadvoga opet zahvalan sam što me samo nije ućutkao, sad ako išta imam doznanja da je to osjetljiva tema za njih. Pokupivši činije sada prazne složio sam ih u deo našeg prtljaga sa pauzom gotovom vrjeme je bilo da ih više ne pritišćem sa pitanjima.

"Vrjeme bi bilo da ovo završavamo, u suprotnom mudri starac će nas izdevetati što smo ljeni."

Uvidjevši istinu u mojim rječima digli smo se tromo i sa alatom nastavili završne djelove posla. Malo prije sumraka su iscrpljeni momci dolazili sa različitih lokacija ostrva, po njihovim rječima dobili smo poprilično laku štetu da popravim jer ih je znalo biti mnogo gorih. "Jednom smo generacijama popravljali Jarugu koja se pružala niz onu planinu tamo." Hiroto je pokazao kažiprstom u planinu koja je blokirala pogled ka horizontu okeana. Sad sam bio uvjeren, uvjeren u to da me ovi majmuni zajebavaju! Njegve rječi nisu imale kraja absurdu skoro kao da se hvalikao štetom koju je opisivao. Medjutim momci oko mene su sa traumatiziranim pogledom počeli da klimaju glavama, kao da im je sama memorija naškodila zdravlju.

"Nemojte me vući za nos, ne možete biti ozbiljni..........zar ne?"

Odgovor nije ni trebao njihove oči ispunjene koliko sa razumjevanjem toliko i sa sažaljevanjem na moje očigledno ne vjerujući im na rječ. "Slušaj bolje o tome ne razmišljati toliko ozbiljno, na kraju krajeva to je samo legenda što se mene tiče može biti i izmišljena." Rei se ubacio sa utešnom rukom na mome ramenu. Ostatak dana je bio bez nekih posebnih dogadjaja standardno učenje i odmaranje prije nego što bih legao spavati. U tome vremenu srebrena svjetlost je padala kroz prozor nepoznate sobe, u njoj mudrac je pričao Reiu. "Spominjao si sinove tvorca ninshua? Jesi siguran da je to dobra odluka?" Pitanje se odnosilo na vjesti koje mu je Rei prenjeo te došao da se bolje konsultuje sa njime u vezi odavanja informacija posjetiocima. "Nisam spomenuo puno upravo zato što nisam siguran da li je smijem. Što zna je da su štetu na ostrvu prouzrokovali dvojica braće i to sam mu rekao čist da bih sprječi dalja pitanja." Rječi učenika pred njime su imale smisla, naravno da bi momak bio oprezan rjetko kad imamo posjetioce.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Pogotovo ovako obećavajuće kao što su ovi. "Razmotriću sa ostalima njihovu kvalifikovanost za naša učenja, nemoraš da se brineš za sada idi nazad u svoju sobu." Poslušavši mudraca Rei je ustao i prije nego što je izašao se poklonio starješini. -Thump. Nakon što su se zatvorila klizna vrata mudrac je ostao razmišljajući o posjetiocima Hasa Kunia." Da li da se uzda u njih ili je bolje pustiti ih ka svojim putevima. Njihove profesije mi nissu bile nepoznate ali upravo zbog toga sam i više zadivljen pristupom koji su primili naše načine. Možda su oni drugačiji, možda je u njih vrjedno investirati. Onaj momak se prestavio kao deo uzumaki klana, nije mi bio najpoznatiji moram priznati. Ali zato sa druge strane "Uchiha...." gdje sam čuo to ime? Uz hladni povjetarac pitanja mudraca su u usamljenoj noći ostala neodgovorena. Sledeći dan Kirei je nakon svoga standardnog treninga sa prokletim ćuturama ležao na jednoj grani drveta.

"Najgore je sada ustati i nekako se dovući se do rjeke. "
"Ustvari ako se dobro sjetim danas oni učenici imaju lekcije na koje mi nisu dozvolili da učestvujem"


Hah možda i ne bih bila loša ideja da se ode pogledat šta je tamo kod njih što je toliko vrjedno kriti od nas.  Moram priznati bio sam jako primamljen prospektom otkrivanja tajne koja se krila iza veoma dostupnog ćoška. Da li je bilo vrjedno rizikovati povjerenje koje su Rei i ostali stavili u mene, za šta? Sada kada stavim to pitanje ispred sebe tek shvatam koliko je glupo.

"Vjerovatno nije ni toliko bitno to što kriju, nego su samo starci čangrizavi."

Stoga skoči sa grane drveta u rjeku odjeća ostala lagano da pada iza na obalu pored. Haaahhhh ovo je život! Kakve misije, kakve istrage, kakve naredbe ovdje si sam svoj čovjek radi ka boljoj budućnosti i biće ti dobro za razliku od onih škrtih baraba koji bih samo da drugi rade umjesto njih. Takve bih trebalo staviti kroz mašinu da prvobitno dodju sebi pa onda da nešto govore. Nakon što je fino proplivao i saprao sa sebe sve što se moglo pohvatati, svjež i čist izašao je i obukao se da bih opet otišao do hrama da vidi kuda danas bleje momci.

Ugledavši koji par momaka kako su se šamarali u sparingu rješio sam da trenutno nije bilo boljeg načina da se provede vrjeme, i tako uskoro je počelo malo bolje šamaranje. Pitam se gdje se onaj Aburo izgubio valjda je idalje u jednom komadu, ipak ne vjerujem da bih ga starac pustio da se negdje povrjedi. Trebao bih provjeriti na njega da vidim kakav je nakon što završim sa ovim "borcima" ovdje. Nisu bili nešto dobri ali su bili zanimljivi za boriti se protiv, njihove tehnike su bile skoro egzotične za razliku od onih u centralnom kontinentu.



Ni na nebu, ni na zemlji.

Destiny Tides


Znanje, informacije i tradicija ostrva Hasa Kuni značajno je uvećala kvalitet Kireia kao shinobija.

Kirei dobija 200 tokena za prisustvo i rad na ostrvu Hasa Kuni.


Nakon što sam odlučio da prekenem sa meditacijom i da porazgovram sa starim monahom, setio sam se da se nisam predstavio. Na to sam totalno zaboravio, pitanje je šta on sad misli o meni kad je delio sobu sa nekim ko mu se nije predstavio. 
"Ja sam Aburo Uzumaki, izvanjavam se na kasnom predstavljanju." 
Na ove moje reči mudrac je odgovorio Drago mi je Aburo Uzumaki, mislio sam da si jako stidljiv pa nisam hteo da te forsiram da mi se predtaviš. Nadam se da ti je lepo ovde. Čuo sam starog monaha kako izgovara ove reči i bilo mi je malo neprijatno, ali sam ipak odlučio da ga pitam za njegovo ime.

"No kako se vi zovete, znam da sam trebao ranije da se predstavim i žao mi je zbog toga."
Ja sam monah Unuzumi. Nego momče da pitam ja nešto. Zašto si meditirao sa mnom? 
"Zato što imam puno odgovora, a jako malo odgovora pa sam meditirao ne bili našao neki odgovor."
Rekao sam ovo monahu. Nije bio baš do kraja iskren odgovor jer sam meditirao da sklopim slagalicu po imenu ninshu. Koliko god se trudio da se dokažem ovom monahu mislim da mi nikad neće dati odgovore za ovu svetu veštinu. 
Nego reci ti meni momče zašto toliko želiš da znaš o ninshuu. Nije znanje o takvoj tehnici bezbedno u svačijim rukama. 

"Interesujeme jer je jednostavno toliko savrpen bez jedne jedine greške. Prikazuje način života kakv bi svi mi trebali da pratimo, zato želim da znam više" 
Drago mi je da si toliko zainterosovan za Ninshu, ali ja ti nesmem puno o tome reći koliko god ja hteo, jer mi smo zadni čuvari te drevne tehnike. Nadam se da razmueš o čemu pričam. 
"Razumem o čemu pričate i drago mi je na neki način na tome, ali ja ću da pokušam da vam se dokažem da sam vredan tog znanja i traficije."

Rekao sam ovo Uzumiju jer zaista želim da posedujem nešto što je istinski savršeno. Uvek sam nekako težio prema mirnoj opciji života, ali sam se nalazio u takvim sitacijama da sam puštao da moj bes uzme bolje od mene. Neće više tako. Sad znam šta treba da promenim da bi mogao da držim ninshu u svojim rukama. Zanimalo me je još mnogo toga ali sam odlučio da pustim Uzumija da malo odmori od mene. Ovaj razgovor mi je prijao. 

0]]"Nego Uzumi kako ti se čine oni crteži na zadinama napolju. Jer su meni jako interesantni. Ne mogu da prestanem da gledam u njih."[/b]
Reko sam ovo Uzumiju čisto jer me je zanimalo njegovo mišljenje. Ne mora da odgovori ako neće. Neću da ga krivim ako ne odgovori. 
Ti crteži napolju to su drevne slike obreda koji su se vršili nekada davno. Mi danas se samo sećamo tih obreda pomući tih crteža. 



Malo zanet momak
"Znači tome služe oni crteži. Nisam znao, taj detalj mi je promakao."
Reko sam ovo Uzumiju, nadao sam se da će me uvesti bar u osnove njihove kulture. Kada sam rekao ovo video sam Uzumija kako oblači svoje monaško ruho i ide negde. Čuvaj mi se Aburo momče  ja odo da završim neki posao. Čuo sam reči Uzumija i odlučio sam da se ponudim da mu pognem. Jer ako ću već da se dokažem vrednim drevnog znanja moram da budem spreman na sve. 
[b]"Da li smem da ti pomognem Uzumi."[/b]
Naravno mala pomoć je uvek dobro došla. Onda me prari. Ideml da pokosimo travu oko hrama. Čuo sam ove reli i odmah sam znao šta treba da radim, uzeo sam kosu iz ostave koju mi j dao Uzumi i počeo sam da kosim.

Trava je bila već veoma visoka i kruta. Kosa koju sam imao je jedva išla kroz nju. Koliko god ja jako zamahnuo neće da se preseče, svaki put sam sve jače i jače zamahivao ali trava nije imala ni ogrebotine. Šta ja to radim pogrešno. Šta je to što ja treba da promenim da mogu da zečem ovu travu. Verovatno i a nešto u tehnici. Ali koliko god ja jako i pravilno zamahnuo nisam mogao ni malo travu da zagrebem. Šta je ovo samnom pomislio sam. Koliko moram da se napatim da obični travu pokosim. Da sam znao da će da bude ovako teško nevi nikada se upleo u ovaj posao. I onda sam se setio stvar koju sam sve vreme zaboravljao ja sam u telu deteta. Vratio sam se u najraniji period mog detinstva, naravno da ne mogu da pokusim travu. Ali uprkos tome nisam odustajao. Imao sam volju i želju da pomognem Uzumiju. Ovo je verovatno test sa kojim može da vidi da li sam dorastao izazovima koji su izvan mojih snaga. Moram da mu pognem pomislio sam. Dugujem mu bar toliko. 

Osvrnuo sam se iza i video sam kako je Uzumi već dobrano pokosio. Od kakve sam mu ja pomoći ako ne mogu ni malo da pokosim. Sa svom tom energijom zamahnuo sam kosom i počeo sam da kosim. Uspeo sam da pređem preko najviše i najčvršće trave bez da sam osetio ikakav napor. Nešto me je stalno guralo prema napred. Guralo me je da jače brže bolje izdrđljivije radim. Osteio sam neku moć u meni kako se budi. Uspeo sam nešto da probudim šta sam to probudio ni sam nisam znao. Košenje trave je išlo jako brzo, bar da sam ovom brzinom uspeo da skupim dovoljno informacija sad bi zano šta je ninshu. Nastavio sam neumorno da radim dok nisam čuo reči Uzumija. Momče skoro smo gotovi, ostatak prepusti meni za tebe imam novi zadatak idi u konak i donsi nešto za piće i za jelo. 
"Odmah dođe."
Ostavio sam kosu i otišao sam u konak da uzmem vodu i nešti sa pojedemo. Jedino što sam našao je bio koziji sir, ali i to je dobro pomislio sam. Seo sam na travu sa Uzumijem i počeli smo da jedemo. Drago mi je da si mi pogao Aburo. Lepo je imati nekog poput tebe. Mnogo si dobar dečko. 
b]"Hvala vam mnogo mi znači. "[/b]

Nakon što sam završio košenje otišao sam nazad u sobu da razmišljam o tome kakva je ninshu veština. Mnogo me je zanimalo od samog dolaska na ovo ostrvo. Posle nekog vremena pogledao sam kroz prozor i vratio sam se na razmišljanje o ninshuu.



Malo zanet momak

Destiny Tides


Kroz učenja monaha sa ostrva Hasa  Kuni iako podmladjen  Aburo postaje dete koje se radja jednom u generacijama sposobno da radi jutsue kvaliteta vrhunskog ninje.

Aburo dobija 200 tokena za učenje koje je stekao na ostrvu Hasa Kuni.

-Na kraju dužeg boravka na ostrvu Hasa Kuni, došlo je vrjeme da par istražitelja nastave dalje. Na kraju Kirei je zajedno sa Aburom uspjeo saznati par tajni ninshua. Zajedno su naučili kako da povezuju chakru i pomoću nje osjećaju emocije ljudi oko sebe. Ovo im je znatno pomoglo da porastu ne samo kao shinobi, nego kao i ljudi.

-Srž ninshua im je pokazala put dalje kako će oni iskorsistiti ova neprocjenjiva učenja? To je bilo na njima da otkriju. Snovi vremena davno zaboravljenog nastavili su da mjenjaju budućnost kroz ruke i rječi današnje generacije. Zaista iako nisu povezani krvlju ili porodičnim vezama, snovi idalje u njenom korjenu čine ljudsku rasu onom što je danas. Bilo to za bolje.....ili za nešto mnogo gore.

-Nakon što su se pozdravili sa svima, mladi momci su nastavili ka svome sledećem ostrvu.



Ni na nebu, ni na zemlji.