Rikutov dom

Kuća je po izgledu veoma stara i popucana. Drvo od kojeg je npravljena je staro i osušeno, na nekim mjestima raste molj i buđ,neprijatan smrad koji može da se osjeti sa mjeseca. Predašnja strana kuće karakteristisana je malim brojem stepenica koji nastavljaju dok se ne zaustave  ispred vrata. Unutrašjost kuće je prostrana i slabo ispunjena. Postoje rupe u zidovima a ivoda kaplje iz kupatila. Najveća soba u kući j  biblioteka stara dosta godina,konstruisana u starijem periodu vremena, u konrastu kuće biblioteka je veoma očuvna,većina knjiga ne dotaknuta i očuvana.

Rikuto je nakon Anbu treninga šetao polako dok nije stigao do svoje kuće i polakao se popeo niz red drvenih stepenica koje su vodile ka prednjim vratima. Nije osjećao umor,ali mu je bilo jako dosadno i nije imao šta da radi. A i trebao je biti spreman u slučaju da naleti na člana ili članove ove neprijateljske organizacije.
"Hm..."
Popravio je oficirsku kapu a zatim se raskomotio i sjeo na jednu stolicu. Očajno je pokušavao da zamisli kako da postane bolji sa svojim jutsuom. A zatim je zapamtio da ima biblioteku, možda će tamo naći nešto korisno pomislio je.

Polupio je knjigu sa jednih od polica o jutsuima i naslonio se na stolicu,polako čitajući istoriju mnogih majstora Jutsua koji su postojali u davna vremena. Bilo je puno zanimljivih podataka i informacija, ali nešto što mu je obratilo pažnju jesu bile mnoge tehnike poršlih korisnika bakuton tehnika koje je htio da isproba. Trenutno su mu figure koje je pravio bile previše slabe,ali skontao je da ih može napraviti većim i snažnijim, i tristo puta efektivnijim. Shvatio je da sa još malo vježbe mogao je da to uradi.

"Hm.....ko si ti...?" Rikuto je rekao iznenada,pojavjući se vješto i tiho iza cure ispred njegove kuće,sa sobom noseći neku korpu voća. Gledao je u nju mrtvim pogledom,debatirajući u sebi da li je provalnik ili pripadnik selu. Ali nakon malo razmišljanja skontao je da logično da provalnik nikada ne bi ostavio korpu voća. Uzeo je korpu sa voćem i pročitao poruku,sudeći šta piše na papiru.
"Hm....hoćeš savjet od mene?"
Stavio je ruke u džepove i gledao dole na nju,čekajući šta će reći.

Nakon uspješnog izlaska iz guste šume Rikuto se vratio kući te je...prvo ššto je uradio popeo se uz stepenice koje vode do prednjh vrata i otvorio ih. Zatim je laganim koracima ušao u kuću te spustio štit na pod. Malo je gledao oko sebe mrtvim pogledom te vidio savršeno mjesto gdje će da stavi štit. Okačio ga j iznad police za držanje knjiga i dobro ga pogledao. Moraće se nekad odižiti gospođi iz Antikvarnice pomislio je dok je glledao relik štita u svojo glamuroznosti.

Nakon što je okačio štit slušao je kako voda sa gornjeg sprata kaplje dole na parket i uzdahnuo sebi. Ovo..ovaj zvuk je bio zvuk siromaha.
"Pitam se šta moji drugovi sad rade...ahh..kako je teško razmišljati. Boli me glava."
Pipnuo je sei čelo i vidio da mu je nešto bilo vrue pa je skontao da mora da je porveo puno vremena na suncu. Što je bilo u redu sve dok nije okupio sunčanicu. Činjenica da je uvijek bio punom odjelu mu nije bila nemoguća pošto zbog nekog razloga od malih nogu nije mogao da osjeti glad,ni žeđ ni vrućinu ni smorenost. Sve je to radio čisto onako jer nije imao šta drgo da radi,a život bi bio dosad bez takvih stvari,pomislio je u sebi dok je sjedio na kauču u dnevnoj sobi i gledao u pod kao da je na ivici da zaspi.