Dok smo stajali pored cvetnog grma, razgovor je tekao prirodno, kao da se poznajemo već godinama. "Kako se zoveš?" upitao sam, diveći se njenoj eleganciji.
"Ayako Satari," odgovorila je, lagano se klanjajući. "A ti, stranče, kako se zoveš?"
"Ja sam Tendou Uzumaki," rekao sam, uzvraćajući osmeh. "Tvoje ime je prelepo, baš kao i ti."
Ayako se nasmešila, rumenilo joj je prekrilo obraze. "Hvala ti, Tendou. Šta te dovodi na naše ostrvo?"
"Avantura i želja da otkrijem nove svetove," rekao sam. "Ali sada vidim da je Wano ostrvo mnogo više od toga. Ono ima svoju dušu, koju si ti upravo oživela predamnom."
"Svako mesto ima svoju dušu," odgovorila je Ayako, gledajući u daljinu. "Treba samo znati kako je pronaći."
Njene reči bile su poput pesme, melodija koja me je očarala. Razgovor sa njom je bio kao pesma koja se već odvijala na mojoj hartiji želeo sam da nastavim sa našim razgovorom ali on biva prekinut jednom neprijatnošću...Tendou Uzumaki je primetio da ljudi u njega zaziru i da ga čudno gledaju, dvoje ljudi se baš istaklo. Zurili su neprekidno u mene i Ayako. Posle kraćeg nastavka nagovorio sam Ayako da ode, ostavila mi je poljubac za uspomenu i potom otišla bez da zna šta se u stvari dešava. Pokušao sam da se okrenem i odem sa ulice ali me je neki čudan gospodin sa kapom primetio i upita me nešto.