Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Prirodno jezero Watatsu

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Prirodno jezero Watatsu


Watatsu je malo jezero u zemlji zvuka i možda jedini izvor slatke vode koji ovo ostrvo ima. Nalazi se svega 2500 koraka od bašte Imori. Jezero je toliko malo da ga lokalci čak i nazivaju bunarom ali zanimljivo je to što ovo jezero sigurno nikada neće presušiti.




Koraci su mi postali teški, svaki kao da je nosio težinu celog sveta. Žeđ mi je sušila grlo i misli su mi se vrtložile u bunilu. "Još samo 2500 koraka," ponavljao sam sebi, nadajući se da će mi ta mantra pomoći da nastavim dalje. Sunce je pržilo, a vazduh je bio težak i vreo. "Watatsu je blizu," šaptao sam, "jedini izvor slatke vode na ovom ostrvu."

Brojao sam korake naglas, "hiljadu, hiljadu i sto, hiljadu i dvesta." Svaki korak bio je borba, ali misao na osvežavajuću vodu me je terala napred. "Hiljadu i petsto," ponavljao sam, pokušavajući da ignorišem žeđ koja me je razarala iznutra.



Napokon, ugledao sam ga – malo jezero, gotovo poput bunara, skriveno među stenama i drvećem. "Watatsu," izustio sam s olakšanjem. Posrnuo sam do ivice vode i zagnjurio ruke, osećajući hladnu tečnost kako mi klizi niz grlo. Nikada u životu nisam doživeo takvo olakšanje. "Još malo, samo još malo," govorio sam sebi, dok sam nastavljao da pijem, konačno osećajući kako mi snaga polako vraća. Ovo malo jezero, ovaj bunar, bio je pravi dar usred surove zemlje.





Dok sam sedeo pored Watatsu jezera, noć je polako padala, a blag vetar je milovao moju kožu. Sveža voda koju sam pio tokom ove večeri vratila mi je snagu i bistrinu misli. Osećao sam mir i spokoj koji dugo nisam osetio. Gledajući odraz mesečine na površini jezera, počeo sam da razmišljam o tome šta bih mogao da napišem.

"Možda bi trebalo da napišem knjigu," pomislio sam, dok su mi misli lutale kroz razne ideje. "Ali o čemu?" Pitanje je bilo stalno prisutno, bez jasnog odgovora. Pogledao sam prema vodi, zamišljajući priče koje bi mogla da ispriča - o putnicima koji su ovde pronalazili osveženje, o avanturama i opasnostima koje su preživeli.




Zatvorio sam oči, slušajući tihe zvuke prirode oko sebe. Vetar je šuštao kroz lišće, a voda je blago zapljuskivala obalu. "Možda bih mogao da pišem o miru," razmišljao sam, "o potrazi za unutrašnjim spokojem u svetu punom haosa."

Pomislio sam na ljude koje sam sreo tokom svojih putovanja, na njihove priče i borbe. "Svako ima svoju priču," šapnuo sam sebi. "Možda bi knjiga mogla da bude zbirka tih priča, povezana zajedničkom temom potrage za mirom."





Dok sam uzimao i poslednje gutljaje vode inspiracija je polako dolazila, kao talasi na jezeru. "Da, to bi moglo da bude to," rekao sam tiho, dok sam gledao u zvezdano nebo. "Priče o miru, nadi i snazi ljudskog duha." Možda još nisam znao sve detalje, ali znao sam da sam na pravom putu. Vetar je nastavio da duva, a ja sam osećao da je ovo samo početak nečeg velikog. Posle nekoliko sati provedenih na ovom jezeru odlazim nazad u svoje skrovište.