Zaseda u magli
Nakon poraza zemljanog manipulatora, povukao sam se u senke, koristeći gustu maglu kao pokriće. Znao sam da će ostali članovi Inazuma Sindikata uskoro stići, a njihova snaga u brojevima mogla bi biti presudna. Ipak, imao sam prednost iznenađenja i poznavao sam teren bolje nego oni.
Dok sam se kretao kroz maglu, čuo sam tihe korake. Osetio sam prisustvo još jednog manipulatora. Vazduh je postajao vlažniji, a kapi vode su počele da se okupljaju u gustim oblicima. Vodeni manipulator je bio blizu. Ovaj neprijatelj je bio opasniji – mogao je kontrolisati vodu sa neverovatnom preciznošću, stvarajući smrtonosne napade i neprobojne odbrane.
Iznenada, iz magle su izronili vodeni bičevi, usmereni pravo ka meni. Refleksno sam se izmakao, izbegavajući prvi udar, ali voda je bila svuda. Manipulator je bio u svojoj zoni. Njegov napad je bio precizan i nemilosrdan. Svaki pokret koji sam napravio bio je pratio vodeni bič, a svaki put kad bih pokušao da napadnem, voda bi stvorila neprobojni zid.
"Ne možeš pobeći" viknuo je manipulator, glasom prepunim samopouzdanja.
Ali znao sam da moram biti strpljiv. Njegova kontrola nad vodom bila je impresivna, ali kao i svaki element, imala je svoje slabosti. Dok se fokusirao na napad, primetio sam da se njegova koncentracija ponekad lomi – to su bili trenutci kada je morao da sakupi vodu iz okoline. To mi je dalo ideju.
Dok su se vodeni bičevi usmerili ka meni, iskoristio sam vetar da ih razbijem na manje delove. U sledećem trenutku, koristio sam tu maglu i vlagu da stvorim lažne projekcije sebe. Manipulator je bio zbunjen, ne znajući koju metu da napadne. Dok je bio zauzet pokušajem da shvati gde se nalazim, iskoristio sam trenutak nepažnje i usmerio vetar u oštar talas, usmeren ka njemu. Voda se podelila, a udarac je pogodio pravo u metu. Manipulator je pao, a voda je polako počela da se povlači.
S dva protivnika manje, znao sam da se situacija okreće u moju korist. Ali, pred sobom sam još uvek imao dva najopasnija protivnika.