Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Polje hiljadu listova.

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Polje hiljadu listova.

Polje hiljadu listova.  360_F_535580047_xLmlCWUnJUJ8yDbURZMCyVn7uE7m3M2y
Polje koje je smešteno ispod drveta starog milion godina. Odiše lepotom koja nije sa ovog sveta. Svaki list koji pada pleše na vetru koji ga nosi prema zemlji. Svaki od ovih listova nosi svoju priču. Kao što svaki list ima svoju sopstvenu priču tako i posetioci ovog mesta. Svako ko poseti ovo mesto ima prilku da vidi predivnu prirosu i da pročisti svoju dušu. Nekada su se ovde skupljali ljidi iz raznih delova sveta da meditiriju i uživaju u predivnoj prirodi.



Malo zanet momak
Tako sam šetao po svetu tražeći protivnika koji može da izdrži bobu sa mnom. Mnogo je vremena prošlo od kako sam zadnji put tražio nekog jakog ninju. Pogledao sam u isečak moje Dingo kljuge na kojoj je bilo zapisano ime Rikuto iz Bakuton klana. Nadam se da je ovaj ninja vredan mog vremena i pažnje. Video sam da je isti rank kao ja tako da ovo bi mogla da bude jako fer i poštena borba. 

Prišao sam mestu gde sam video Rikuta kako sedi ispod drveta japanske trešnje i posmatra me. Odlučio sam du mu priđem i da mu se predstavim. "Pozdrav stranče, moje ime je Aburo Uzumaki. Unuk velikog C. Uzumakija." Rekao sam ovo Rikutu u nadi da će mi potvrditi njegov indetitet. Seo sam pored drveta nešto malo dalje od Rikuta. 



Malo zanet momak
Šetnjom nazad do sela Rikuto je odlučio malo da sjedne ispod jednog drveta i da se odmori od dugog putovanja kroz zemlju. Međutim nikad nije očekivao da će sresti nekoga na svom odmoru.
Zavukao je ruku u džep svog kaputa i listao sve dok nije našao detaljan opis ninje po imenu Aburo Uzumaki. Šanse da je Aburo deo ili član Uzumaki organizacije bile su velike,zato što niko u selu,koliko je on znao nije bilo Uzumaki porijekla,izuzetak nekih koji su imali te gene.

Kada je čuo glas da dopire od nekud pogledao je gore i vidio nekog lika sa bijelom kožom i stoičnim pogledom.
Bio je iznenađen,ali u isto vrijeme držao je gard u slučaju da misteriozni čovjek ne napadne. Na nekoliko trenutaka razmišljao je u sebi,analizirajući shinobija ispred njega,zatim je otvorio usta da progovori kada je čuo ime Aburo Uzumaki..ovaj tim je iz Uzumaki organizacije.

"Aburo Uzumaki..kakvo iznenađenje. Moje ime je Rikuto Bakuton. Drago mi je da te upoznajem."

Čuo sam odgovor ninje i sve mi je bilo jasno. Našao sam moju metu. Ovaj lik je verovatno iz sela, moram to da prvoverim pomislio sam. "Rikuto, odalke dolaziš?" Upitao sam ovo ninju da znam da li je iz sela, jer sam čuo neke glasine da je vođa moje organizacije napravio neki veliki problem. Sve jedno odakle kod da je moraću da ga ubijem. 

Svako sam bio spreman za sukob, samo je bilo pitanje vremena kada će neko od nas povući prvi potez. Moram da vidim kako će ova situacija da eskalira moram da budem na velikom oprezu. Ali sve je ukazivalo da će do sukoba doći jako brzo.



Malo zanet momak
Rikuto je pogledao u mladog momka. Kada je Aburo upitao njega odakle dolazi pauzirao je....jel ovaj lik mislio da će mu on samo reći odakle je,pogotovo nakon što se pojavio od niotkuda?
"Šta tebe briga?",Rikuto se podigao na noge,stojeći a zatim je aktivirao pasivne tehnike svojih jutsua.
PASIVNE :

"Ljudi koji nepoštuju zakon su neprijatelji u mojim očima i u očima pravde."
#card119
Pokretom ruku iz zemlje izlazi golem koji je napravljen od zemlje(600 HP)
GOLEMOV NAPAD :

GOLEMOV NAPAD SUMIRAN :


#card1261
Rikuto stvara zmaja od gline i leti u vazduh.
#card1246 #card1246 #card1246
Iz zmaja izbacuje 3 c1 figurice koje putuju ka Aburu u isto  vrijeme.
SUMIRANO :


"Da vidimo šta unuk od legendarnog C. Uzumaki može."
Rekao je to "unuk" sarkastičnim tonom.

Theme :

Video sam da je ovaj Rikuto odlučio da me malo provocira i da mi udari po porodici. Nije ni počela borba on je već odlučio da krene ozbiljno, pomislio sam kako ću mu se krvi napiti kad ova borba završi. Ovaj lik nije normalan pomislio sam. Kada sam video kako iz jedne mirne osobe postaje potpuni psiho. Moram da se potrudim da pokažem ovom crvu da ne može da bobedi nekog poput mene.
Polje hiljadu listova.  ?imw=5000&imh=5000&ima=fit&impolicy=Letterbox&imcolor=%23000000&letterbox=false
Ustajem sa mesta na kojem sam sedeo i spremam moj odgovor ovom nebitalcu. 
"Hahahaha, mnogi su pokušavali da me napadnu i nisu ostali živi. Tako ćeš i ti da završiš dva metra ispod zemlje."
#card1500
Stavljam ovaj seal na sebe. I imam jedan dodatan slot.
#card103
#card97
Branim se i od tvog i od golemovog napada. 
#card412
#card1355
(50ch i 2slota)

Uspešno sam se odbranio do napada mog protivnika i uzvratio sam mu istom merom. U trenutku kada sam poslao moj napad lišće na drveću se blago zatreslo, vreme je da ova borba postane zanimljiva.
"Na tebe dragi Rikuto ide 1150 dmg-a i 230 zag."



Malo zanet momak
THEME :

Rikuto je ugledao svog protivnika kako uspješno brani njegov napad. Ovo je iskreno bilo očekivano,uzimajući u obzir da se bori sa članom Uzumaki organizacije.

Polje hiljadu listova.  Hellsing-anime
"Impresivno...."
Pasivne :


#card1264 #card1259#card1248#card1248(7 slotova)

Ulaganjem 30 čakre na sve svoje figure Rikuto im daje +400 dmg-a,šalje jednu c4 figuru i 2 c1 figure u obliku šišmiša u pratnji iza c4 figure.
SUMIRANO :



"Imam pitanje za tebe Aburo Uzumaki." Rikuto je postavio ruku na kaput i bacio ga na pod.
Polje hiljadu listova.  Eac6490f1c36caad6d1c80d2ed221f91

"Koliko si nedužnih ljudi ubio u svom životu?"

"Bam."

Video sam jako belo svetlo u daljini, nisam znao šta je to, ali to je bilo ono za šta sam se uvek nadao. Konačno sam našao nekog ko je jači od mene. Moja misija je bila uspešna. Nisam mogao da verujem u ovim mojim zadnjim trenutcima da me je jedan običan čunin nadjačao. Konačno je došlo vreme da se odmorim na mest gde me čeka moj prađed. Nadam se da više nikada neću morati da gledam krv. Nisam stigao da izgovorim zadnje reči Rikutov napad me je pogodio. Ipustio sam moj poseldnji izdah. Gotovo je. 



Malo zanet momak
Rikuto gleda Aburovu figuru kako uzima zadnje udisaje i polako zatvara oči. Momak je bio mlad i izgledao je kao da je imao cio život pred sobom. Da su stvari bile bar drukčije...možda bi bili prijatelji. Prijatelji....? To ga je podsjetilo...pitalo kako su njegovi prijatelji iz sela. Bolje da se polako vrati kući. Pogledao je kako se dim očistio i polako je uzdahnuo u iscrpljenju.
"Još jednom...sudnjima je osuđeno,nadam se da gledaš majko."
Polje hiljadu listova.  39f864c3a054fe60cde42bcfc581da04
Na Rikutovom licu se pojavljuje slab osmjeh dok odlazi kući sa kaputom u rukama.



Kao kometa na nebu izlećem iz rudnika u kojem sam se borio protiv zlih sila, dok letim moje slabo i izmoreno telo krvavi. Gubitak krvi će me naterati da padnem sa neba i to padam na obližnju livadu koja se nalazi na ulazu u misterioznu šumu. "Mislio sam da će ovo biti lakše." rekao sam dok sam ranjen iskašljavao svoju krv. "Dobro je da je sada sve prošlo." Bacam se na travu dok pokušavam da se odmorim od povreda i svega ostalog.

Spokojna poljana prekrivena lišćem i cvrkutom ptica odjednom se zatresla udarcem nečega ne očekivanog u ovakvom okruženju. Momak izmučenog izgleda kao da je upravo pobjegao iz pakla, nalazio se u hrpi lišća koje nakon silnog vremena idalje mirno leži na tlu....barem doskoro. Njegov jauk je odjekivao po sada ne čujnoj poljani. Sva živa bića koja su do malo pre oglašavale prisustvo još jednog divnog dana sada su zanjemile od straha. Na svu sreću ovaj kaskader izgleda nije imao loših namjera.

"Dobro je da je sada sve prošlo."

Gledajući u njegovom pravcu idalje ne primjećen ispod sjenke drveta sad prekriven lišćem izdahnuo sam sa razočaranim izrazom lica.


Polje hiljadu listova.  On-Twitter

Polako ustajući lišće je spalo sa mene nazad na svoje prvozamišljeno mjesto. Konačno napuštajući sjenku drveta oglasio sam se.

"Jesi siguran u svoju odluku?"
"Ovo mjesto iako dobro za počivati bilo bi šteta da iskoristi neko tako mlad kao što si ti."



Ni na nebu, ni na zemlji.
Prišavši figuri koja je izmoreno ležala ispod primjetio sam značajan gubitak krvi koji je mladić pretrpio, i što me blago zainteresovalo je mač koji je držao uz sebe. To je bila rjetkost danas, nije bilo puno samuraja u svjetu. Ali po njegovom trenutnom stanju šanse da će ih biti još manje su bile sve izraženije.

"Imam jednu ponudu za tebe."
"Pomoću ti da se oporaviš ali za uzvrat obećaj mi da nećeš dozvoliti povrjede kao što si danas zadobio."


Polje hiljadu listova.  Kamiizumi

"Imamo li dogovor?"



Ni na nebu, ni na zemlji.

Tudj i nepoznat glas me je prepao. Odzvonio je jače nego moj pad na zemlju. "Šta kog vraga." viknuo sam kada sam čuo nepoznatog nindžu. Posle par minuta skočio sam na noge, nisam želeo da mu pokažem koliko sam ranjen ali borba sa joninima od maločas je izazvala neke ozbiljne povrede. Moj krvavi kimono se zaljuljao kada sam mu rekao: "Ko si bre ti!?"


Kada mi je prišao osetio sam neku suludu chakru a potom sam video nešto u njemu. Bilo je kao da ovaj stranac nije sam sa sobom, u jednom trenutku mi se učinilo da je jedna nevidljiva silueta iza njega, neka strava i prikaza. Trgnuo sam se od strana i odmah se uhvatio za svoje kaguya sečivo koje mi je još uvek bilo u ruci. "Šta pričaš ti? Kakvu ponudu?" dok sam izgovarao ove reči jecao sam u bolu od mojih povreda.

Koštano oružije? Ah znači on je potomak njih.
Njegov opreznost je bila za pohvalu i ovakvom stanju nije dozvoljavao rupe u svojoj odbrani, njegov stav stabilan ignorišući povrede koje su idalje tekle svježu krv. Očigledno je da me nije čuo u svome manje nego optimalnom stanju. Mada ni ja nemam baš toliko strpljenja da pomažem onima kojima to nije potrebno.


"Dečko jesi li pri sebi ili trebam da se ponavljam dok ne padneš sa nogu?
"Imaš potencijala, ali sa tvojim trenutnim izgledom ostavljen sam u nevjerici da ćeš ispratiti svoj put sigurno."


Gledajući ga ravno u oči sa jasnim doznanjem da neću uzvraćati njegove namjere za obračun mačevima ponovio sam.

"Pomoću ti ovaj put umjesto da iskoristim tvoju slabost, ali za uzvrat moje potrošeno vrjeme ovdje nećeš traćiti zadobijajući ovakve povrjede."



Ni na nebu, ni na zemlji.


Kako mi je neznanac ponovio da želi da mi pomogne moje oružje je samo nestalo, vratilo se u svoje prvobitno stanje i u vidu naboja chakre dalo do znanja svima da sam ostao bez energije. Pogledao sam nindžu koji je stajao ispred mene i pružio ruku ka njemu, kao znak da pristajem na njegovu ponudu, ali sam podlegao ranama i pao u nesvest. Nisam stigao da napravim i jedan korak a moja sudbina je već u rukama nepoznatog nindže.


Obrva mi je blago poskakivala od frustracije. Nisam mogao razaznati da li se ovaj dečko zezao samnom ili je stvarno bio u tolikim bolovima. Haah~ Sam sam se upleo u ovo, pobrinuvši se za rane koje su bile najkritičnije napravio sam klona koji bih ga nosao na svojim ledjima dok se ne probudi. Morao bih obići jedno selo na svome putu, do tada on bi trebao biti u dovoljnoj dobroj kondiicji da napravim nešto od njega. Naravno moje usluge nisu bile dango na štandu i koštaće poprilično papreno. Ali to je za njega problem da rješi a za mene da u njemu uživam.

"Nek ti je Bog na pomoći sinko jer ja sigurno od sad neću biti."

Polje hiljadu listova.  Heheh

Sa okrutnim osmjehom sam nastavio dalje na svome putovanju. Ovaj put sa ekstra saputnikom.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Nakon sto sam prolazio pored hiljadu pustinja po paklenoj vrucini napokon sam stigaop ovde gde ima jedva tracak sunca koji probija kroz grane drveca.Video sma ogromno drvo koje mi jue skoro pa zapalilo oci svojom lepotom i velikim sjajom.

Razmisljao sam da li da se popnem da drvo da vidim prelep pogled koje pruza ovo mesto svojim sjajom i lepotom.Tako pentrajuci se po granama sam pdao nekoliko puta,ali to nije moglo da me zaustavi da se ne popnem do samog vrha drevta.

Kda sam se popeo na drvo taj pogled je bio najbolji pogled koji sam u zivotu video svojim ocima.Kao da sam video ceo svet samo u jednom pogledu.Taj pogled nije dugo trajao jer sam morao da odem na dalji put i vidim sta priroda sve nudi.

Dok sam koracao za zadnji put na ovom mestu osetio sam kako hiljadu listova sledece na moja ramena i na glavu.Pogledao sam gore i video veliko drvo na koje sam se popeo i video prelep pogled sa daljine.Uputio sam se da istrazim jos lepih mesta.

Nakon sto sam zavrsio ekspediciju sa Genjijem i vratio se u selo odmah sam dobio novu misiju na samoj kapiji. 

Ponovo misija A ranka, zanimljivo..

Boricu se sa nekim jakim cuninima danas i gledacu da to sve ubrzo zavrsim jer zelim da porazgovaram sa Genjijem, ne mogu vise da trpim njegove smrdljive cevovode.

Sam ulazak u ovo polje ocaralo me je svojom lepotom i raznovrsnoscu drveca sa rozim listovima, mogao sam ovde biti satima. Medjutim, sami protivnici krenuli su u trgovinu, to jest njihovo svercovanje i vreme je bilo da ih zaustavim.

The member 'Tsumi' has done the following action : #RP-OPCIJE


'Kockica 24' :
Polje hiljadu listova.  #world55

Sacekao sam ih i kada su mi se malo vise priblizili izasao sam tacno ispred njih, ovoga puta bez maske tako da su imali priliku da ako su pratili poternice ovih dana znaju sa kim imaju posla.

Verujem da se niste nadali da cete ovde da zavrsite vase bedne zivotne price.

Bilo ih je cetvorica i nisam video da su bili nesto previse prestraseni, vec da su bili spremni da mi pariraju. Imali su neke cudne oklope koji im sigurno dosta pomazu u odbrani mojih napada.

#card49

#card1214
1000 dmg
Strazari su se setali nosivsi svoje proizvode u rukama, bili su jedan do drugog tako da moj napad izlazi ispred mene i ide na sve njih.

The member 'Tsumi' has done the following action : #RP-OPCIJE


'NPC Chunin' :
Polje hiljadu listova.  #world189 Polje hiljadu listova.  #world188 Polje hiljadu listova.  #world187 Polje hiljadu listova.  #world183

Izgleda da ovi cunini nisu zeleli tako lako da se predaju iako im je drugar lagano pao i poslao bedan napad na mene. Kakva ironija.

Jadno.

Pusticu ih da se malo ponadaju tako da cu ovog puta primiti stetu da vidim sta mogu ovi bednici da mi naskode.

#card1219
+200 dmg
#card1222
1100 dmg

The member 'Tsumi' has done the following action : #RP-OPCIJE


'NPC Chunin' :
Polje hiljadu listova.  #world181 Polje hiljadu listova.  #world188 Polje hiljadu listova.  #world187

Bio mi je zadnji potez u vodi tako da sam izbegao vatru od ovoga sto je preminuo na licu mesta, bas velika steta. Takodje napad macem je isto izbegnut.

Ahahahaha..

#card1

Izbegao sam njegov napad ciste cakre i vreme je da sada ja zavrsim ovo kako dolikuje.

#card50

1350 dmg spremno da ih dozove pameti.

The member 'Tsumi' has done the following action : #RP-OPCIJE


'NPC Chunin' :
Polje hiljadu listova.  #world184 Polje hiljadu listova.  #world189

Kako mi je dosadio ovaj sto mi konstantno apsorbuje napade, drzi se i dalje stare izreke klin se klinom izbija.. Na njegovu nesrecu naleteo je na pogresnog coveka kako bi radio takve stvari, njegov drugar poslao je neki ludi uragan ali i on ce ubrzo biti neutralisan.

#card116

Ulazim u zemlju kako bih izbegao njihov damage, a potom izlazim iz nje.

#card1206

800 dmg

#card1212

600 dmg i smanjujem Jukai Koutanu cd.

The member 'Tsumi' has done the following action : #RP-OPCIJE


'NPC Chunin' :
Polje hiljadu listova.  #world186

Kao sto sam i mislio bice ovo brzo i lako, cak sam im i dao fore da me isprobaju s obzirom da sam namerno primio damage. Uzivao sam u pogledima ovog lepog mesta ocinjeno tamom, senboni su isli na mene ali ne predstavljaju nikakav problem.

#card1

Jako su slabi, treba mi ipak neki tenin da se isprobam. Uzivao sam i dalje u pogledima kako sam odlazio nazad ka selu.

Konačno, napustivši lokal da bi udahnuli malo svježeg vazduha, prošetali smo se do takozvanog polja hiljadu listova, koji je bio očaravajući.
...
Hvala ti što si platio, dužna sam ti.

Šetali smo se poljem koje je odisalo svježinama i različitim aromama, nasuprot tome što je već jesen..

Ne znam za tebe, ali meni je već malo lakše.

Prišli smo drvetu i odjednom počeli da ga odmjeravamo i da mu se divimo, toliko je izgledao nestvarno da samo poželiš da ležiš ispod njega satima.

(Sijedam na travu i naslanjam se na drvo)

Ajde, sjedi!

Kako sam ja dosta vise od nje popio tako smo i dosli ovde, blago se naslanjajuci na Tamaeino rame dok smo koracali ka drvetu. Svezina noci bila je bas prijatna, skoro da je moglo da se zaspe.

Nema problema, nisi nista duzna...

Nakon cega sam posao njenim hodom dolazeci do stabla drveta. Oboje smo se naslonili na drvo dok smo izdahnuli.

Kako je alkohol vec imao velik efekat nisam puno razmisljao o tome sta govorim.

Jesi li ti nocna osoba ili?

Rekao sam dok sam se zagledavao u mesec i s vremena na vreme skretao pogled na Tamae.



Im sure you know that this is....The Point Of No Return...
Iskreno, baš volim da spavam.. ali mnogo više preferiram da ostajem budna noću, ne znam zašto, ali jednostavno mi prija. Najviše inspiracije dobijam dok gledam mjesec kako obasjava oko ostalih zvijezda. I način na koji se mjesečeva svjetlost odražava u noćnim oblacima, izgledaju tako nestvarno. 


Noćna breza je bila sve svježija i svježija, dok su svici izlazili iz visoke trave i vrzmali se okolo.

Mnogo zvukova prirode je kružilo okolo, dok smo oboje bili odvaljeni i na ivici toga da se komiramo.

Šta je s tobom Juli, gdje živiš ti? Mogu da te ispratim kući ako je blizu.

Imaš jako lep pogled na svet, znas?

Rekao sam dok sam se u isto vreme borio da ostanem budan.
Na pitanje gde je moj dom odgovorio sam ovako.

Nema ga, putujem svetom, noci po neki put provedem u barovima, ljudi su dovoljno dobri da me puste.

Ali nije razlog toga novac ili tako nesto, oduvek sam zeleo da imam slobodu, to me ispunjava...

Rekao sam dok sam je pogledao svojim ocima, sa kapcima koji su postajali sve tezi i tezi, zeleci da me odvedu u svet snova.



Im sure you know that this is....The Point Of No Return...
Znaš kako, uvijek sam tako gledala na njega. Nije loš svijet, nego ljudi na njemu.
...
Pa, gdje planiraš da spavaš večeras?

Rekao mi je nešto u smislu da ga ne drži samo jedno mjesto, već da putuje svijetom, što je vrlo slično mojoj situaciji. Nekako sam se pronašla u njegovoj priči.

Osvrtala sam se okolo i uvidjela da je noć previše lijepa da bih pošla sad, a čak i da želim da odem, ne bih imala snage.

Ne znam za tebe, ali ja noćim ovdje večeras.

Ima smisla u tome sto govoris...

Odgovorio sam joj dok sam gledao u zvezde sa rukama iza svoje glave, zbog komforta.

Dosta smo slicni, zar ne?

Rekao sam nakon cega je ona odgovorila...

Onda nas je svoje, zar ne?

Rekao sam i nakon toga sam poceo skidati svoj kaput, alternativa za ćebe koje nismo imali, bilo je jako prijatno, posebno sa mirisom koji nas je okruzivao, perfektno mesto.



Im sure you know that this is....The Point Of No Return...
Nije mi odgovorio gdje će prenoćiti, ali pokrivši nas svojim kaputom mi je već dao odgovor.

Izgleda da jesmo.. 

Izgovorivši te riječi, zaspala sam bez povlastica. 
Noć je bila malo prohladna, sa blagim povjetarcem koji je pirkao s vremena na vrijeme, a nebo- bez ijednog oblaka. Mjesec je toliko jako obasjavao tlo da nam nije bila potrebna lampa, noć je bila bez mana.
...
Svanulo je jutro, probudili su nas prvi sunčevi zraci koji su tukli direktno u nas. Jutro je bilo već toplije, iz gnijezda sa drveta kod kojeg smo spavali su virili ptičići, koji su neumorno cijukali čekajući majku.

Jutro, Juliuse

Noc je zaista bila bez mana, nije mi smetalo malo svezine i povetarca.
...
Probudili su nas cvrkuti pticica koji su zeljno iščekivali svoju majku.

Zraci svetlosti probijali su se kroz krosnju drveta, obasjavajuci nas, takodje i davajuci toplinu jutra.

Tamae se prva probudila, sa njom i ja. Trljao sam oci pokusavajuci da se probudim, sa blagom glavoboljom zbog alkohola ali dobro.

Jutro, kako si spavala?
Rekao sam dok sam poceo da se rastezem, spremajuci se za predstojeci dan.



Im sure you know that this is....The Point Of No Return...
Neočekivano, baš lijepo..nisam ni osjetila da spavam ispod drveta. Doduše, glava me ubija. A ti?


Istezavši se, pogledala sam u Juliusove oči koje su bile još crvenije nego sinoć, ali opet je imao onaj topli pogled kojeg me nije ni malo strah.

Nije loše ovako, spavati s vremena na vrijeme napolju. Hvala ti jer si nas pokrio sinoć.


Naslonivši se na drvo iza nas, pomno sam gledala izlazak sunca. Ovo šarenilo boja koje se mijenjaju u jesenje nijanse su izgledale kao da su izašle iz nekog pejzaža, iliti čak, kao miks svih boja pomiješanih sa korišćene palete. 


Kakva šteta jer ne živim ovdje..

Takodje, moram da priznam, trebalo je da malo stanemo sa onolikim picem...

Rekao sam dok sam trljao oci pokusavajuci da se malo razbudim.

Nema na cemu da mi se zahvalis, samo sam radio sta je trebalo.

Nakon cega sam ustao dok sam usput rastezao telo pokusavajuci da se probudim.

Jako lepa zamisao, znas, imam neku glupu ideju, zamisljam da jednom zivim ovde, haha.

Rekao sam dok sam iz dzepa pokusavao da nadjem dokumente koji su mi bili potrebni da predstojecu misiju.



Im sure you know that this is....The Point Of No Return...
Istina, trebali smo hahaha.
Ali šta je tu je, bilo mi je baš lijepo sinoć.
...
Iskreno baš i nije glupa zamisao. Ja bih se prvom prilikom preselila ovdje, možda mi ovo bude sljedeća destinacija, hahaha..


Izgovorivši to, vidjeh da je zaposegnuo za džepom, kao da nešto traži.

Tražiš nešto?

Videvsi da sam preturao po kaputu trazeci nesto upitala me, odgovorio sam dok sam iz kaputa vadio zgužvan dokument kojeg sam pokusavao da procitam.

Ovo bi trebalo da je to... cekaj....

Rekao sam dok sam ga detaljnije citao...
Zatim sam odgovorio dok sam ga stavljao nazad u kaput.

Totalno sam zaboravio na kontrakt koji sam uzeo, trebalo bih da se odmah bacim na posao...

Izvoli, ovde stoje informacije o mestu na kojem cemo se naci, nadam se da ces biti tamo....

Zatim joj dajem list papira na kojem pise oblast 49, ostrvo Bahani.



Im sure you know that this is....The Point Of No Return...
Spomenuo je nekakvu obavezu koju je imao, vjerovatno se radilo o jako bitnom poslu. Zatim mi je dao adresu na kojoj i kad cemo se naći.

Razumijem, srećno sa tim i čuvaj se.


Pozdravili smo se i razišli. 
Pomislih da je vrijeme da se vratim kući, ipak mogu otići kad god poželim.

Dan je bio topao i prijatan, pomislih, savršen za putovanje.
Ustala se i razgledala okolo, nije bilo nikog. Glava me je toliko ubijala, da nisam ni imala apetit za doručak. 

Bolje da krenem.

Kada sam stigao kući dobio sam poziv za svoju novu anbu misiju, treću po redu. Spakovao sam stvari i putovao nekoliko dana do zemlje vatre. Stigao sam do jednog mjesta i odlučio malo odmoriti, a poslije sa tog istog mjesta stupiti i u akciju.

Misija mi je bila vezana za medicinske ninje što me podsjetilo na Ryonu koju nisam vidio od onog susreta na shinobi igrama kada ju je odveo naš kage. Svakako nadam se da je dobro, a ja ću se sada usredotičiti na misiju. Morao sam da se riješim pripadnika grupe Hachimon Korpusa koji su bili jako vješti u liječenju i pomaganju ljudima, ali su to često koristili na loš način.

Znao sam da su u ovom području. Sunce je lagano smanjivalo jačinu svojih zraka spuštjući se iza obližnjeg brežuljka. To mi je bio znak da polahko privedem odmor kraju i razmislim šta učiniti kao i da malo prošetam okolo i pokušam pronaći nešto zanimljivo.

Kada je Sunce potpuno zašlo razmislio sam o nekoliko strategija. Prvobitan plan mi je bio da odem u izvidnicu i provjerim koliko protivničkih trupa stoji protiv mene. To sam i učinio. Hodao sam kratko kada sam naišao na šator oko kojeg je bilo dvadesetak ljudi. To su bili obični shinobiji ne baš sposobni i znao sam da su mi šanse protiv njih 100%. Unutra je već bila druga priča. Unutra su se nalazili glavni ljudi koje tražim. Znao sam da bi ih pobjedio moram ih iznenaditi.

Vratio sam se na mjesto na kojem sam se ulogorio i ne paleći vatru da ne otkrijem svoju lokaciju još sam malo razmislio. Shvatio sam da trebam sačekati nekih dva-tri sata kada oni odu na spavanje. Još sam malo odmorio i kada je mjesec bio na vrhu neba označavajući ponoć stupio sam u akciju.

Stigao sam do šatora i spremio se za akciju. Lagano, tih poput mačke, ušutkao sam jednog od čuvara za sva vremena kunaiem ispod vrata. Na isti način sam se riješio još nekoliko njih, a zatim kada im ne broj slao na desetak pripremio sam se za veliku brzinu i izletio i pobio ih sve redom.

Stao sam pred šator koji nije bio kao normalni već malo veći podsjećajući na neku manju kućicu. Spremio sam se da uđem unutra.

Kada sam shvatio da unutra svi spavaju odlučio sam da uđem. Međutim na pamet mi je pala ideja da stvorim klona što će se ispostaviti kao ideja koja mi je spasila život. Moj klon ulazi i odmah u leđa dobija 20 senbona umočenih u otrov. Ispaljeni su iz mehanizma iznad vrata. Srećom mehanizam je jako tih, a i oni su soavali dubokim snom. Uz još više opreza ulazim unutra pazeći da ne pravim nikakvu buku. Unutra vidim tri osobe koje su odgovarale licima koja sam vidjeo na potjernicama uz misiju koju sam dobio.

Prilazim jednom od njih, stavljam mu kunai u predjelu vrata tačno kod arterije koju ako malo pipnem njegov život završava. Naravno i on je to znao te se nakon buđenja smirio i postupa onako kako ja kažem. Zahvaljunući svojoj fizičkoj snazi i veličini nisam se boja eventualnog pokušaja da me obori. Nakon što se digao iz kreveta probudio sam i drugo dvoje. Držao sam im govor o svemu što su učinili, svim nevinima koje su ubili nadajući se da će pokušati da shvate svoje greške i promjenu se. Međutim to nije bio slučaj. Znao sam da kao anbu član trebam potisnuti svoje emocije što mi nije bio problem. Kako su biki medicinski ninje nisu baš poznavali druge tehnike. Uhvatio sam ih u svoj kameni obruč i zatim svakom od njih troje odrezao glave i stavio ih ispred na tri štapa kao znak za sve druge koji pokušaju nešto slično.

Udaljavajući se od šatora bacio sam pogled ka njemu. Gorila je samo jedna lampa unutra obasjavajući glave na kolcima i beživotna tijela njihovih beskorisnih čuvara. Znao sam da je ovo posao ninje i bio sam spreman na ovakve stvari. Kada se desila ona kobna noć ja sam izgubio 90% svojih emocija i hladnokrvost se uvukla u moju kožu tako da mi ovakve misije nisu toliko teško padale. Pošto sam izgubio roditelje, komšije, rođake, prijatelje... nije mi bio problem ubijati, ali srećom pored hladnokrvnosti mržnja i osveta se nisu uvukle u moje tijelo što mi je drago jer bih tada vjerovatno izgubio kontrolu nad svojim tijelom i ubijao sve redom pa čak i nedužne u želji za osvetom.

Mračne misli prekinule su kada sam shvatio da sam stigao na mjesto mog logora. Sada sam potpalio vatru napravio sebi večeru i zaspao nakon nje. Ranim jutrom probudila me vika ljudi koji su se veseliki nakon otkrića da je ova banda mrtva. Naravno nisam mogao preuzeti zasluge zbog tajnosti misije, ali mi nije toliko ni smetalo. Spakovao sam svoje stvati i uputio se nazad ka kući.