Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Zamak porodice Romanen

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Zamak porodice Romanen

Zamak porodice Romanen Howl.no.Ugoku.Shiro.full.52642

Zamak legendarne porodice Romanen velikih dimenzija, izgrađen od plemenitih materijala zlatne boje. Zamak se nalazi u samom centru grada i okružen je kućama.

Zamak iznutra :

(Pa nije bas toliko veliki koliki sam mislio da ce biti)
Pomislio je Raneki dok je kročio kroz veoma prostranu kapiju koja je iz nekog njemu nepoznatog razloga bila širom otvorena. Sve vreme je gledao oko sebe pokušavajući da rasazna da li se možda radi o nekoj zamci ili o možda nečemu još gorem.
Stigao je do veliki vrata koja su bila sačinjena od neke čudne vrste materijala kakvog on do sada još nije video. Prošao je rukom pokušavajući da oseti glatku teksturu. Neko vreme je tako stajao, kao da je po prvi put bio istinski uplašen. Sada nije više imao svoje moći koje su ga toliki niz godina pokrivale u svakom trenutku. Ali, znao je da nema nazad pa napravio namrgođenu grimasu na licu, kakvu je uvek pravio kada je želeo da prikrije nervozu i jednostavno je pokucao na vata.
Neko vreme niko se nije odazvao, ali nakon par sekundi začulo se veoma usporeno hodanje ka vratima. Raneki se udaljio par koraka i strpljivo sačekao da koraci konačno stignu do vrata.
Vrata su se otvorila i on je imao šta da vidi. Vrata mu je otvorila starija gospođa od možda šezdeset i nešto godina (nije mu dobro išlo nagađnje bilo čega, a kamoli godina).

Izvoli.

Izgovorila je hrapavim glasom gospođa, prekinuvši ovu neprijatnu tišinu.


Oglas ?

Odgovorio joj je veoma kratko Raneki naslonivši se na stup koji se nalazio blizu vrata čekajući da ona shvati o čemu se radi.



A da, naravno. Dakle ne smeta vam što ćete morati da me nadgledate za lekove ? To je samo jednom dnevno, a ja već počinjem strašno da zaboravljam.

Čekaj, o čemu vi pričate ?

Pa zar to nije razlog vašeg dolaska ? Živećete ovde kako bi mi me podsećali da uzimam lekove i povremeno pomogli oko nekih stvar u zamku. Ja sam veoma zaboravna vidite, od kad je moj sin otišao i muž poginuo, jedva mogu da se setim gde sam došla a kamoli otišla.


Kako bre ?

Raneki je u sebi osetio veliki naliv gneva. Zar on sa tako visokog položaja na kome je bio sada mora da uslužuje neku nasumičnu babu kako bi imao prilike da samo živi u nekom tamo zamku. Sve to ga je veoma nerviralo, ali sa druge strane to je samo jednom dnevno, ništa strašno. A i kakvi to uopšte poslovi mogu da budu ? Sigurno će morati da kad tad obriše tu i tamo ponešto.

Ali ja sam mislila da ste pročitali plakat...

Da, da ma naravno pristajem na uslove.

Prekinuo ju je u pola rečenice Raneki i ona mu ja pokazala da uđe.

Unutra je zaista bilo još lepše nego spolja. Parket se sijao, mnoštvo umetničkih skuptura i slika je stajalo po celoj hali, a u centru su se nalazile stepenice sa crvenim tepihom.



Dakle sad kad smo to sredili, ja sam Izabela Romanen, drago mi je. Lek moram uzimati...uh čekaj kada ono beše...ahmm setiću se u toku dana, valjda, ne brini. I da, mladiću, zašto ne ukloniš taj zlatan oklop, deluješ baš izmoreno i mrtvo u njemu.

Rekla je Izabela i samo se nasmejala. Raneki je potpuno da zaboravio da on sve vreme vuče svoj zlatni oklop za borbu kojim znatno privlači više pažnje na sebe. Sada mu je tek jasno što su ga oni ljud tako čudno gledali, ali prosto kada ga jednom obuče sva ta težina prosto iščezne. Ali, svakako ga neko vreme neće nositi.

Ne bi verovali kad bih vam rekao...Ali da, ljudi me odakle ja dolazim zovu Raneki, valjda zbog toga što ni jednog drugog imena nisu mogli da se sete. I upravu ste, skinuću ga.


Nakon te rečenice je pratio Izabelu da mu pokaže put do svoje sobe. Možda do tada nije to opazio, ali ova palata ili šta god da je, svako je mnogo veća nego što se spolja to činilo

Šetajući gradom video je jedan zamak iz daljine. Kontao je da tu živi neka buržujska porodica, nije baš hteo da ulazi ali dobro želji se ne može odupreti. Preskočio je kapiju i uputio se unutra.

Alooo, ima li nekoga ? Buržujiiiiii ,alooo.

Vikao je na sav glas u zamku, ponadao se da ovde nema nikoga i da će prisvojiti ovaj zamak, to bi bilo poprilično lepo.

Raneki je sedeo na zlatnoj stolici sa crvenom tkaninom gledajuci u cudno sliku na sidu. Na slici je bila prikazan covek na belom konju, koji je verovatno bio vodja kuce. Zacuo je kako neko vice izvan zamka i izasao je na prostranu terasu.

Ko je bre burzuj ?

Upitao je Raneki malog decaka.

Pa tiiiii ,lol. Čim živiš u takvoj kući, teška pričica.

Gledao je u zlatokosog dečaka na terasi. Malo se smorio kada je shvatio da neko već živi u ovom zamku i da neće moći da ga preuzme ,ali šta je tu je.

Kako se zoveš ti? Alooo ,zlatokoso!

Povikao je opet.

Ranekija je malo iznerviralo ponasanje belog lika ali je odlucio da se smiri. Zakoracio je par koraka napred sada vec stojeci na ivici terase.

Bravo, smesan si. Sta zelis ?

Upitao ga je Raneki posmatrajuci ga sa terase.

Pa evo ništa, reko da vidim šta radiš. Mogu unutra aaaa ? Malo je glupo da se deremo ovako ko retardi , možda nas sluša neko sada.

Taiseiu je bilo jako dosadno ,nije znao šta da radi danas pa je odlučio da malo smara ovog zlatokosog dečaka, delovao mu je zanimljivo i + je bio buržuji a Taiseiu fali keša iskreno.

Ma ajde bre sto da ne upadni malo. Veliki je zamak, ali i ti si veliki retard tako da ces se super uklopiti ovde.

Rekao mu je Raneki, prosao rukom preko grede terase i usao je u zamak. U zamku je bilo veoma neuredno iz nekog razloga, ali Ranekia to nije uznemiravalo. Znao je da Taisiei izgleda kao lik koga nije briga za to.

A bravo,debilu.(rekao je u sebi kako ga ovaj lik ne bi čuo).

Prošao je kroz velika vrata i našao se unutrašnjosti zamka, bilo je jako neuredno kao da su živele svinje a ne ljudi,ali dobro jbg ni kod Taiseia nije bilo bolje.

Gdee si ejj ,ja ću da se izgubim ovde ,alooo!

Vikao je iz sveg glasa.

Opusti se druze ispred tebe sam, nije bas toliko veliko mesto.

Rekao je Raneki dok se spustao niz velike stepeenice koje su se nalazile na samom centru, simetricno postavljenje pokraj velikih stubova.

Inace i ja sam skoro dosao ovde, nisam ni ja tacno siguran gde je sta.

Ma de nije veliko, tri puta veće nego moja kuća ,kakva si ti buržujčina ustvari. Jel ovo tvoje uopšte?

Prilazio je prema nepoznatom liku želeći da se upozna.


Nisi mi rekao tvoje ime. Ja sam Taisei , drago mi je.E sada mi ti kažeš tvoje ime, aj polako ,možda je to malo komplikovano za tebe.

Rekoh ti da ovo nije moje.

Rekao je Raneki nakon sto je Taisei nastavio da navaljuje da je ova kuca zapravo njegova.

Ja sam ti ota...ahm da mislim ja sam Raneki gde si bre ?

Pitao ga je Raneki i stao je uza stub gledajuci Taisei i cekajuci njegov odgovor.

Kako bre nije tvoja? Pa čija je onda, jel je iznajmljuješ a? Zbunjen sam malo sada..

Još jednom je pogledao naokolo i zadivio se koliko je preveliko i ujedno prelepo.

Evo brt , tu i tamo šetam se, imaš da popijemo nešto.

Pričao je malo čudno kao da Ranekija ceo život ,ali dobro Taisei je bio druželjubiv.

Tebi je bas dosadno pa si poceo da se setas po ovom cudnom svetu.

Rece Raneki i onda je otisao do velikog staklenog plakara i izvukao je jednu bocu.

Ma ne prodajem nego sam upao ovamo, nemoj nista da pitas ? Nemam pojma sta je ovo, ali ajde da probamo.

Rece Raneki i dohvati jos dve casice.

Kako bre ne znaš ,si ti lopov a ?

Bilo je malo čudno ovo sve ,blejali su u dvorcu a nije ni znao čiji je. Uplašio se da neko ne dodje i ne prebije ih pošto su došli bez poziva.

Samo da ne bane neko.. E a neću ja alkohol ,ali sam imaš neki sokić ?

Nije voleo da pije, osećao se čudno kada pije pa je izbegavao.

Picko.Pravi muskarci piju alkohol,cek pogledacu da li imam ovde neki sok.

Raneki je opet otisao do staklenog plakara i nasao sok od breskve.

Eto nadam se da moze ovo.To je jedino sto imam.Inace zasto si dosao ti ovde uopste?

Rece Raneki sipajuci pice u casicu.

Ma jel si ti lopov breee?

Pitao je opet pošto je Raneki iskulirao njegovo pitanje.


Pa više preferiram sok od jagode,ali dobro šta je tu je, može i od breskve. A da, ti si pička, tripuješ nekog muškarca bravo.

Taisei reče nadrkano ispijajući svoj sok od breskve.

Nisam bre lopov,kakav lopov te spopao. Opusti se samo,nemoj da si agresivan. I kada smo vec kod pitanja ni ti ne odgovaras na moja.

Rece Raneki uzimajuci jos jedan gutljaj pica.

Uf,ovo je jace nego sto sam mislio.I bolje je sto ne pijes alkohol,veruj mi.

A da. Pa ono ja sam ovde ne znam ni ja zašto. Mnogo mi je dosadno u ovom svetu, od kada sam došao ne znam šta da radim sa svojim životom, pa se šetkam i tako to,blejim,upoznajem se sa ljudima i tako to.Klasikica.

Uzeo je jos jedan gutljaj soka pa je odlučio da upita Ranekija.


A ti? Šta ti radiš?

Pa nista.Uglavnom isto sto i ti.Cudno mi je ovo sve,ovaj svet,ovaj novi zivot.Navikavam se  i tako. Inace ajde sada popij to i bezi kuci, posto imam nekih obaveza iskreno.Drago mi je sto smo se upoznali Taisei ,do sledeceg vidjenja.

Raneki je popio svoje pice na eks i krenuo prema svojoj sobi,podigao je ruku u znak pozdrava.

Teška pričica. Jel me ti to teraš iz kuće, wtf?

Nije verovao šta čuje taman se malo opustio i prilagodio zamku i sada mora da ide. Popio je na brzinu svoj sokić, podignuo ruku u znak pozdrava i krenuo prema vratima.


Vidimo se retarde, baš si mi neki domaćin, mrš.


Reče iznervirano i zalupi ulaznim vratima.

Bas cudan lik, ali zvuci mi kul.

Rekao je Raneki i ispio je svoju casicu do kraja. Malo je pocelo da mu se vrti u glavi jer zaista dugo nije popio nista zestoko a i nije imao predstave sta je ovo pice zapravo. Okrenuo je flasu i skontao je neko random ime koje nikada do sada nije cuo. Pomislio je da je ovo jako cudno jer je znao svako alkohlno pice ali kako kazu, novi svet - nova pica. Raneki se vratio na terasu kako bi jos malo razmislio.

test