Rikutovo skrovište

Poslije nekog vremena lagan je otvori oči,shvativši da je zakunjao zgrabio je svoj šešir i lagano se uputio ka odaji. Možda je samo htio da istraži hram još malo i onda da legne spavati u udobnom krevetu. Šetao se niz dug mračan hodnik,jedini trag svjetlosti bila je mala svijećća koja je osvetljavala put slabašno,ali dovoljno da se vidi ispred njega.
Kada je slegao ravno,ispred njega se pojavila raskrsnica na kraju hodnika. Jedan put je bio desno od njega,drugi lijevo. Pitao se šta prvo da istraži....

Odlučio je prvo da istraži lijevi hodnik. Ono što je prvo mogao primjetiti je uzak prolz koji je vodio do jedne prostorije koja je bila povezana sa ostalim djelom hrama. Doduše nije bio kukavica,pa je zato laganim korakom došao do vrata i škrilja ih otvorio. Prvo što ga je dočekalo bila je prazna soba. Većina stvari bila je polomljena i urušena, Iz zidova je izvirala mahovina,a sa plafona je kapljala neka tečnost,vjerovatno voda od kiše. Sigurne je postojala neka rupa na crijepu hrama.
Upamtio je da pri dolasku se popeo uz neke stepenice koj su dovele do ove sobe. Moguće je da je već bio na zadnjem spratu pa je i zbog toga voda ovdje curila.
Nije bio siguran ali osjetio je neki osjetliv smrad koji je dopirao iz ormara. Nešto što je dalo istu aromu ko ubuđavljena hrana.
Otišao je do ormara da provjeri....

Napokon se vratio do one iste raskrsnice. Jedna je vodila na ljevo druga na desno.
Pošto je već istražio čjevo bilo je vrijeme da oproba se desno i vidi šta se nalazi tamo.
Prva uočavajuća razlika je bila razlika u širini,ovaj hodnik je vjerovatno vodio pravo u neku dvoranu već.
Polako je navigirao kroz hodnik,sa pomoći svijeće gdje se zaustavio ispred vrata koja su vodila ka ulazu u jednu od više prostorija...ili je možda bio još jedan hodnik...

Iza vrata,velika sobu i u sredini neki niski sto,vjerovatno prostorija gdje su ljudi jeli. Sama soba je bila veoma normalna,osim tog stola ništa više nije se isticlo. Tu su i bie neke stare slike ali boja se umazala i ostarila tako da čovjek nije mogao da shvati šta bi to tačno trebalo da predstavlja.

Stavio je ruke u džep i naslonio se na zid,malo tako gledajući sobu dok je razmišljao da li da ode u krevt. Bilo bi i poželjno gledajući situaciju.
Polako se počeo vraćati nazad odakle je došao. Bitno je bilo da poznaje hram u kojem je bio i to je to.

Osjetio je kako ga nešto cima po nozi. Pogledao je dole i vidio žabca koji ga je gledao sa buljkavim pogledom.
"KREK.",Žabac je ispustio zvuk iz svojih usta a zatim skočio na Rikutovo rame.

Rikuto je stoično gledao,a aztim počeo da se šeta ka krevetu da se malo odmori,bila je već noć a on nije imao više energije.
Ušao je u jednu od prostorija,međutim nije primjetio krevet. Nego je prostorija ličila na jednu od onih soavaćih soba u kojoj obično samuraji žive.
"...Schweize...",opsovao j sebi zatim sjeo na stolicu i zatvorio oči.

Rikuto je polako udubio se u svijet snova. Obično nikad nije mogao da sanja nita,nije znao zašto ali obično je njegov um bio prazan. Jednostavno njegov mozak nije mogao da smisi ništa zanimljivo o čemu bi mogao da sanja. Zato je većinom izbjegavao spavanje. Bilo mu je dosadno.

Rikuto je polako otvorio oči nakon što su zraci sunca uprali u njega. Pogled na cijelo skrovište sa prozora mu je pružalo novu perspektivu i iskreno,bilo je lijepo. Ovo je bio život,bez pritiska Takikagurea i odlaska na misije svaki dan,Rikutu se to doista sviđalo ali ne bi to nikad priznao.
Malo po malo ustao je sa stolice i presvukao se u uniformu.
Zgrabio je žabca i stavio ga na rame,zatim izašao napolje da se malo prošeta.

Kesa sa namjernicama se polagano otvorila,unutra se nalazila neka jednostavna hrana kao što je hljeb,džem,pašteta....tako neka sočna hrana. Bilo je i jaja,članovi Bakuton klana su voleli jaja poprilično.
Sjeo je na klupu i počeo da maže hljeb džemom,sočan miris mu nije izazvao reakciju,ali duboko u sebi mislio je da će biti ukusno.
Sada je bilo vreme da proba kvalitet džema.