Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Todo Entrance

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Todo Entrance

Ovo je ulaz u kompleks Todo, na ulazu predajte sve vaše oružje i iteme na čuvanje.

Todo Entrance 78947965be3d4ed38cac17056b6abace



- Večni kreator nindža sveta -
Prvo pa muško - pojavljujem se uz blag povetarac pred džinovskim tori kapijama kompleksa Todo. Izgleda da sam bio prva pridošlica, budući da nikog drugog nisam video sem nekolicine čuvara koji su tek krenuli sa svojom smenom, spremni da se suoče sa prirodnom kataklizmom zvanom Esau Armani. Prilazeći ulazu, zaustavljen sam. Obratio mi se jedan čuvar, naizgled glavni, sa prijatnim tonom i slatkim osmehom.

'Bez uvrede gospodine ali pravila kompleksa. Oružja i stvari ostaju kod nas na čuvanje.'

Eto. Pomislio sam u sebi. U mojim rukama, senbon nije bilo oružje već orudje s kojim sam pravio svoje cenjene komade. Moje stvari nisu bile aksesoari za borbu, već su bile modne izjave van ovoga zaostalog perioda. No, bez obzira na njihovu bezopasnost, ispunio sam želje domaćina koje sam priželjkivao da vidim i upoznam. Obratio sam se čuvarima.

'Nikakav problem, verujem da ćete odlično brinuti o mojim bebicama.'

Na šta sam s osmehom pomazio moje stvarčice, ostavljajući ih savijene u šalu čuvarima na igru. Manekenskim hodom nastavljam uz stepenice, polako se penjući ka banketu koji me je čekao.


Ichikawa je nekoliko nedelja putovao do Todo kompleksa. Kada je stigao na granicu Zemlje Vetra i Zemlje Vatre, u jednom malom prašnjavom lokalu čuo je od nekih gostiju da dva velika daimyoa traže sposobne nindže za misiju koju žele bogato da plate. Ichikawa se uputio ka poznatoj lokaciji. Svi su mu kasnije kazali da će veliki broj nindži doći u Todo kompleks i da, ako želi da zaradi veliku sumu novca, treba da se uputi tamo što pre.

Posle trinaest dana i 6 sati.

"Duva hladan povetarac. rekao sam dok sam se približavao masivnoj kapiji koja je više podsećala na ulaz i kapije hrama. "Na svojim putovanjima sam video veoma slične stvari. Kapija je divna." Prokomentarisao sam sebi u bradu. Iskoristio sam nekoliko trenutaka da se divim ovoj kapiji jer sve što je odisalo istorijom kontinenta stvarno me je opčinjavalo. Moj katarzični trenutak prekidaju dvojica shinobija u nekim čudnim uniformama. "Izvinite, ko ste vi? Šta tražite ovde? Njihova pitanja su me malo zbunila.

Posle nekoliko provedenih minuta ispred kapije sa ovom dvojicom, mog objašnjavanja: ko sam i šta sam i zašto sam došao, naišao sam na odobravanje ove dvojice koji su onda pružili ruke i kazali: "Ne možete ući u Todo kompleks ako pre toga ne predate svo vaše oružje. Kada sam ovo čuo samo sam klimnuo glavom i predao sve što imam kod sebe. Sa osmehom im predajem svoju katanu i ostale stvari koje imam kod sebe. Malo je ko od ovih ljudi znao da su upravo pustili Kaguyu u svoj kompleks tako da nedostatak mojih sečiva, oružja i item,a će biti skoro pa neprimetan jer sa sobom uvek imam ono što je najvažnije - svoju kaguya oštricu.

Ulazim u komplek zvižduči jednu popularnu pesmicu za decu iz svog sela. Pesmu o ovci i vuku. O srodnoj duši.

Kako je wertzuir putovao kroz okean I sume naleteo je na todo ulaz koj je vodio ka kompleksu todo.Gledajuci ulaz primetio sam da je par ninji vec ovde zbog tragova stopala:

Hmm brate mislim da ces morati da predas svoje stvari I oruzija.

Rekovsi to akon wert je rekao

Izgleda

Wertzuir prilazi blizu ulaza gde vidi dva strazara koja stoje wert je prisao a strazar je rekao

Moracete predati vase stvari I oruzija zbog sigurnosti ako zelite proci

Wert je klimnuo glavom u znaku da je razumeo te je uzeo iz torbice:kunai,shurikene,papirne bombe(6),dimnu bombu I skriveni kunai koji je sakrio u svom telu I ostale stvari koje je imao:

Izvolite 

Wert je predao svoje stvari I oruzije a strazar ga je upitao:

Jel to sve?

Na sta je wert odgovorio:

Da to je sve.

Strazar je gledao werta ostrim pogledom te mu je dopustio da prodjem.Wertzuir je poceo da se penje polako uz stepenice I upitao Akona:

Nego sta mislis jel ce biti ovde dosta ninji

Pa mislim da hoce jer ovo je primamljiva pounda nas ce tj tebe ce gledati kao na nekog slabica jer si samo chunin mada,dobra stvar sto Im necemo biti pretnja a niko jos ne zna da imas mene u sebi,ali polako videcemo sta nas ocekuje.

Te se wert popeo do vrha I usao u kompleks



Koračao je stazom koja je vodila ka kompleksu Todo, mestu gde će se održati dva važna banketa. Njegove misli bile su usmerene na zadatak ispred njega: ubiti Fujina Jasaku i njegovu bandu koja je opljačkala trezore oba Daimyo-a. Kako je prilazio ulazu, mogao je videti svečano uređenu kapiju, obloženu bogatim dekoracijama koje su odražavale značaj ovog događaja.

Prvo banket, zatim misija, pomislio je, dok se približavao čuvarima na ulazu. Grupa elitnih stražara stajala je pored kapije, proveravajući svakog gosta. Njihovi oštri pogledi pratili su svakog ko je ulazio, osiguravajući da nema neprijateljskih infiltratora.

"Zaštita je na visokom nivou," - izgovori toliko tiho da je samo on mogao da cuje. 

Kao iskusni shinobi, navikao je na ovakve sigurnosne mere, ali znao je da neće biti jednostavno predati svoje oružje i iteme. Ipak, pravila su bila jasna, a poštovanje njih bio je prvi korak ka uspešnom izvršenju zadatka.

Jedan od stražara mu je prišao, podigavši ruku u znak da stane i preda sve sto ima kod sebe. Klimnuo je glavom, razumevajući proceduru. Polako je skinuo svoju torbicu sa kunai noževima i shurikenima, predajući je stražaru. Zatim je predao i sal koji mu je bio u velikoj koristi u borbama, iako je na prvu izgledao bezopasno.

Molim vas, budite pazljivi sa ovim. -  rekao je mirno, pogledavši stražara u oči.

Kada je sve bilo završeno, osećao se pomalo oguljenim, ali znao je da je ovo nužan korak. Njegove prave veštine i sposobnosti bile su u njegovom umu i telu, a ne samo u oružju koje je nosio. Stražar mu je pokazao da može proći kroz kapiju. Prosao je kroz ukrašeni ulaz, osećajući kako se atmosfera menja. Unutra, luksuzno uređeni vrtovi i dvorane čekali su goste, pružajući kontrast sa spoljnim svetom. Muzika je dolazila iz unutrašnjih prostorija, najavljujući početak banketa.

Todo Entrance Anime-happy-birthday-too-laxus-dreyar-the-biggest-badass-in-v0-r8m84vihjyt81

Gledao sam u pismo koje smo dobili, uveravajuci se da je to to mesto, Gekko mi je klimnuo glavom te smo zajedno prisli uz blag povetarac koji je nosio nasu odecu na sve strane. Zajedno smo prisli ogromnoj kapiji iz koje je vrila kolicina Aure koju do sad nisam imao prilike da osetim, bili smo primorani da ostavimo sve svoje stvari i oruzja kod njih na cuvanje, "nikakav problem, kako vi kazete..."
Sve smo regularno po naredjenju uradili zatim smo krocili malo dublje, diveci se lepoti mesta kog sam prvi put video u zivotu a verujem i Gekko takodje.
Namestio sam moje crno odelo i spremio se za ono sto nas dalje ceka, imali smo vremena da porazgovaramo Gekko i ja o svemu pa sam ga usput dok smo koracali
propitao par stvari sta misli o oveme i da li veruje da cu opet kao prosli put uspeti da naidjem na Tsumija i da ih Konacno upoznam...
"kakvo je ovo zapravo mesto, trebam li da se brinem?"
Dobacio sam uz smesak i nastavio dalje...
Todo Entrance 40f21b725d08a1950bfe24836996cd4f

Nakon jako dugog putavanja s Kubom, stigli smo do lokacije koja je pisala u pismu. Putovali smo gotovo nedelju dana, preko raznih delova sveta. Stajao sam pred masivnom kapijom, osećajući kako mi srce ritmično udara u grudima. Vetar je nosio miris sveže trave, podsećajući me na trenutke mira u mom selu.
Čuvar pred kapijom nas je zamolio da predamo naša oružija, jer unutar hale nisu dozvoljena. Takoðe nam je napomenuo da bilo kakva vrsta jutsua unutar hale je strogo zabranjena, što me je malo zbuniko i osećao sam nelagodu…

Predajući svoje oružje čuvarima kapije, osećao sam veliku ranjivost. Iako Kubi nije toliko teško palo da preda svoje oružije, meni jeste... Katana,Šurikeni,i ostala mala oružija. Koja su mi do tada bili produžetak ruke, sada su bili daleko. Bez njih, osećao sam ne samo fizičku ranjivost, već i mentalni izazov.
"Bez oštrice, ostajem sa istinom duše."
Razmišljao sam dok su čuvari uzimali moje oružje. Njihovi pogledi bili su hladni i pronicljivi, kao da mere svaki moj pokret.
Ruka mi je nesvesno prešla preko pojasa gde su obično bili moji kunai noževi. Sada je bio prazan, i taj osećaj praznine prodirao je dublje nego što sam želeo priznati.
"Moram verovati u svoje ruke, svoj um."
Pomislih i ponavljah u sebi, duboko udahnuvši. Kapija se polako otvarala, otkrivajući veličanstvenu halu iza nje. Te polako koračimo ka njoj, osećanja su mi bila pomešana. Kuba me je tada upitao: “kakvo je ovo mesto i da li trebamo biti zabrinuti?”
[b]”Nisam siguran, ali ogromno je. Nemoj brinuti Kuba, dok imamo jedan drugog sve je u redu, mada i meni ovde nešto smrdi, samo ne znam o čemu je reč...”
Tiho sam mu rekao dok smo prolazili pored čuvara. Osećao sam uzbuđenje i nervozu istovremeno, teško je to opisati… Nemam predstavu šta nas untar hale čeka, ali sam spreman da se suočim s izazovima koji su pred nama!!

Zalazak sunca, kao najljepša nijansa meda, je krasio krajolik kojim je Divus koračao prema Todo Kompleksu. Cvrkut ptica se polako stišavao dok je zvuk zrikavaca ispunjavao prirodu. Ogromna Tori kapija se nalazila nekih 40-50 metara od njega. Tako moćan i veličanstven prizor nije dugo vidio, na prvi pogled mu je duša bila puna pozitivne energije, sigurno ovakvo mjesto ima mnogo prilika za sposobne shinobije kao što je i sam Divus. U momentima dok se približavao kapiji uozbiljio se malo i generalno držao neki monotoni stav čisto kao gimiku kako bi ga stražari ili bilo koje oči koje su gledale u njega ozbiljnije shvatili.

Poštovanje.... koja je ovdje procedura tačno momci?

Izgovorio je dok je gledao stražare koji mu se polako približavaju i mrmljaju nešto između sebe. Generalno je mrzio velike setove pravila ali pošto je znao da je u igri malo veća suma i nagrada to mu je pomoglo da se opusti koliko toliko i ispoštuje pravila. Nabrajali su spisak pravila dok su stajali ispred njega, nakon trećeg je prestao da sluša - na jedno uho uđe, na drugo izađe.

Da li je to sve ili da nabavim neku stolicu pa da sjednem ovdje dok mi održite taj monolog koji izgleda napamet znate...

Todo Entrance Vs11

Odgovorio je relativno drsko stražarima i prekinuo njihov monolog dok je počeo vaditi svo oružije koje je imao na sebi, kunai sječiva, shurikeni i slično - sve je ubacio u malu kutiju i na njoj obilježio sa slovom "D" i potpisao se gdje treba. Kada su upitali za njegovo prezime i ime klana nije ništa rekao. Samo je ostavio svoje prvo ime i svo oružije i krenuo ekstatičnim koracima prema unutrašnjosti Todo Kompleksa.



Todo Entrance Output-onlinegiftools
Gledajući u pismo koje je doneo sa sobom, koračao je stepenicama do puta do kompleksa Todo. Lepo uređen objekat kojeg je krasila i sama okolina oblasti oko njega. Razgledanje je okolo gledajući ako je sve u redu. Usao je unutra videvši kako se dva čuvara priblizavaju ka njemu. Stao je u mestu dok ih je čekao, pitao se sta zele. Govoreći mu da je procedura da se sva oružja i svi itemi ostave ovde. Poslušao ih je te je iz svoje torbe počeo vaditi svoje iteme. Uobičajeno,  kunai noževi,  i ostali nindza alati. Na kraju je izvadio svoju teglu sa genima, unutra je bio par sharingan očiju od njegovog skorašnjeg ubistva. Na metalnom poklopcu boce potpisao je pa se zatim zaputio ka banket hali.



Malevolent Pressence
: :
Seirei je polako hodao stepenicama ka kompleksu Todou, noseći svoje važne stvari. Razmišljao je o tome koliko su mu te stvari bitne i kako ih mora pažljivo čuvati. Kompleks Todou bio je poznat po sigurnosti i poverenju, pa je Seirei znao da je to pravo mesto gde može ostaviti svoje dragocenosti. Dok je prilazio ulazu, bio je siguran da je njegova odluka ispravna i da će njegove stvari biti u sigurnim rukama.

Na recepciji ga je dočekala ljubazna recepcionarka.

"Dobar dan, kako vam mogu pomoći?" upitala je.

"Dobar dan. Moram ostaviti ove važne stvari na čuvanje," odgovorio je Seirei, pružajući joj paket.

"Naravno, gospodine. Sve će biti bezbedno. Da li imate još nešto?" pitala je, uzimajući paket.

"Ne, to je sve za sada. Hvala vam," rekao je Seirei sa osmehom. "Sada idem ka banket hali." - Rekao je sebi u bradu



"Hvala još jednom," rekao je Seirei, osećajući olakšanje. Zaputio se ka banket hali, znajući da su njegove stvari u sigurnim rukama. Dok je hodao, mislio je o predstojećem događaju i radovao se večeri koja je bila pred njim.

Izmoren od putovanja do misterioznog mesta gde ga očekuje neki posao za koji de davno prijavio. Kako je prilazio kapiji u njemu se budilo osećanje aksioznosti i straha, uprkos tome uzdigao je glavu pogladio svoju veličanstvenu kosu i pokucao na kapiju kao pravi naslednik klana Sakai. Pogledao je okolo i video da nema nikog, "Garant su svi ušli." pomislio je. 

Ponovo je pokuvao na kapiju i čuo se neki glas koji rekao "Da bi ušao moraš da ostaviš sve što imaš kod sebe meni na čuvanje."Čuo sam reči stražara i odlučio sam da ih poslušam sve što sam imao kod sebe sam ostavio kod njega. "Možda je ovde neko čuo za klan Sakai." Pomislio je dok je prolazio kroz kapiju. Nije znao koga će da sretne niti koga će da upozna jedino što mu je bilo bitno jeste da vidi šta je bio zadatak za koji se prijavio. "Ovo mesto odiše nekom tenzijom, imam neki loš predosećaj." Pomislio je Susetsu.

Kako je vreme teklo u kasnim popodnevnim satima 2 sneke priblizavale su se ulazu u Todo Kompleks. Kako se sve razjasnjavalo senke su polako postale ljudi i kroz nekoliko desetina sekundi jasno se moglo videti o kojoj dvojci shinobija je rec. Shinobiji koji su dosli u Todo bili su Fumetsu Uzumaki i Kirei Uchiha sa namerom da profitiraju od ovoga.

Kako su njih dvojica dosli njih bi straza pregledala gde bi njih dvojica ostavili svoje katane njima na cuvanje. Pri pustanju svoje katane Fumetsu je rekao jednom od strazara. "Zelim da ova katana bude u 100% istom stanju kakvu vam je i ostavljam" Rekao je Fumetsu dok je Kirei cekao da on zavrsi njegovo caskanje da bi mogli uci u Kopmleks

Nakon jos malo papirlogije i potvrdjivanja Identiteta strazari su pustili shinobije u Todo i oni su se zaputili unutra kako bi odmah odlucili sa kojim Daimyom ce potpisati ugovor.



Bushido Sage

Napokon....nakon dugog vremena, možda nekih 2-3 sata uspjeli smo oboje da dođemo na mjesto  koje je bilo opisano na onom trunku papira koje nam je Susetsu ostavio,nekoliko puta smo se izgubili jer ja sam ja imao veoma lošu istoriju sa stranama svijeta,ponekad bi skrenuli ka sjeveroistoku i onda prešli nekako na sjever,iako je bilo veoma očigledno gdje je šta. Veliki broj čuvara stajao je ispred kapije, imali su velike koncentracije čakre..procjenio sam da su vjerovatno jonin ili tennin level ninje...kao oni čuvari koji su bili na selu. Pomalo podsjećanja me je natjeralo da shvatim koliko mi to mjesto nedostaje...ali napustio sam ga sa razlogom.

Jedan od čuvara nam se obratio kada smo prišli dovoljno blizu kapije i dubokim,pomalo i mrtvim glasom ogovorio:Pozdrav. Zbog naredbi našeg šefa moraćete ostaviti svo vaše oružje i predmete ovdje, nadam se da možeta  razumijeti. Situacija je malo drastična, nikad se ne zna koji idiot može da poludi i proba napasti sve,mada i ja bi razmišljao dva puta prije nego što bi napao ona čudovišta koja se nalaze unutra.", drugi čuvar je samo klimnuo glavom i ispružio ruke da predamo oružja. Pristojno sam mu rekao da  ne posjedujem nikakva oružja na sebi..jedino što sam imao bio je jedan pečat za supresovanje moje čakre. To je jedino što sam mu  imao za predati. Čuvar mi se fino zahvalio i čekao da Ryona preda šta ona ima.

Duboko u sebi nisam mogao a da ne zamislim šta me čeka unutra, ne poznato osjećanje koje je teklo kroz moju krv...da li je bila nervoza, ili nekakvo uzbuđenje? Šta god da je bilo bilo je novo za mene, drugačije od mržnje...drugačije od sreće ili tuge. Htio sam još istražiti o ovom novom osjećanju...okrenuo sam se ka Ryoni i otvorio usta:"Čula si gospodina.",onda sam se podsjetio da imam sake u džepu i brzo i to predao čuvaru, izvinjavajući se na čemu mi je on rekao da je u redu i da ljudi prave greške. Iznenađujuće je bio fin i pristojan čovjek za nekog sa takvim mrkim izgledom.



Bakuton manijak
Novosti velikih riba sa još večim trbusima su dostigle moje uši i sa sobom su me dovele sa svojim novim rivalom do ovog mjesta. Pogledom sakrivenim ispod kose koja je padala preko njih uvidjeo sam kako shinobiji širom svjeta ostavljaju svoja oružija. Prisustvo novog ninje je natjeralo stražare da preduzmu mjere zaštite i odmah me zaustave prije nego što bi nastavio dalje.

"Kuda dalje do mjesta nalaženja momci?"

Prisustvo medju ostalim gostima zahtjevalo je da ostavim svoja oružija na licu mjesta radi kolektivne sigurnosti, ali ovo je zaista bila više formalnost nego išta za shinobije moga ranka. Uvjeren sam da ovo vrjedi i za ostale. Uslišivši njihove želje ostavio sam hrpu: senbona, shurikena, kunaia, tag bombi, smoke bombi i korice u kojima je ležala moja precjenjena katana.

"Čuvajte ih kao oči u svojoj glavi u protivnom one ih možda zamjene."
"Kad smo kod očiu, 
Todo Entrance Cropovana-retouch
gdje je wc ovdje?"

Sa pogledom koji ih je ostavio zapanjene odgovorili su na moje pitanje i čim sam napustio prostoriu zaboravili su sa kime su pričali.
Neki bi pomislili da je stavljanje stražara u genjutsu pretjerivanje za inače tako jednostavno pitanje.
Ali činjenica je bila da se Kirei ustručavao uslužiti čim je došao na pregovore.
Nažalost po njega priroda nije čekala...



Ni na nebu, ni na zemlji.
Konacno posle napornog puta u daljini ugledali smo kapiju.Mislila sam dq se to nikad nece desiti jer smo se previse putq izgubili…Sledeci put cu prvo da ga ispitam strane sveta pa cemo krenuti.
Kako smo se priblizavali kapiji,osecali smo olaksanje ali i uzbudjenje zbog onoga sto nas ceka.

Veliki broj cuvara stajalo je ispred cuvajuci kapiju.Delovali su mi bas jaki i ozbiljni zato sam pustila Rikuta prvo da im pridje.
Jedan cuvar nam se obratio toliko strasnim tonom da sam se sledila i jedva pratila sta je izgovorio.Posto ga nisam propratila samo sam slusala Rikuta i pokusala da provalim sta je pricao cuvar.

Za njim sam rekla:
,,Ja imam samo par kunaia i surikena u torbici koje cu vam predati ali zelim ih nazad.,,

Todo Entrance 113d7d1a830beba54aaf8be29400fcd6

Cuvar je klimnuo samo glavom i uzeo mi to iz ruku.Obavio je jos par provera i pustio nas je unutra.
Konacno nasa avantura krece nasa odlucnost i zajednisto ce nas vratiti zive odavde.
Zatim sam pogledala u Rikuta i bez izgovorene reci klimnuli smo glavama i sa osmehom nastavilo dalje.

Stigao sam do luksuznog kompleksa Todo. Mesto koje je odradjeno najmodernije i najsavremenije nego bilo koje gde sam bio do sada, deluje da se na ucenjene glave trazi velika svota novca. Nije ovo vise sprdnja, ovaj posao mora se odraditi veoma efikasno kako bih bio i dobro nagradjen.

* Tsumi polako ide ka samom ulazu u Todo kompleks gde ga je sacekalo elitno obezbedjenje *

...

Rekli su mi da sve sto imam kod sebe moram da odlozim kod njih. Sreca pa nisam nesto vest sa tim stvarima tako da imao ih kod sebe ili ne bilo mi je totalno svejedno.

* Tsumi ostavlja sve sto ima kod sebe na samom ulazu kod dvojice cuvara *

"To je sve."

Dodatno su me malo pretresli jer mi nesto bas i nisu verovali, ali nisu nasli nista te su me pustili da idem dalje u sam Todo kompleks.

* Tsumi ulazi u Todo kompleks *

Senka koju su brojni stražari gledali kako skrivena u noći mladog meseca krati distancu do njih stala je u daljini. Nepomična par sekundi privukla im je pažnju i naježila kožu tela. Kratak plamen se video na trenutak. Stražari su uspešno predpostavali razlog plamena i potvrdili to kada je nakon najsporijeg šetanja pred njima bio ninja sa upaljenom cigaretom. Klimnuo im je glavom, pozdravio ih te počeo vaditi iz dzepova papire i pečate, shurikene i bodeže.

Nakon dužeg odlaganja sa cigaretom u levoj i desnom koja je preturala po odelu i nakon same sensor provere stražara zakoračio je u prostor kompleksa Todo. Navio je glavu u levu stranu i potom u desnu da bi krcnuo vrat, nažalost neuspešno.

Zamisljen je cekao red i kako je vreme proslo stigao je na red.Strazar je drzao pismo te me je pitao za moje na sta sam mu odgovorio:

Wertzuir Hyuga

Strazar je iz skladista izvadio moje stvari i oruzija

Hvala sto ste ih cuvali.

Strazar je klimnuo glavom te je pruzao stvari.Uzevsi stvari i oruzije koje sam spakovao kod sebe u torbici strazar je u tom pozeleo srecu i da se cuvam u tom momentu jedan strazar blizu ulaza je predavao mape nisu bile obavezne ali sam ipak hteo da uzmem da mi bilo lakse.Prisao sam strazaru zatim upitao:

Zdravo jel smem jednu mapu?

Strazar je predao mapu te mu odgovaram

Hvala.

Odaljio sam se malo i poceo da gledam mapu i setio se informacija gde bi trebao da krenem.Spakovao sam mapu u torbu zatim krenuo ka smeru u kom trebam ici kako se wert udaljavao tragovi su mu se gubili.

Ispraćen pogledima mnogih šinobija, krenuo sam da silazim kamenim stepenicama ka ulazu u banket. Ako već idem na Fujina, ne idem praznih džepova jelte. Sigurniji u nešto nisam bio u životu - možda je bilo da daimyoa ili do činjenice da sam se kljokao pićem kad god sam stigao. Tih par promila moglo bi se reći da su mi dosta pomogli.

Silazeći stepenik po stepenik, džinovska tori kapija je bila u mome vidiku, sa sve stražarima koji su iz mlitavih silueta postajali ozbiljni i visoki ljudi kako sam koračao bliže. Prilazeći njima, jedan je klimnuo glavom na šta je ovaj drugi malo neiskusniji odmah otišao po moje stvari. Proveravajući dal su mi svi senboni lepo poredjani i na broju, pozdravio bih sve prisutne čuvare prenego što sam nestao u tankom oblaku dima.

#card21

Nakon sto se pozdravio sa Ichikawom i uzeo novac zaputio se ka todo kompleksu. Sa sobom nije poneo nikakve nindza alate misleci da nema potrebe. Kada je dosao do ulaza ista ona dva brkata cuvara su ga sacekala ispred davajuci mu pogled koji je govorio sve. Pretresli su ga i na njemu nisu nasli nista osim ryoa. Zatim se zaputio ka banket hali u nadi da ce moci da sakupi informacije.



Malevolent Pressence
: :
Hodajuci na daljini sam video halu (konacno)dolazeci tamo bilo je mirno ispred verovatno ostale ninje imaju zadatke.Prisao je strazaru govoreci isto da predam oruzija sto sam uradio predao sam sve I poceo da se penjem polako uz stepenice:

(Brate sto se tice zadatka mislim da nismo uspeli jer generalno su banditi bili klonovi izgleda da nikad nisu bili tamo.)

(Moguce ako su bili ono klonovi ali najvise me cudi taj hirurg I kako su oni znali da se nalazis u meni I jos Fujin se pojavljuje previse se desava)


(Ne znam brate puno toga se desilo videcemo sa Karamatsuom sta ce reci o ovome.Ali taj hirurg mi je bio sumljiv pregled cuj nikad nisam voleo da mi se radi nesto po telu ako nije moralo)

Wertzuir je stigao do vrata I tako ih otvorio I usao u halu (byakugan je ugasen vec odavno).

Posle informacije da nema karamatsua nisam imao ista da radim a za mene je gotov posao.Prolazio sam pored hodnika,soba I posle toga sam stigao do Hale I samo sam prosao pored par ljudi I do izlaza.Zgrabio sam kvaku I povukao ka sebi da bi se otvorila I prolazeci sam povukao ka sebi I zatvara se I wert je silazio niz stepenice I posle par minuta sam sisao pozdravio sam strazara I zahvalio sto mi je cuvak,stvari pruzao mi je stvari I oruzija.Uzeo sam stvari jednu po jednu I uzimao I stavljao u torbu:

Hvala na cuvanju,dovidjenja.

Rekovsi to je krenuo ka izlazu prolazeci kapiju I tako Sam izasao I krenuo nazad kuci na daljini se polako gubio trag.

Došla maca na vratanca, Susetsu je uspešno završio posao pod ugovorom koji je potpisao i krenuo je da pokupi svoju nagradu. Trebao je da preda izveštaj o urađenoj misji. Došao je na kapio do čuvara i rekao. Došao sam da predam izvešataj o mojoj misiji. Na šta se stražar samo malo brecnuo i rekao Susestu da ostavi izveštaj kod njega da će ga on dostaviti Daimyou. Morao je da veruje rečima stražara i ostavio je izveštaj kod njega. Vidimo se neki drugi put. Pozdravio je stražara i otišao je svojim putem.



Susetsu Sakai
Prilazio sam polako ogromnom Tori prolazu sa beživotnim telom Jasaka Fujina. Stražari koji su do sad nešto odmarali odmah su skočili sa svojih banbusnih stolica - malo je reći da su bili alarmirani s obzirom da im prilazi nešto poznatiji šinobi s nepoznatim telom (nisu baš mogli najbolje da vide facu). Povukli su oružija, na šta prestajem s hodom i obraćam se njima.

'Dobar dan momci. Ovde sam po naredbama Shikanawa Nome, a moj prijatelj je..'

Isprevrtao bih ga preko ramena, pokazivajući njegovu bledu facu.

'Fujin.'

Polako, ali i dalje oprezno spuštali su gard. Na nekim čuvarima je faca bila iznenadjenja, neki iskusniji/stariji su i dalje zadržavali namrštenu facu ali zajedničko im je bilo to da su bili obavešteni o 'svetskoj' misiji i da je ovaj momenat trebao biti dočekan kad tad. Spustio sam Fujinovo telo na tren, dozvoljavajući straži da ga inspektuje.

'E sad kad smo se svi sprijateljili, zamolio bih vas da odstranite bilo kakvo oružije ili predmet s njegovog tela.'

Govorio sam dok sam sam vadio svoj šal a potom umotao sve svoje dragocenosti (iteme, oružija) u njega. Ostavljajući ih na ulazu - prema pravilima kompleksa. Nakon kratke inspekcije, bili smo čisti i bilo je vreme da nastavim dalje unutar Todo kompleksa, uz naravno, pratnju jednog čuvara kako ne bi dolazilo do bilo kakvih nesuglasica u putu.

Nakon svega jednog dana pesacenja do ovde napokon je mogao videti krasna svetla Todo kompleksa. Stao je na ulaz te je sacekao proceduru, dao je sve svoje alate i oruzja te se zaputio unutra sa osmehom na licu dok je cuo strazare kako komentarisu uspeh misija.
"Gotov posao momci, moglo bi se reci , na dnevnoj bazi."
Nakon cega je usao u kompleks dok se odmah zaputio ka odajama daimyoa.



Malevolent Pressence
: :


Svojom mentalnom vezom stupio sam u kontakt sa Yurijem koji je samo nekoliko dana pre mene stigao u Todo kompleks. Yuri je pre nego da dodje ovde spominjao naš ugovor sa daimyom i spominjao je naše nagrade. Ovo je bio jedini razlog zašto sam pristao da se nadjem sa njim. Zanimalo me je šta će reći.

Dok sam se na ulazu zadržao mentalnom vezom sam se dogovorio sa Yurijem da se nadjemo u banket hali. Stražari su primetili da nisam sav svoj te su me još jednom zamolili da predam svoje oružje, nakon što sam to učinio, pustili su me da prodjem. Ja sam otišao pravo do banket hale da tamo sačekam Yurija.