Prijava - Divus

Nakon par uspješno obavljenih misija ponovno iza njega, povratio je koliko toliko svoj ponos ali jedna stvar je i dalje bila na njegovom umu - ponižavanja koje je doživio mu se praktično urezalo u misli. Misija koja ga je u jednu ruku i promjenila i usmjerila njegov tok života u malo drugačijem pravcu  dovodi ga na ovo mjesto. Vodeći se glasinama koje je čuo nije mogao da odoli jer se njegova vizija svijeta poklapala u većinskom dijelu sa tim nepoznatim gospodinom koji je imao plan za nešto novo.

Da li je mogao vjerovati na riječ? Nije znao. Da li je možda svoj život stavljao na kocku, ponovno? Nije znao, ali jedno je bilo sigurno a to je da mora upoznati nepoznatu osobu iza ove ideje i u samoj razmjeni riječi, vizija i ideja vidjeti da li se u potpunosti poklapaju. Pošto je na snu, ponekad i na javi imao vizije svoje smrti odnosno svog velikog neuspjeha jednostavno je iskoristio ovu priliku i da malo razbistri i provjetri svoje misli od takvih slika.

Kada je stigao na mjesto gdje bi se po glasinama trebao nalaziti nepoznati shinobi ... nije bilo nikog, okuženje u kojem se našao je bilo smirujuće - baš ono što je Divusu trebalo nakon par dana uzastopnih misija koje je obavio. Nije mario mnogo da bi tražio nepoznatog shinobija nego je jednostavno prepustio tok života da ide svojim putem, znao je da ako su glasine tačne on će biti pronađen na ovoj lokaciji od strane njega, a ako nisu makar je iskoristio vrijeme da opusti svoje misli na koji tren i uživa na lokaciji koja ga je ispunjavala.

Nije moglo biti drugačije... vjerovatno je to samo viša sila na koje nema utjecaja!

Mrmljao je sebi u njedra dok je sjedio nagnut uz obližnje drvo odmarajući, i ponovno sa vremena na vrijeme razmišljajući o svom spostvenom neuspjehu zbog kojeg je odlučio i da je ova glasina možda i najbolji put za njega.

Divusovo sanarenje i misli u jednom momentu je prekinula silueta koja se pojavila u njegovom perifernom vidu, kao i rečenica koju je dotični izgovorio. Njegov stav nije bio baš prijatan ali obzirom da je bio sam, dalo se predpostaviti da je spreman za borbu vjerovatno. Divus nije došao zbog borbe, nego da potvrdi ono o čemu je zamišljao i sam, odnosno onu viziju koju je vidio nakon što je čuo glasine o Amegakure-u.

Taman si mi prekinuo misli na najboljem delu

Izgovorio je blagim tonom te potom relativno tromim pokretima pridigao svoje telo i lagano oslanjajući se uz drvo ustao. Zatim se blagim pokretima ruku potapšao po svojim leđima i nogama da skine ono trunje koje se eventualno zabilo u njegov plašt dok je bio u poluležećem stavu ranije. Potom uz blagi osmijeh progovorio.

Znači ti si taj osnivač, i dalje ne znam tvoje ime... ali to nije ni bitno kao ni prezime

Zatim je zastao pročistio svoje grlo te je bez ikakve facijalne ekspresije pogledao direktno u oči i dalje nepoznatog ninje.

Ne znam šta ti tražiš i šta želiš u konačnici, ali ja imam jednostavnu viziju. U nekom prošlom vremenu se vjerovatno ne bi pojavio ovdje ali nakon par zadnjih mjeseci se to promjenilo. Naime kroz dosta susreta i misija sam uvidio jednu stvar a to je točak koji se konstanto okreće i uvijek neko završi na dnu a neko na vrhu. Iako smatram sebe sposobnim ne mogu da progutam zalogaj poraza kada su u pitanju ljudski životi nedužnih osoba. Taj točak života o kojem pričam nadam se da može biti slomljen počinjući u ovom selu koje si planirao...

Zatim je stavio svoje ruke na leđa i šetkao se lijevo desno dok je očekivao neku vrstu odgovara od dotičnog gospodina. Imao je još par stvari na mislima ali morao je biti uvjeren da se makar slažu u osnovama prije nego što otvori svoju dušu dublje. Usput je promrljao sebi u njedra.

Ime je Divus, samo Divus...

Divus se blago osmjehnuo na njegovu opasku o "samo" Divusu, znao je da je to veoma čudno za shvatiti na prvu ali nije mario mnogo jer je znao da ako sve bude kako treba može se nekada dotaknuti i te teme o sebi u četiri oka. Gledao je u gospodina Badoa sa izmješanim mislima, sada kada se već uvjerio da su glasine tačne i nije imao šta da izgubi, ako i nešto krene po zlu bio je relativno spreman za odbranu ali je laganim hodom krenuo u pravcu Badoa.

Trenutno imaš moju punu posvećenost Bado, ne mogu odoliti a da ne pogledam i svojim očima tu tvoju viziju

Zatim je kada je već prišao pored njega nabacio blag osmjeh i uz gestikulaciju ruke rekao.

Nakon tebe gospodine Bado!

Sa rukama na leđima pratio je svaki sljedeći pokret koji je Bado napravio te ga pratio tik rame uz rame u pravcu kojem su se kretali.

Samo Shunshui?

Upitao je sa podignutom obrvom i osmjehom na licu, jer je ipak preokrenuo istu foru koju je on upotrebio na Divusu. Dok su koračali i dok je slušao djelimično životnu priču gospodina Shinsuia kao i njegovu viziju, nije mogao da ne odoli a da punog srca ne udahne i izadhne jer je konačno našao nekoga ko je spreman izgraditi nešto za dobrobit većine, koliko god cijenu mora da plati. Iako su pričali neobavezno Divus je i dalje držao mjeru pripravnosti, ne zbog Shinsuia nego zbog eventualnih bandita koji bi mogli iskočiti u okolici na putu ka Amegakureu.

Ovo je novi list za sve koji odluče da žele bolje i za ostale kao i za sebe ... vjerujem!

Dodao je Divus prije nego što su došli do samog kišnog prstena koji je bio i ulazak u samo selo. Kiša mu nije pretjerano smetala, njegove duboke čizme su bile odlične za ovakav region, a i samo crno krzno koje je nosio oko svoga plašta je pružalo dovoljnu podršku da reflektuje kapljice kiše, odnosno da se samo blago sliju niz njegov plašt.