Satoshi je godinama putovao svijetom diveci se raznim biotopima svijeta to mu je uvijek bilo u krvi od kada je bio mala beba, ali je njegov san oduvijek bio da ima krov nad glavom a ne da citav svoj zivot luta zivotom bez kuce, porodice i cilja, tako da kada je Satoshi cuo da neki misteriozni covjek cija je dusa cisca od svake rijeke, srce vece od bilo kog sela dao priliku ninjama bez doma da se pridruze njemu Satoshi nije imao rijeci.
U trenutku Satoshi je pomislio da je ova misija da ode u selo poslata iz raja, ali bas zbog toga je sumnjao da ovo zvuci predobro da bi bilo istinito tako da je poceo da raspitiva sam sa sobom tog covjeka nego citav zivot, pitao se "Zasto citav zivot nemam doma kao i svi ostali, zasto sam ja jedini bez porodice." i bas to raspitivanje mu je pomoglo da doneese odluku i da krene prema lokaciji sela.
Bas kao sto je i procitao ovo mjesto je definicija mira i tisine, Satoshi je skokom krenuo da gleda biotop ovog mjesta i on je nadjacao sva mjesta na kojima je Satoshi bi, tada se brzo sjetio zaso je dosao ovdje a to je da upozna covjeka koji bi Satoshiju podario krov nad glavom ali dok je trazio nije nasao nikoga jedino sto je mogao naci je mir. Ako se taj covjek pojavi Satoshi bi samo gledao i pustio bi koju suzu.
#card1208
Satoshi je sebi napravio drveno stolicu polako joj je prisao i sjeo je na nju, i tu je mirno i strpljivo cekao covjeka poslatog iz raja.
"Sjest cu malo i cekati covjeka koji ce izgraditi selo svacijih snova."