Amegakure kapija

Samo oni koji poseduju pečat sela kiše mogu pronaći put kroz večnu oluju koja ga štiti. Na kraju tog puta nalazi se skromna kapija gde se vrši evidencija prolaza. Kapiju obično čuvaju trojica ninji u smenama.

Ova kapija je bila jedna od prvih sagradjenih struktura sela kiše i ima izgled tradicionalne gradnje. Vremenom se shvatilo da se takvi objekti ne mogu graditi na ovom prostoru već se moraju graditi izdržljivi metalni objekti. Kapija ipak zbog svoje istorijske važnosti zadržala je svoj tradicionalni izgled.

 

Lagano bih hodao sa Badovim pristailcama ka srcu oluje kako se cini snazne kise i talasi su prelivali ovo mesto i cinili su ulazak u samo Selo Ekstremno Otezan. Svakako Badove pristalice imale su nekakav pecat koj nam je omogucio da prodjemo kroz Istu Oluju i doguramo se do kapije.

Isarashi je smireno rekao dok je lagodno hodao zajedno sa ostalim shinobijima ka samoj kapiji koja ce ih dovesti u selo koje jos nije u potpunosti gotovo.

Kako su svi dosli do kapije jednostavno su jednostavno pokazali svoja dokumenta i identifikacijona obelezija ne bi li prosli kroz samu kapiju i usli u Amegakure koje je jos u izgradnji.

Kada je dosao red na Isarashija on je jednostavno izvadio sva dokumenta koja je imao u njegovom posedstvu i pokazao ih je trojici cuvara kapije nakon cega bi rekao

Rekao je Isarashi nakon sto je sacekao par minuta da Strazari pregledaju njegove i ostale papire. Nakon sto su ih pregledali on bi usao u selo i jednostavno bi mogao da nastavi dalje ka gradilistima ne bi li pomogao ostalim ljudima na istim

Nakon što je dobio pečat sela, ne zna i on kako. Odlučio je da dođe do mesta gde će početi izgradanja sela skrivenog u kopi. Kao što samo ime kaže, selo je na teritotiji gde crni oblaci i pljuskovi ne prestaju. Tako da je svaki dan skoro sličan i imdetičan. Sa novim ciljem, Susetsu treba da započne svoj život u ovovm selu. Ali mora prvo da pomogne u izgradnji. Kapija koja je stjala sama kao znak ulaska u svetliju budućnost, bila je dostojna jednog ovakvog mesta. Pogledao je malo oko sebe i video je već neka poznata lica čuvara. Godpodo čuvari došao sam da pomognem u izgradnji sela. Pogledali su ga i pustili. Nadao se da će posao za koji se prijavio početi. Imao je blagi osećaj treme, stajao je ispred jedinog prozora u svetlu budućnost. 

Susetsu je bio svestan da mora da zapostavi sebe i da se posveti poslu koji mu Bado da maksimalno. Bio je svestan stavri da sada treba da ridi kako mu se kaže. Nije znao kakav posao će mu Bado doleliti. Nije daleko odmakao bio je na svega desetak metara od kapije. Odlučio je tu da stane i čeka dalja naređenja. Naodao se da je njegov drug Morihei primljen. Znači ovo mesto je moj novi život. Pođrljao je Susetsu sebi u bradu.

Prativši ljude koje je Bado poslao uskoro sam se brzo našao ispred kapije sela. Bilo mi je žao što se nisam mogao ispračiti sa Badom,umjesto toga čim sam izašao šume sa njim on se okrenuo ka meni i rekao da će me njegovi stražari ispratiti do kapije i u velikoj količini papira nestao,leteći uz pravac vazduha i ubrzo nestajajući. Nakon toga čuvari koji su me pratili i ja smo uz brze korake shinobi stila došli do ovamo dok si rekao keks. Polako sam prišao kapiji,ponekad gledajući oko sebe da vidim kakvo je mjesto u kojem ću živjeti biti nalik. Mada malo staro i od slabijeg materijala kapija je sa velikim stavom jačine stajala ispred sela kao da oluja nije ni postojala. Selo je selo bez obzira na kako izgleda ili od kakvog je materijala izgrađeno. Ako možeš da živiš u njemu nije bitno koliko malo ili veliko bilo, ja sam jednostavan momak, sve je za mene isto, to sam pomislio u sebi. Ovo selo je moj novi dom,najmanje što mogu da uradim je pokažem malo poštovanja prema njemu i zahvalnosti prema Badu.

Dohodao sam do ulaza kapije gdje su stajala sada tri čuvara,svi obučeni u ista odjela sa istim pečatima sela koje sam ja imao. Po ovome pretpostavio sam da ima neke veze sa masivnom i opasnom olujom koja je bila oko sela,vjerovatno bez njih ne bi mogao proći. Sad vidim zaašto se  zove selo skrivneo u kiši. Stražari su me pogledali a zatim obavilu jednu evidenciju, na koju sam ja rado pristao. Pokazao sam im svoju oštricu i neke stvari koje sam imao ispod svog ogrtača ,uvjerio sam ih da nije ništa opasno za prijatelje, za ne prijatelje ne bih mogao reći isto.


"Kao što vidite čist sam. Da li imam pravo da uđem gospodo?"  
Pitao sam. Mada po pogledima čuvara mogao sam skontati da me nisu shvatali ozbiljno. Nije mi smetalo, ipak sam bio nizak i  slabašnog izgleda u poređenju sa iskusnim ninjama kao što su oni.Nakon nekoliko trenutaka diskusije i još malo pregledavanja za bilo šta drugo svo trojica su se složila da mogu da prođem. Klimnuo sam glavom kao znak zahvalnosti i ušao kroz kapiju,znajući da će moja priča kao ninja postati interesantnija od ovog trenutka. Moram se nekad zahvaliti gospodinu Shunsuiju. On mi je dao novi cilj koji sada hoću da ispunim.

Ogromna kapija sela se otvorila i nas dvoje smo polako izašli. Tričuvara su stajala ispred kao i uvijek, čuvajući  pogled na cijeli teren. Ispružio sam ruku i dotakao pečat sela koji je bio na mom tijelu. Crna jakna pomalo veća od mog tijela sad je stajala na mom tijelu, pokrivajuću većinu njega  sa toplim zagrljajem kao što majka pruža toplotu svom dijetetu u hladnom snijegu.
Polako sam pogledao okolo na oluju, prošlo je dosta vremena od kad nisam bio ovdje, osjetio sam kako osmijeh zadovoljstva i iščekivanja se pojavljuje na meni. Iz jakne izvlačim porcelansku masku koja predstavlja lisicu. Lisice...lukave životinje u prirodi,veoma mudre po svojoj prirodi da prežive. U suštini tako sam se ja osjećao. Znao sam da moram da budem lukav i snalažljiv, jer u svijetu ninji biti lukav je sve što je važno. Tako čovjek stiče iskustvo, i tako jedan može zapravo postati uspješan ninja.
#card650
Zatim sam sa poleđine izvukao sjemenu samurai kapu da mi skroz prikrije identitet. Ako sam želio da budem tajan htio sam da izgledam što misterioznije dok to radim.
#card638
Kada sam pogledao u Ryonu vidio sam da je već napravila oblak od pjeska, uzdahnuo sam.
Dok ona može da leti ja moram da šetam,pa bar ću da šeta- Ispravka, sad me izaziva da je jurim...koji gnjavež.
Na trenutak sam zjevnuo a zatim se oko mog tijela pojavio talas elektriciteta.
"Kako si dosadna ponekad Ryona..."
Nasmijao sam se.
"Ali prihvatam tvoj izazov!"
#card173
Pod ispod mene se blago slomio a zatim sam nestao u brzini munje, ne vidljiv ljudskim okom. Pa da vidimo ko će da juri koga!

Kako je jaka oluja grmila misteriozna figura je prolazila jasno drzavsi u ruci pecat Amegakurea koji bi joj omogucioda prodje. Kako je ta osoba dosla od kapije sve jasnije i jasnije bi se videla faca tog ninje.

Isarashi je lagodno dosao sa kavanicom nakon cega bi pokazao svoju Amegakure karticu i nakon cega bi nakon kraktih provera bio pusten da prodje.

Rekao je Isarashi nebi li par sekundi posle toga zakoracio u svoje selo pripremajuvsi se da se malo odmori

Iako je prošlo nekoliko sati, osjećam kao da je bilo mnogo više. Sa jaknom  koja je prekrivala tijelo, skinuo sam porcelansku masku i šešir iz razloga koje neću da komentarišem, te polako se krenuo kretati do ulaza gdje su stojali tri čuvara. Dok sam hodao nisam mogao a i dalja ne mislim na Ryonu, na sve što mi je rekla i što je planirala. Malo me je nerviralo, Ryona je bila jaka, mnogo jača kao ninja nego ja, a dofatno što će joj ovaj doktor još pomoći, osjećao sam se slabo. Htio sam da postanem jači. Brzo sam odmahnuo misli te došao pred kapiju i pokazao svoju karticu sela koju su čuvari pregledali detaljno. Zatim nakon što su inspektisali sve klimnuli su glavom i pustili me unutra.
"Hvala."
Rekao sam te krenuo ka ulazu, ali prije toga  me je zaustavio jedan od njih i izvukao nekakvo pismo. Na trenutak sam ga pogledao a zatim vidio da je od Fuma klana, od mog ujaka tačnije...a da, i jesam očekivao pismo, orao dostavljač vjerovatno je doleteo do ovdje da ga dostavi, samo se pitam kako je to uradio pored sve ove kiše.....
Klimnuo sam čuvaru u znak za hvalnosti te se okrenuo na petama i krenuo da hodam kroz kapiju.

Dobio je poziv da obavi jednu misiju od veoma važnog značaja. Morao je da ode negde u svet i da sabotira komunikaciju nekim ninjama. Naravno morao je prvo da izađe iz sela da bi mogao uopšte na misiju. Tako je i uradio, napustio je kapiju sela pozdravio čuvare i otputovao svojim putem. Otišao je da završi posao za koji se davno prijavio. 

Ponovo je dobio poiz da ide na još jednu misiju. Ovaj zadatat koji je dobio jedan korak bliže da ostvari svoj san da bude jedan od jačih ninji. Izašao je sa kapije pozdravio čuvare i krenuo svojim putem. Noje mario za opasnosti koje mogu da se dogode, otišao je samo svojim poslom. Morao je da završi svoju misiju što pre.

Kiša je oštro padala, a ja sam se ponovo našao na kapiji sela,obučen u jedno prosto, ali vodootoprno odjelo koje me pokriva do kraja. Trebao sam ići n misiju sa Ryonom, ali me je ispucala, te sad nemam nekog izbora no da sam odem na tu davežnu misiju, kakav gnjavež bre. Polako se kapija otvaraju, ja izlazim te pozdravbljam čuvare jednim oštrim zapletim podigom ruke, a zatim gledam naprijed.

"Koji gnjavež...",govorim sa iskrom lenjosti te polako počinjem da šetam van granice sela laganim koracima. Ujedno ću se malo odmoriti od konstante kiše jebene.

Neobicno fin dan u selu bio je znak da ce misija proci kako treba. Malo me obuzimala trema jer nisam znala sta ce me tacno ocekivati ali nekako mogla sam da se uzdam u ovu djevojku, vjerovala sam joj.
...
Zajedno sa Ryonom prosle smo kroz kapiju i uredno pozdravile čuvare.

Vracala sam se nazad u selo nakon uspjesne misije. Dok sam hodala prema kapiji razmisljala sam dje li je Tamae, nisam je odavno vidjela a to mi je malo cudno.. Tek mi je sad palo na pamet dje li je ona mogla da ode kada mi je ostavila malog Ryuija, ako nije bila sa Ryonom gdje li je onda...
...
Prosla sam kroz kapiju i pozdravila cuvare.. Razmisljala sam njih da pitam da li su mozda vidjeli Tamae da je izlazila iz sela ali nema veze... Vjerovatno ni ne znaju ko je ona. Ostalo mi je samo da se nadam da cu je zateci u selu kad se vratim.



ཐི༏ཋྀ

U neobičnom spletu okolnosti prvo pitanje koje je Bado pitao stražare je

"Da li je Vinno prošao ovuda". Nakon što su mu odgovorili da nije poslao je odmah po medical tim koji je imao ulogu da ga dočeka i počne lečiti. Spremnost najveštijih ninja sela je jedna od najbitnijih stvari koje diktira bezbednost ovog mesta.

Nakon što je izdao upute stražarima nestao je u nepoznatom pravcu.

Medju svim ostalim problemima koje je morao rešiti ovaj je bio hitan.

Stigavši do kapije zaputio sam se ka stražaru da ga obavijestim o Badi i pošaljem pojačanje ali izgleda da me na neki način preduhitrio. Dočekao me medicinski tim koji me ujedno i uputio o Badovom povratku te su krenuli sa tretmanom liječenja. Oporavak ne bi trebao biti previše dug s obzirom na spremnost medicnskih ninje koje su vodile brigu o meni.

Ogato i ja prolazili smo zajedno kroz masivnu kapiju sela. Na ulazu su stražari tiho ćutali, puštajući nas da prođemo bez pitanja. Ipak, dok smo pricali o svemu sto se izdesavalo u proteklom periodu, osjećala sam određeni pritisak, ali i potrebu da pomognem Ogatu na ovoj misiji. Zadatak je bio jednostavan, vratiti sveti artifakt...laganica..Dok smo se udaljavali od sela, osjećala se napetost u vazduhu. Nije bilo vremena za odmor.

Kada smo stigli do kapije ,tu su stojala trojica nindzi koja su cuvala ulaz u selo,
pustili su nas da prodjemo kada su zavrsila sa proverom i sa evidencijom.Pozdravio
sam se sa Akai i zahvalio joj se za sve ,dok je nestajala u daljini nervozno sam pucketao
prstima i gledao u nebo,nisam mogao oprostiti sebi takve greske i automatski krenuo ka

"Wagani dojo"

da treniram.
Nije me interesovalo sto sam bio umoran od puta ,nisam cak hteo ni da pojedem nesto pre
treninga samo sam se uputio tamo sa namerom da se u neku ruku "kaznim".

Pred kapijom je kao i uvijek padala kiša, ili možda bi oluja bolje opisala ovaj fenomen koji je štitio selo pod kišom. Kapija se otvorila i ja sam iskoračao iz nje. Čuvari bješe pozicionirani ispred kapije, čuvajući selo od zalutica koje su bile dovoljno srećne da prođu kroz ovu monstruozu bez pečata. Sa uzdahom, stavio sam kapuljaču jakne, kapu i masku preko sebe i krenuo kroz gustu oluju. Da nisam  imao pečat ovo vjerovatno ne bi bilo moguće tako da hvala Amegake-sami.

Nakon što sam onako neplanirano izjurila iz stana, na putu ka kapiji razmišljala sam o tome da li je cijelo selo pozvano na ovakav događaj ili samo pojedinci? Možda sam prvo trebala potražiti Akai i provjeriti da li je i ona pozvana na ovaj događaj. 

Miris okolišnih breza i čempresa koji je oslobađala svakodnevna kiša, odisao je svježinom i čistoćom. Ulice su bile prazne i puste, bez igdje ikoga. Jedino što mi je kroz glavu prolazilo je pitanje hoće li i Akai biti tamo? Njen stan je bio prazan, a od nje ni traga ni glasa. 

Prolazeći glavnom prometnom ulicom, približavala sam se kapiji sela. Ispred kapije se prikazalo nekoliko ljudskih silueta, sa dugim kaputima i kišobranima od bambusove slame. Jedan kaput od pozadi mi je bio poznat, maslinasto zelena boja odala mi je osobu koja ga i nosi. Shvativši da je to bila Akai, pritrčala sam joj sa ledja i čvrsto je zagrlila od pozadi, izgovorivši: 

Okrenuvši se u stranu, primijetivši još nekoliko poznatih lica.

Konacno, stigli smo do kapije gdje smo trebali svi zajedno krenuti ka aukciji. Sto smo bili blize to sam bolje mogla vidjeti tamae. U trenutku sve sto se nedavno izdesavalo, sve sto sam saznala, jurnulo mi je pred ocima. Kad je pritrcala da me zagrli samo sam stajala zaledjema. Neki cudan osjecaj prozimao mi je tijelo ali u trenutku, shvatih da je to ipak samo Tamae. Zagrlila sam je jako i rekla joj

Da, idemm.