Penjala sam se uz stepenice, lagano, korak po korak. Kula je bila toliko prazna da je zvuk mojih koraka odjekivao kroz istu. Kad sam stigla do vrha, ugledala sam vrata kancelarije ogromna, vise nalik nekoj kapiji. Dva gospodina uputila su me sa sofu koja je stajala ispred ulaznih vrata i rekli da bih morala pricekati jer je Kage ocigledno imao nekog posla.

...

Razgledala sam malo oko sebe, prostor je bio prostran, sa visokim prozorima kroz koje je prodirala svjetlost. Kroz staklo se mogao vidjeti svaki cosak sela, kao i kisa koja se lagano slivala niz prozore.

...

Nisam znala sta da ocekujem od ovog poziva. Jos uvjek nisam licno upoznala Kagea te nisam znala sta tacno da ocekujem od njega. Kroz mozak su mi se motale sve varijante, od moguceg zadatka, do nekih rijeci hvale, do mozda prostog upoznavanja s obzirom da sam clan sela vec duze vrijeme, a jos uvjek nismo imali prilike da razmijenimo koju rijec. Sa druge strane, moguće je da nije bilo ništa od toga, možda me zove zbog neceg totalno petog, nešto sto mi nije ni na kraj pameti...ko zna... Ali, kako god bilo na sve sam spremna.

Satoshiju je poslata pozivnica od kagea, u kojoj ga kage licno poziva u svoju kancelariju. Dok je čitao poziv, osjetio je nalet uzbuđenja zbog prilike da po drugi put razgovara s kageom, osobom koju je duboko poštovao i kojoj se divio. Međutim, ubrzo je pomislio na crno. „Šta ako je pozvan zbog nečeg lošeg? Šta ako ga čeka kazna?“

Dok je promišljao, pokušavao je da se prisjeti da li je uopšte napravio nesto lose otkad je stigao u selo. No, nije mogao da pronađe ni jedan nepromišljen potez. To ga je donekle umirilo, i s lakšim korakom krenuo je prema lokaciji gdje ga je kage čekao.

Kada je stigao na datu lokaciju, zastao je i zadivljeno gledao kulu koja se izdigla pred njim. "Nisam očekivao da će kage imati ovako nesto kao glavnu zgradu Amegakurea," pomislio je. Ušao je u kulu, a zatim se polako počeo penjati spiralnim stepeništem. Hodnik je bio toliko tih da su se njegovi koraci jasno odzvanjali kroz prostrani prostor. Zamišljao je kako zvuk njegovih koraka dopire do svih u kancelariji, pripremajući ih za njegov dolazak.

Napokon, stigao je na vrh kule. Kageovi pomoćnici su ga dočekali s informacijom da kage još nije stigao te su ga zamolili da pričeka na sofi ispred kancelarije. Krenuo je prema sofi, no na putu do nje opazio je kunoichi soznakom Amegakurea na svojoj uniformi. Činjenica da pripada selu odmah je probudila osjećaj povjerenja u nju. Ipak, zbog treme koja ga nije napuštala, nije želio započinjati razgovor.

Sjeo je na sofu, prepuštajući se tišini prostorije. Nestrpljivo je gledao oko sebe i povremeno bacio pogled prema vratima kancelarije, dok mu je u mislima odzvanjalo pitanje: šta li ga čeka kada kage napokon stigne?

Nedaleko od mene, primijetila sam kako je neki momak sjeo. Izgleda da i on ceka, mada da li mozda cekamu istu stvar?...Njegovo prisustvo me nije previše zamaralo, bila sam previše fokusirana na svoje misli. Međutim, u daljini, ugledala sam Tamae kako se približava...odkud sad i ona ovdje...Ona me je primijetila i odmah je potrcala ka meni. Nisam ni stigla do nje vec mi je uputila pitanje, izgleda se jako obradovala sto me vidi

Moja konverzacija s Tamae prekinuta je kada je sekretarica izasla ispred i pozvala nas da uđemo kod Kagea. Decko koji je sjedjeo na sofi krenuo je za nama, izgleda da sam pogodila. Krenuli smo unutra, a kada su se vrata zatvorila iza nas, neka doza tenzije vrtjela se izmedju nas troje.
...
Bado Shunsui, naš Kage, sjedio je za stolom, s čašom nekog pića ispred sebe. Njegov pogled bio je usmjeren ka nama, skenirao je svaki nas korak, a sto smo se vise priblizavali atmosfera je bila ozbiljnija. Prisla sam odrzavajuci svoj veliki osmijeh, iako su svi pricali da on ne podnosi neozbiljnost
...
Nakon što je objasnio da je Takikage zatražio našu pomoć, shvatila sam kako je važno da naša misija bude uspješna, sto sam mogla da garantujem cim je Tamae pored mene, i ovaj zuti gospodin valjda.... "U skrolu su svi detalji misije,“ rekao je, a sekretarica je prišla i pružila mi skrol.
...
„Jasno, Kage,“

odgovorila sam mu
...
Nakon što je završio, dao nam je otpus, ocigledno je htjeo da ovo zavrsimo sto prije. Okrenuli smo se i izašli iz kancelarije.

Nakon Satoshijevog dolazka u glavnu zgradu dosla je jos jedna kunoichi koja se ocito poznaval sa drugom kunoichi koja je dosal prije Satoshija, kada je dosla pozdravila se sa kunocihi pored Satoshija i sjela je na istu sofu kao i oni.

Tada je dosla kageova sekretarica koja ih je uputila u kancelariju gdje se nalazio kage, Satoshi je bio uzbudjen ali i zabrinu jer je mozda uradio nesto lose. Kada je usao Bado im je objasnio da Takikage zeli pomoc Amegakurea i zato je Bado napravio tim koji ce posalti da pomogne Takikageu a dio tog tima je Satoshi.

Kada je to cuo odma se osjecao lakse jer nije uradio nista lose nego mu kage povjerava ovu misiju za koju ce se Satoshi potruditi da uradi bez greske. Tada je sekretarica koja ih je uvela u sobu uzela skrol u ruke i predala ga kunoichi sa zelenom kosom, Satoshi je bio znatizeljan i zelio je da vidi sta je u skrolu ali je pricekao da prvo zavrse ovo pa ce onda viditi.

Za kraj rekao je da vjeruje u njih i da ocekuje da ce ga napraviti ponosnim, tada ih je pustio da krenu na tu misiju. Satoshi se prvo pozdravio i onda je izasao iz kancelarije i krenuo je van glavne zgrade.
Hvala na ovoj prilici. Dovidjenja