House of Karinkushi

Vratio sam se sa misije u kojoj sam nažalost ostavio Bajia, ali nakon što sam malo odmorio i promislio o svemu shvatio sam da ja Bajia i ne poznajem toliko dobro te da je možda htio da me povede izvan sela i pokuša da me ubije, ali mu to srećom iz nekog razloga nije uspijelo. Mada možda griješim dušu možda se momku i desilo nešto, ali svakako naređenja su bila da ako se desi nešto čudno ne mislim o tome i vratim se nazad.

Nakon dva dana smaranja u kući uspio sam da naučim nekoliko novih zemljanih tehnika od kojih se najviše ponosim na veliki kameni zid za koji znam da je uvijek potreban. Svakako dosadilo mi je u kući i odlučio sam da uzmem novi misiju. Nakon što sam uzeo svoju misiju odmah sam spakovao stvari izašao iz kuće i krenuo svoje putovanje na mjeto gdje mi je bila locirana misija.

Nakon lagane šetnje od ćevabdžinice do kuće razmišljao sam kako ću sada fino odmarati. Kada sam stigao kući dočekala me poruka, a to je bila moja nova misija. Odmah sam zaboravio na odmor i pošto je već prošlo podne krenuo sam da spremam stvari za put te da se odmah te večeri uputim ka mjestu misije. Spremio sam svoje oružje (kunaie, shurikene) kao i zalihe hrane koje mogu potrajati dosta ali nisam siguran da će biti do kraja misije tako da sam spreman na neki lov. Uzeo sam i nešto novca u slučaju da zatreba tokom puta zaključao kuću i krenuo na svoju treću misiju.

Skoro mjesec dana sam odsustvovao od kuće zbog ove misije, ali se ništa nije promjenilo. Nakon što sam poslao evidenciju svoje misije odlučio sam da malo odmorim u toplini svoga doma međutim shvatio sam da nemam baš puno hrane u kući. Sunce je već zalazilo i shvatio sam da mogu malo prošetati i napaviti neke potrepštine za kuću, a možda i sretnem nekog poznanika.

Poslije sjajnog treninga stigao sam kući. Bilo je oko devet uvečer kad sam ušao u kuću. Prije spavanja sam odlučio napraviti posebno mjesto za moj novi shuriken. Uzeo sam kunai i laganim pokretima rezbario jedan komad drveta ucrtavajući na njemu posebne simbole. Na vrhu je bio znak našeg sela, a sa strana urezi u obliku vodopada. Kada sam to završio ubacio sam shuriken unutra, stavio ga na policu gdje je bila moja shinobi figurica sa cvijetnog festivala i odlučio da to bude mjesto za suvenire.

Pokušao sam da zaspem ali nije išlo. Čuo sam neke čudne zvukove ali sam mislio da je to sve samo u mojoj glavi. San je počeo da me hvata kada sam čuo jak udarac iz podruma. Odmah sma skočio iz kreveta i jurnuo ka dole. Bio je mrkli mrak, a sijalica u podrumu nije radila pa sam morao da se poslužim starom lampom. Prvo mi je na pamet palo to da je neko provalio jer me čitav dan nije bilo u kući i zato nisam uopšte spuštao gard i bio sam spreman na odbrabu u svakom trenu. Lagano sam se spustio dole i sve je bilo normalno. Iznenada primjetio sam da je zvuk od maloprije bila stara zdjela u kojoj se nekada držalo cvijeće, ali ni ona nije mogla pasti sama. Pretražio sam sve i nije bilo nikoga dok nisam zavirio u ćošak zida na kojem su bili ispisani meni još nepoznati simboli. Ispod se nalazika mačka koja se vjerovatno ušunjala kroz poluotvoreni prozor. Odmah sam ju uhvatio i vidjevši da ne pruža nikakav otpor odnio sam ju iz podruma dao joj malo piletine i otvorio vrata na koja je odmah jurnula jer ko zna koliko je bila u kući.

Vratio sam se sa svoje misije i na vratima me dočekala koverta. Pomislio sam zar opet ti računi, a skoro nikako i nisam u kući. Kada sam uzeo kovertu vidio sam da je specijalna. Bila je to poruka direktno od našeg Kagea u kojoj nas obavještava da smo svi pozvani na kvalifikacije za nadolazeće shinobi igre. Odmah sam uletio u kuću obukao novu čistu odjeću uzeo nešto novca, malo hrane jer sam planirao u putu kupiti nešto i uputio se ka mjesto na kome ćemo se svi okupiti

Stigao sam kući sav mokar od kiše. Ulazeći u kuću skidam obuću i odjeću te oblačim suhu za spavanje. Kiša je idalje padala u laganom ritmu, ali mi to uopšte nije smetalo. Zaspao sam odmah i kao da je samo trenutak prošao kada sam začuo kucanje na vrata. Ustao sam i vidio da je već sedam ujutro. Stiga sam do vrata otvorio ih, a vani je bio jedan od Kageovih glasnika. Znao sam da nije došao zbog obične misije jer su mi one ponekad stizale i putem pisma. Poželio sam mu dobro jutro na što je klimnuo glavom i predao mi dva svitka. Jedan od ta dva mi je samo dobacio iz čega sam odmah shvatio da je obična misija, a drugi je pažljivootpečatio i nakontoga mi ga predao da pogledam i da mu ga vratim. Vidio sam da je to moja nova anbu misija. Pomno sam pročitao sve od slova do slova, klimnuo gllavom i vratio mu taj svitak.

Nakon što je on otišao uzeo sam svoj svitak, spremio se i pokupio nešto hrane i novca za put. Plan mi je bio da prvo završim svoju običnu misiju da ne bih izazivao sumnje gdje idem, a odmah nakon nje bez da se vraćam u selo obavit ću i anbu misiju. Po završetku spremanja pojeo sam nešto na brzinu i napustio svoju kuću.

Vratio sam se sa misija. Nakon što sam ušao u kuću istuširao se i jeo neko mi je pokucao na vrata. Pošao sam ka njima i otvorio. Bio je to jedan od Kageovih stražara koga sam već viđao na kapiji kada bi bila njegova smjena, a i u selu.

"Odmah kreni ka kapiji sela naredba direktno od Kagea."

Bez da je išta više dodao otišao je. Bez da sam išta više uradio zaključao sam kuću i krenuo ka kapiji.

Prošlo je nekoliko dana od susreta sa Ryonom. Dani su mi postali monotoni s obzirom da još nije bilo poziva za misiju. Sve se svelo na kratke šetnje, jelo i vježba ispod moje kuće.

Međutim ovo jutro nije bilo kao prošla. Kada sam se probudio uz doručak sam začuo kucanje na vrata. Otvorio sam ih i vidio jednog od stražara koji mi uručuje pismo. Zahvalio sam se i pozdravio ga. Otvorio sam i vidio da je to poziv od Takikagea te da danas treba da dođem. Odmah sam se bacio na spremanje. Tuširanje je palo, a potom sam uzeo jedino odijelo koje imam obukao ga i krenuo ka Kage zgradi.