Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | The Verdant Vale

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

The Verdant Vale

The Verdant Vale HD-wallpaper-mountains-spruces-ai-art-road-meadow

Zelena Dolina, slikovit pejzaž gde se prostrano otvoreno zemljište pruža dokle god pogled doseže. Umeštena unutar ovog prostranog prostranstva je put koji se vije, obasjan bujnom šumom i čuvan od strane udaljenih planina koje dodiruju nebesa.

Dok je Ruri putovao svetom u potrazi za magicnim mestom o kome su samo knjige pricale, naisao je na zelenu dolinu koja se pruzala sa svih strana, gledao je dolinu i po koju zivotinju dok je sedeo na brezuljku u blizini. Posmatrao je i odlucio je da malo ostane ovde da se odmori od puta koji je presao i naravno priprema za put koji tek sledi , stavio je svoj ogrtac na pod i legao je.

Sedeo je na travi i gledao dolinu oko sebe, bacao je kamencice sa preciznoscu. Bilo mu je malo dosadno pa je odlucio istrazivati sumu koja se nalazila u blizini, bio je gladan pa je razmisljao da nadje nesto za jelo, voce ili tako nesto, nije hteo traziti pecurke s obzirom da nije znao da prepozna otrovne.

Velika dolina kroz koju je lako putovati.Dok prolazio kroz nju gledao sam udaljenje planine i slušao pevanje ptica.Prenoćio sam noć u napravljenom malo skloništu i nastavio put dalje.

The member 'Kowai Hatake' has done the following action : #RP-OPCIJE


'Roulette' :
The Verdant Vale #world369

Nakon sto je postavio sator, Ruri odluci ici u sumu i eventualno naci nesto za jelo, sunce ga je obasjavalo a miris cveca ga je opustalo, naisao je na divlju svinju koju je zeleo jesti taj dan. Uhvatio je sa nogu i brzo joj je skoncao muke, nakon toga isao je sumom u potrazi za potokom ili rekom.

Setao je sumom dok napokon nije dosao do obliznje reke, svinju je ostavio na obali. Poceo je da pere ruke i kosu , takodje je uzeo flasu i napunio je vodom. Uzdahnuo je znajuci da jos uvek nije dosao do mesta za kojim je tragao. Poceo je da se polako vraca nazad kod satora.

Vracajuci se naisao je na malu napustenu kolibicu. Krov joj je bio unisten pa je odlucio uzeti malo tih drva za potpalu. Unutra je takodje nasao boce sakea i tegle pune cajom i ostalim zacinima. Odlucio je sve to poneti do svog satori jer je zeleo sve to iskoristiti. Napokon bez ikakvih prepreka posao je ka satoru.

Dosao je do satora i uzevsi cepanicu poceo je paliti vatru , drva su bila suva pa nije bilo toliko tesko. Svinju je sredio te ju je postavio iznad vatre cekajuci da se ispece. Predvidjao je da ce biti gotov do veceri. Uzeo je bokal za caj i na tradicionalni nacin poceo ga praviti. Prvo je sipao vodu u bokal , a oko pokala stavio je vruc pepeo koji bi zagrejao vodu brzo. Napravio je caj a svinja se napokon ispekla, poceo je jesti , nakon jela popio je svoj caj i legao da spava. Bilo je to lepo zvezdano vece lepo za gledanje.

Doslo je i jutro a on je uzurbano znajuci da ce put to sledece destinacije biti dug. Poceo je pakovati svoje stvari, taman dok je isao kroz livadu naisao je na reku koju je i pre video. Oprao je svoj drugi ogrtac koji je isprljao pokusavajuci da uhvati divlju svinju. malo je sacekao da se to osusi na suncu te je krenuo dalje.

Toji posle odlaska iz Land of Tea,cekala ga je avantura da pronadje razna skladista sa svitcima u kojima trazi  tajnu o svom bjakuganu.The Varden Vale-a je dosao pomocu camca a u marini u kojoj se ukrco naiso je na coveka koji mu je obljasnio kuda treba da se uputi.Covek mu je takođe otkrio mesto na kojem bi mogao da nadje najbitnije svitke a to mesto se zvalo Otosuki skladiste.

Konacno putovanje je pocelo, sa ozbiljnim i strogim pogledom setao se kroz doline i planine verdant. Razgledao je visine i cist vazduh koje su doline mogle da mu pruze, a pritom jeo sendvic koji je poneo pre puta. Put bio je naporan ali posle ovolika godina pesacenja navikao se na isti hladan, mracan i tezak put koji je prozivljavao svakodnevno putujuci od grada do grada u potrazi za hranom.

Koracao je koracao dok nije stigao do nekog mesta, napravio je mali kamp koji ce mu posluziti da prenoci ovu noc. Lepo je sve ususkao stavio je jedno prase na razanj poceo ga je peci i cekati dok zora ne svana.

Koracajuci kroz ovo magicno mesto naidje na mladog decaka sa maskom, izmoren i isrcpljen od dugog putovanja ovim svetom, a i izmoren od istog priblizi se mladicu potom se predstavi i probava da izvrsi konverzaciju.


,,Ja sam Zero, kako se ti zoves mladi decace?''


,,Dosao sam ovde u nadi da nadjem saborce, a ti?''

"Ti mislis da sam mlad, zapravo ti ne znas sta se krije iza ove maske" - Vrteo je prase dok je ovo pricao te popi malo hladne vode i poce da prica. "Trazis tim, pristacu onda ako mi kazes svoje pravo ime Zero."

Mladiceva tajna zaintrigarala ga je, ali ako hoce da ima saborce mora biti siguran da zna sve o njima i njihovoj proslosti u slucaju da ga izdaju, ali pored toga mladic je sumnjao u njegovo pravo ime. Yuichi bio je spreman da se odrekne svoje mracne i tuzne proslosti s tom akcijom, ali sada njegov potencijalni saborac pita za ovako nesto. Morao je ostati smiren i stalozen, sa mirnim govorom i obecavajucim govorom tela nastavio je konverzaciju.




,,Jednog dana ces morati da otkrijes svoj identitet, ali pored toga nisi mi odgovorio zasto si dosao ovde? Sta trazis, koje su ti namere?''


Udahnu dubok dah i krenuse sa nastavkom.


,,Moje ime je Zero, Yuichi je neko, ja sam nista, ne postojim.''

"Dobro onda prihvatam da budemo tim koji cu ja voditi za sada, nemam neke namere sem da nadjem saborce" - Okretao je prase dok se nije ispeklo zatim, uze tanjire postavi da jedu on i Yuichi. "Mene mozes zvati Saburo Yuichi".

Ova osoba ispred Yuichija izgledala je kao da je imala istu, burnu proslost iza sebe. Ono sto mu se nije svidelo je samoproglasavanje lidarstva ovog tima od strane mladica, dok je stalozen gledao u tanjir sa prasetinom koji mu je mladic doneo razmisljao se. -Da li je ova osoba neprijatelj ili prijatelj? Pricao je u sebi. Posle par sekundi premisljanja dosao je do odgovora.


,,Ne uzimam hranu od stranaca, takodje ne znam ko je rekao da ces ti biti lider tima.'' 


,,Ako stvarno zelis da budemo saborci moras mi reci vise o tebi i tvojoj proslosti, porodici i klanu.''

"Dobro za sada niko nece biti lider time, a o mojem klanu i porodici nema sta da se kaze". "Idemo da pronadjemo jos saboraca koji bi nam mogli pomoci, inace ako ne zelis da jedes tu prasetinu daj je meni".

Sa blago mrzovoljnim pogledom pruzio mu je tanjir sa prasetinom potom razgledao okolinu, razmisljao je o najboljem mestu gde bi nasli saborce. Dosao je do odgovora, na brzinu je spakovao stvari i uputio Saburoa na isto.


,,Idemo na sever, Saburo''

Nije hteo da pravi tolike probleme te je samo odlucio da ce pratiti Yuichija, te je laganim koracima krenuo za njim slusajuci cvrkut ptica i zubor reke. "Da idemo Yuichi da pronadjemo neke saborce". - Zatim je malo ubrzao ne bi li stigao Yuichija.

Na svojoj jutarnjoj šetnji, naišao je na jednu predivnu zelenu dolinu. San ga je savladao na istom mjestu gdje je završio misiju. Iako je to bilo opasno, bio je previše umoran da se brine o tome.


Šta sada... da li je ovo mjesto gdje bih trebao da ostanem? Ipak ne bih, ovo mjesto je kao ogledalo u kojem samo vidim svoju samoću i izolovanost. Moram ići dalje, moram tražiti više. Ali.. nije nikakav problem da uživam malo u pogledu, i u prizorima koji će me dočekati na mom putovanju.

Pustolovina ga je dovela do jedne prelepe doline. Bilo je jutro, tako da je to bilo pravo vreme da se bude na ovakvom podrucju. Laganim koracima se setao utabanim puticem koji je vodio kroz livadu doline. Zverao je okolo i posmatrao planine koje su okruzivale ovo mesto, bilo je veoma prijatno prolaziti ovuda.

Nakon sto smo uspesno zavrsili misiju, krenuo sam nazad ka pomocnom centru. Ali kako sam se udaljavao od mesta borbe, osećao sam kako se tama unutar mene ne smiruje, već postaje sve intenzivnija. Svetlost oko mene izgledala je mutno, a moje misli bile su obavijene tamom. Moja unutrašnja borba se cinila jos tezom, kao da se mrak iz mene prosiruje i preuzima kontrolu...




Dok koračam kroz Zelenu Dolinu, osećam se kao da ulazim u sliku savršenog mira i harmonije. Okružen prostranim poljima zelenog i sočnog rastinja, duboko udahnem svež vazduh i osetim miris trave i cveća koji lebdi u vazduhu.

Put koji se proteže kroz dolinu vijuga poput reke kroz planine, okružen gustim drvećem koje pruža hlad i zaštitu od sunčevih zraka. Ptice veselo cvrkuću dok lete iznad nas, dodajući pesmu prirodi koja nas okružuje.

Planine u daljini pružaju impozantan prizor, čuvajući dolinu poput nebeskih stražara. Njihovi vrhovi se stapaju s oblacima, stvarajući spektakularnu pozadinu za ovaj idilični pejzaž.

Dok nastavljam svoj put kroz Zelenu Dolinu, osećam se povezano s prirodom i zahvalan na prilici da budem deo ovog predivnog pejzaža.

Ayato je jurio ovu spretnu malu bezobraznu patkicu i uveliko pokušavao da je uhvati svom svojom koju je imao.Mada patkica je bila puno pametnija i Vesto se krila i izbegavala pokušaje da bude uhvaćena od strane Ayata.On se dosta trudio i znojio ali uzalud

Ayato je izgubio svu snagu i rešio da prestane da juri ovu malu pametnu patkicu.Seo je na klupu pored puta i izvalio se preko cele klupe da malo odmori.Sve dok nije osetio da ga mesta ujeda za nogu kada je otvorio oci video je malu patku kako ga kljuca o stopalo.

Ayato se veoma iznervirao sto ga je patkica kljucala po nozi pa je krenuo da je juri ali se sapleo o kamen i pao.Patkica je skocila na njega i krenula da ga kljuca po glavi Ayato nervozan pokušava da skloni malu patkicu sa glave ali je bilo bezaludno

Ayato je skinuo patkicu sa glave i poceo opet da je juri,patkica je bila spremna pa je izbegavala Ayata da je uhvati.patkica je stigla u corsokak i stala u mesto Ayato besan uhvati patkicu u corsokaku i krene ka svojoj kuci

Mala patkica bezaludno pokušava da se oslobodi ali Ayato ju je stisnuo jako da se patkica nebi nekim slucajem oslobodila.Ayato srecan ide nazad svojoj kuci patkica je prestala da se opire i pomirila se sa tim(onestestila se).Ayato je stigao kuci sav srecan stavio je patkicu u kavez.

Ayoto se setao po sumama,livadama i planinama. OdjednoAyotu je palo na pamet da li moze da se popne na velikoj planini i koliko ce mu trebati sati nije oklevao i odma je krenu trcao je veoma brzo priroda je bila bas lepavidao je puno životinja(zeceve,jelene,lisice cak i Vukove) penjao se drvecu i skakao po njima

Ispod majestetnih planina, u srcu zemlje koju su zaboravili svi osim mene, lezala je Zelena Dolina. ove neobicne oaze koja je, iako skrivena, bila zivopisna i puna tajni.Bio sam veoma uzbudjen da vidim sta se sve nalazi na ovom mestu.

Oduvek sam bio fasciniran prirodom, ali nijedno mesto nije me ocaralo kao Zelena Dolina. Kad sam prvi put krocio u dolinu, bio sam oduševljen bogatstvom boja koje su prekrivale svaki deo tla. Zemlja je bila prekrivena zapanjujuce zelenim travama, dok su drvece i grmlje cinili šuplje krosnje iznad, kao da su cuvari ove zagonetne zemlje.

Kada se prvi put pridje Zelenu Dolinu, pruža se prizor nevidjene lepote. Iz daljine, dolina se cini kao zeleni tepih, prekriven raznobojnim cvetovima i gustim sumama. Planine koje je okruzuju cine prirodnu barijeru, skrivajuci dolinu od pogleda i stvarajuci osecaj tajanstvenosti i izolacije.

Kad se udje dublje, dolina otkriva svoj pravi karakter. Tlo je prekriveno bogatim, zelenim travama koje se talasaju na povetarcu kao valovi. Udaljeni zvukovi prirode, poput cvrčaka i pticjih pesama, dopiru do usiju i stvaraju umirujucu melodiju.

Kada sam pogledao u cvece imao sma sta da vidim; Cvece koje krasi dolinu varira od malih, delikatnih cvetova do velikih, ekscentričnih cvetova u zivim bojama. Na livadama rastu cvetne trave, dok su sumski predeli ispunjeni divljim jagodama, borovnicama i drugim sumskim plodovima.

Dok je koracao sumom i razmisljao o muzickoj karijeri setio se jednestvari dal sam ugasio bojler kuci nije mogao da se seti i nastavio je dalje da koraca posle se sapleobod kamencugu i na sav glas opsovao sve zivo.