Ninja World

Powered by Forumotion™

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in
new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Ishimotova kuća

Na livadi se nalazi stara napuštena kuća. Kuća je toliko stara da je trava počela da raste na njenom krovu. Ali to je sasvim dovoljno za nekoga kao Ishimoto-a, kome raskoš i nije na prvom mjestu. Malo i mirno mjesto mu je za sada dovoljno.

Ishimotova kuća HD-wallpaper-old-house-japan-house-japanese-anime-manga-nature-mushishi-old

Nakon male šetnje kroz selo vraćam se u moju novu kućicu. Posmatrajući je shvatih da ću je trebati makar malo renovirati. Ali, to mi nije prioritet za sada. Ovdje mogu biti sam; trenirati i meditirati u tišini.

Bez puno odugovlačenja, uzimam svoj shinai mač koji sam sam napravio od bambusa, i počinjem da zamahujem njime. Vrijeme je za moj trening.

Ramen je bio veoma dobar. Ali, ipak sam i dalje uživao u društvu sam sa sobom. Ima i dobrih stvari u samoći, kada si sam sa svojim mislima, kada nemaš vanjske stvari i buku koja te ometa, možeš da se bori sa svojim demonima u tvojoj duši. To je nešto što ljudi izbjegavaju jer nemaju dovoljno snage za to. Ali ja želim da steknem tu snagu. Želim da budem jak.

(Priprema čaj, meditira, i nakon toga ide da spava)

Nakon nemilog incidenta na seoskoj čaršiji, Ishimoto se vratio svojoj kući, vidno umoran. Koliko god se trudio da sakrije svoj umor, njegov adrenalin je popuštao. Jedva je ušao u kuću.


Ne, ne.. ne smijem dozvoliti strahu i umoru da me nadvladaju. Ovog događaja se uvijek moram sjećati kao opomenu na moju slabost. I kao motivaciju da nastavim dalje svojim putem. Moram da se brinem za samog sebe.. na kraju krajeva, ja uvijek sam sa sobom ostajem. 

Naslonio se na zid, ispružio noge.. i zaspao gledajući u svoj propali krov..

Ishimoto se budi. POlahko otvara oči i počinje da gleda oko sebe, samo da bi shvatio da je svo vrijeme spavao na istom mjestu i u istoj poziciji, naslonjen na zid.


Čovječe.. koliko je prošlo vremena od kako sam zaspao? Ne mogu da se razaberem. Jučerašnji dan je bio neopisivo naporan. Mogao sam i život da izgubim. Udahnuo je duboko. Smiri se. Tvoj put tek počinje. Što je najbolje, već možeš da vidiš plodove svog progresa. Pomisli Ishimoto, i zagleda se u oružje koje je držao.

Prije nego je došao do svoje kuće, svratio je do prodavnice da kupi nešto za večeru. Odabrao je skromne kolače sa rižom. 


Gledajući stanje svoje kuće, sjetio se izgleda kuća u selu. Ne bi bilo loše da je malo uredim, da budu slične onima iz sela. Pitanje je, da li ću to moći sam? Hoće li mi trebati nečija pomoć? I čija?

Sjedeći na verandi ispred svoje kuće, Ishimoto je jeo svoje kolače i gledao livadu dok se ona polahko pretvarala u mrak. Uskoro su mu jedini izvori svjetlosti bile nebeske zvjezde, i žar koji je gorio u njegovoj luli. Jedino društvo koje je imao su zrikavci. Prava je šteta što se nisu mogli razumjeti.


Poslije je ušao u kuću i prešao na meditaciju. Mada, kao da mu nije trebala u ovoj mirnoj noći. Zatim je legao i zaspao.

Uz cvrkut ptica, ali i uz sunčane zrake koje su već prodirale kroz rupe u zidu Ishimotove kuće, Ishimoto otvara oči i shvata da je spavao malo duže nego što je bilo potrebno. Bez imalo gubljenja vremena, ustaje i proteže se kako bi se susreo sa izazovima i novitetima koje mu ovaj dan sprema. 


Ne smijem da se ulijenim. Moje tijelo će se razboliti, isto kao što se ustajala voda zaprlja. Čovjek se nije rodio kako bi mirovao u jednom mjestu.

Nakon malog razgibavanja, mladi genin je malo počistio svoju prostoriju u kojoj boravi.


Ne mogu jednostavno da ostavim ovu sobu neurednu. Ovo je vjerovatno ostalo od prošlih stanara ove kuće.


Sem starog dušeka, Ishimoto u ovoj kući nije ništa više koristio. A i ništa ostalo nije više imalo svoju svrhu. Truhle daske su spadale sa krova, dijelovi tepiha i vrata su bili poderani. U nekom ćošku su se nalazili skrolovi na kojima se više nije moglo razaznati šta piše na njima. 


Prostor u kojem boravim je ogledalo stanja moje duše. To moram imati na umu.

Čišćenje i pospremanje svoje prostorije mu je došlo kao nekakav trening ili priprema za isti. Sama prostorija kao da je ponovo prodisala. Ishimotov um je sada bio opušteniji. 


Konačno je gotovo. Sreća pa sam našao ovu staru metlu iza kuće. Ali, ovo nije sve. Morat ću početi sa renoviranjem što prije.


Rekavši to, obukao se, stavio svoj povez na lijevo oko, i zaputio se ka jezeru.

Već je bilo veče kad je Ishimoto stigao do kuće. Ipak je ona udaljena od sela nekih pola sata hoda. Testirao je oštrinu srpa koseći malo trave koja je bila ispred vrata njegove kuće. I bez imalo problema, nijedna travka nije ostala nepokošena i nakon jednog zamaha.


Hahh.. nisam ni sumnjao.

Ušao je u kuću i ostavio je oruđe u ćošak naspram vrata. Nije još razmišljao o spavanju. Volio je da "ćejfi" u kasne sate na verandi svoje kuće gledajući u mračnu livadu, slušajući zrikavce kao neku filharmoniju, pušeći svoju lulu koja mu je bila jedino društvo. Društvo koje bi on rado ostavio jer je ponovo postao ovisan o takvoj vrsti društva.


Mah.. neću još.

Povlačeći zadnje dimove iz lule razmišljao je o svojim obavezama i dužnostima koje ga čekaju u budućnosti. Čekala ga je prva misija koju je morao obaviti kao genin. Bez izvršavanja te misije ne bi mogao nastaviti dalje da se probija kroz rankove i sustigne nivoe poznatih shinobija ove zemlje. 

Ishimoto se radoznalo zagledao u svoje šake.


Koliko znam, ljudsko tijelo ima najveći broj kostiju u šakama i stopalima. Ona tehnika.. ne. Ne bi bila baš izvodljiva sa nogama. Ali kada bih je koristio svojim šakama. Da.. da tako je. Hahaha..


Nasmijao se Ishimoto, kao da je doživio otkrovenje. Izgledao je kao da je shvatio i naučio nešto novo.


Očistio je svoju lulu, oprezno kako pepel koji je ispadao iz nje ne bi zapalio nešto. Skinuo je svoju odjeću i vježbao tehnike disanja. Meditirao je neko vrijeme, a onda je legao da spava.

Ishimoto se probudio nakon dugog sna. Izgledao je kao da je fino spavao. Ipak, još ništa dugo vremena nije sanjao, ni lijepo ni ružno. Malo se protegnuo, obukao svoj kimono, a zatim otišao do obližnjeg potoka kako bi se umio i osvježio. Jutarnja zima ga je dodatno razbudila. Malo se napio hladne vode, te se vratio u kuću.

Jeo je neke bajate kolače od riže za koje ni sam nije znao koliko su već stari. Mrzilo ga je da išta drugo sebi pravi niti je htio da ide do grada da sebi kupi nešto da jede. Ototsu ramen je mjesto koje bi mu baš odgovaralo, ali ni tamo nije želio da se previše pojavljuje. Inače je bio osoba koja nije željela da se rasipa novcem. Neki bi ga smatrali za škrticu, neki bi opet rekli da je štedljivac.

Nakon malog obroka izašao je vani sa oruđem koje je kupio juče u jednoj ruci, i sa svojom lulom u drugoj ruci. Ostavivši oruđe na tlo, zapalio je svoju lulu i zagledao se u krov svoje stare kuće, razmišljajući i pitajući se šta bi sve trebao da uradi da očisti svoj krov i odakle bi trebao da počne.

Nije bio siguran da li će završiti sa čišćenjem krova za jedan dan, ali je bio odlučan da danas počne sa poslom pa makar morao i litre znoja potrošiti zbog njega. Jutro još nije u potpunosti odmaklo tako da bi mogao početi sada sa poslom prije nego sunce dostigne zenit i prije nego se dnevna temperatura poveća.

Shvatio je zatim, da je napravio mali propust u nabavi potrebne opreme za čišćenje svoga krova. Pitanje je bilo kako se popeti na krov. Najlakši način bi bio sa merdevinama, a baš te merdevine su bile taj propust. Zaboravio je da ih kupi. Ali želio je naći način da se popne na krov bez da mora ići ponovo u selo.

Nakon napornog putovanja, došao je svojoj kući.. Mada, nije ga preplavio osjećaj sreće i olakšanja, već tuge i razočarenja. Nakon zadnje misije, shvatio je koliko mu zapravo fali ljudsko društvo; kako je doista poželio da dijeli svoju sreću i svoju bol sa ljudima njemu dragim.


Ne.. ne mogu se vratiti. Za sada, ne. Odabrao sam svoj put traženja snage, a njih sam izbacio iz svoje priče.. Rekao si samome sebi Ishimoto.. nema povratka tamo sve dok im ne dokažeš da si jači od svih njih. Nema povratka.. nema

Ishimoto, bacivši oko na svoj ružni zeleni krov, sjetio se da ga je zadnja misija prekinula u po posla. Ali.. nije želio ni da nastavi sa tim poslom. Nije želio da ostane u toj kući više, jer ga je samoća potajno ubijala. I koliko god da bi uljepšao njen eksterijer i interijer, ta kuća ne bi imala dušu. To bi sve bilo uzalud, ako se jedini zvuci koji bi se čuli iz te kuće, su njegovi dahovi i otkucaji srca.


Ovdje ipak nije moje mjesto. Moram u neku drugu dolinu otići. Moram naći ljude koji će rezonovati sa mnom, sa mojom suštinom i idealima.


Sjeo je na verandu te svoje kuće, koju uskoro nije više planirao zvati SVOJOM kućom, zapalio je svoju lulu i gledajući u zelenu livadu, tiho kovao planove za svoje iseljavanje.

asdasd :

Ne gubljeći vrijeme, Ishimoto je očistio svoju lulu i odlučio je da ode na svoju prvu samostalnu misiju. Shvatio da je dosta izgubio čekajući i razvlačeći sa svojim poslom, te je odlučio da što prije uznapreduje na stepen chunina.


 I zato je trebao da odradi svoju prvu samostalnu misiju. Pred njim ga je čekao dug put na koji je bio odlučan krenuti.