Ryushinova Kuca

Nervoznim korakom i malim strahom od ljudi koje ne poznaje, Ryushin stojeci na ulazu u selo udise duboko sa nadom da ce sto pre stici do kuce svog dede. Secanje iz detinjstva na izgled iste ga veoma dobro sluzi i nakon nekoliko predjenih kilometara uspeva da je nadje.

"Konacno, stigao sam", pomisli on gledajuci kucu, secanja se veoma brzo vracaju stvarajuci sliku ispred njega na stare dane kada je tu provodio vreme, prilazi do vrata i rukom pokusava da ih otvori.
Videci da mu to ne uspeva, sa blagim osmehom na licu mrda svojom glavom levo desno uz reci "Kljuc".

Silazi sa praga i laganim korakom odlazi do zida sa leve strane koji gleda ka centru sela, podize se na vrhove svojih prstiju i desnom rukom podize malo limeno parce ispod prozora kako bi dohvatio kljuc.
Uradivsi to vraca se nazad i otvara vrata od kuce koja mu zvukom skripanja jasno stavljaju do znanja na kolicinu vremena koje je proslo bez njenog odrzavanja.

Nekoliko koraka napred, shvata da enterijer kuce i nije bas u toliko losem stanju, skida svoju torbu sa ramena i ostavlja je pokraj kreveta u dnevnoj sobi odlazeci polako prema svakom prozoru kuce koje i otvara sa namerom da osvezi prostorije.
Ponovo uzima svoju torbu i iz nje vadi umotanu porciju od dva Onigiri-a.

Ne zureci i sporim zalogajima zavrsava svoju uzinu i nemarno brise ruke od svoje odece dok gleda prema krevetu sa vidljivo umornim izgledom lica. Nekako skuplja snagu, odlazi da zatvori prozore ostavljajuci jedan iznad kreveta u spavacoj sobi u kojoj mu zvuk laganog povetarca koji struji kroz otvor pomaze da lakse zaspi. Zatvara oci sa namerom da sutra ustane ranije i pospremi kucu kao i da obidje selo.

Posle duge noci, na ulici ispred njegove kuce Ryushina je probudila galama ljudi koji se setaju kroz selo.
Trljajuci svoje oci, on ustaje iz kreveta i pogledom ka selu shvata da je spavao skoro celi dan.
Odlucuje da ostavi ciscenje kuce za drugi dan, hvata svoju torbu i upucuje se ka centru sela kako bi nesto pojeo.