Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Poor Man's Street - Page 2

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Poor Man's Street

First topic message reminder :

Poor Man's Street - Page 2 9f5c60ebaf7a9e9a85acb1975554bf28

Jedna od mnogobrojnih ulica koje se prožimaju kroz Keon. Ova ulica prolazi kroz najsiromašnije područije grada pa je po tome i dobila naziv. Noću je ulica Siromašnih pomalo opasno mesto zbog raznog šljama koje živi u ovom području.

Izasao sam i svoje kuce, a zarim krenuo u potragu po ovom selu. Hodao sam neko vreme dok nisam dosao do jedne ulice, zvala se Poor Man Street. Ulica je bio predeo siromasnih, ljudi su ziveli malo normalnije koliko se videli, a ne kao u bogatijim ulicama, cesto vidjas samo ljude u odelima. To mi se svidelo. Iako su bili siromasni bili su skromni. Nastavio sam sa setnjom kroz ulicu.

Nakon sto je izasao iz biblioteke zalutao je kao muva bez glave razmisljajuci o knjigama koje je pozajmio. U jednom momentu se trgnu i osvrnu oko sebe. Nasmejao se shvativsi da se opet nalazi na mestu siromasnih.

*Izgelda da sam opet ovde*

Nastavio je malo napred setajuci bez nekog cilja.

Setao sam ulicom, mozda da nadjemcneku zgodnu damu mmm. Mada sa mojih skoro 3 metra visine ne verujem da ce se to desiti. Odlucio sam da malo razgledam po ulici, gledao ljude i trazio tu potencijalnu. U tom trenutku sam video nekog lika koji je plave kose, ruznog lica i roze odece. Kad sam rekao damu mislio sam na damu a ne lika obucenog tako. Hahhaha pa sta da se radi. Mozda malo da ga preplasim. Ipak sam dosta visi. Prisao sam mu pa grubog glasa rekao.

-Zdravo, ja sam Juu, mada me svi zovu Corazon(srce). Ko si ti?

Kakvo predstavljanje, mada hajde da vidim njegovu reakciju na coveka od 3 metra.

Setajuci ulicom u daljini primetio je osobu koja se izrazito vidi odavde. Isli su u susret jedan drugom i trenutku susreta visoki mu se obrati grubim glasom. Miv ga pogledao zbunjeno izuzetno opusteno. Valjda je ovaj pomislio da ce ga njegova visina uplasiti medjutim nije, Miv je svasta prosao tako da strah u njemu je minimalan.

Zovem se Miv. Verujem da nisi odavde jer ne izgledas kao neko iz ovog grada, pogotovo sa tom visinom.

Poor Man's Street - Page 2 TintedBelatedCollardlizard-size_restricted

Pruzao je prst i rekao.

Ako ti je namera bila da me uplasis, razmisli opet.

Nisam ga uplasio, to je dobrl, hahaha izgleda mi kao da mi preti. Pa dobro, zapalio sam cigaru, te sam mu rekao.

-Jel to bila pretnja ili savet? Pa Mive jesi li mozda nekad iscupao srce nekom?

Pogledao sam ga malo popreko, mislim da sam mu zgazio u zivac, mozda je jaci od mene ali uvek je vredno rizikovati, ipak se jednom zivi.

Izgleda da osoba ispred njega ne shvata bas ozbiljno Mivove reci.

I jedno i drugo. I ne secam se da li sam nekom iscupao srce, bilo je mnogo stvari.

Ponovo se krenuo prisecati proslih vremena. Nije dugo trajalo pa je nastavio da gleda sa fokusom na osobu ispred njega.

I jedno i drugo? Pa ovaj lik i nije bas neka osoba za salu. Mnogo je ozbiljan. Mozda zeli da me ubije, ali dobro, snacicu se ja.

-Mive, mnogo si ukocen, gde ti je humor. A mozda volis crni humor. Naprimer, zasto mala Ana ne moze da radi sklekove? Zato sto nema ruke ahahhaha.

Ovaj vic me uvek nasmeje, zarim sa uozbilji facu i nastavio da ga gledam u oci. Polako sam povlacio cim cigare. Sta mu je sledeci potez?

Prva impresija koju je Miv imao od ovog lika nije bas najpozitivnija, sta vise uzasna je. Razmisljao je da li da samo ode ili da saceka jos, mozda se popravi.

Nije smesno. Volim humor naravno ali neka vrsta ljudi me bas zivcira.

Tu je zacutao i gledao u Juu-a. Cekao je da predje granicu kako bi mogao da ga sankcionise.

Da, zgazio sam mu na zivac, nisam ocekivao ovakav razgovor ali dobro i to se desilo. Svakako mislim da ce da me ubije, izgleda da postoji samo jedan zivot i onaj koji dobijes gratis. Ali ne verujem da postoji i treci.

-Slusaj Mive, nije mi bila poenta d ate unervozim, jednostavno sam imao los dan pa sam cudan. Nemoj da se ljutis.

Dobro, i ovo se desilo, moram k ja nekad da priznam gresku. Nego ovo novo telo mi se bas svidja, bas sam ogroman.

Svo vreme ga je gledao hladnim pogledom, nije pokazivao nikakva osecanja. Nakon Juuovih reci progovori.

Nisi me unervozio. Da li tako svima prilazis? Da li svima uterujes strah od pocetka?

Pitao ga je i dalje gledajuci hladno, razmisljao je da li da iskoristi svoju moc sada, da je isproba.

Pitanje koje mi je postavio bilo je malo cudno, ispadam kao neko cudoviste. Ja to nisam, ne treba suditi knjizi po koricama. Dobro, vreme je da mu odgovorim.

-Ne uterujem bas strah u kosti, ja jednostavno zelim da se sprijateljim sa nekim, ali kad god pridjem oni se uplase, zato sam to ocekivao. Izvini za to Mive.

Cekaj, odakle meni to da se svi uplase, to mi se nikad nije desilo, mozda je to secanje ovog tela. Aa ne znam vise, ali mozda bih trebao da se malo raspitam o ovome. A mozda i da cutim.

Juu mu je bio malo cudan, ali zanimljiv na neki nacin. Miv je odlucio ipak da se opusti i da mu da sansu.

Dobro, ocemo na neko pice? Znas li za neku kafanu u blizini?

Jasno mu se promenila ekspresija lica ali ne mnogo, ipak je drzao u sebi neku skepticnost o Juu-u.

Miv me je pitao da idemo negde na neko pice, pa dobro, mogao bih da prihvatim.

-Pa dobro, mogli bi da odemo negde, sto da ne. Znam jedno mesto gde mozemo da odemo. Hocemo li?

Keenuli smo ka jednom mestu, Miv me je pratio.

Odmah nakon što je izašao iz ugostiteljskog objekta čak možda i previše liksuznog za njegov ukus zaputio se ka pijaci koja je trebala da se nalazi par ulica dalje. Za svaki slučaj uzeo je i pogledao u mapu kako ne bi slučajno zalutao negde.

Nakon sto je izasao iz kafane i rastao se sa Ichigom, izbio je na dobro poznatu ulicu siromasnih. Kada je pricao sa njim prisetio se najvece pijace u ovom gradu, te je odlucio da ode tamo kako bi kupio hranu za kucu. Da bi dosao do tog mesta morao je proci velikom prometnom ulicom, ka kojoj se i uputio laganim koracima.

Hitomi nije mogla da se zaustavi smeh zbog svojeg budalastog ponašanja malo pre. Pogledala je unazad ka pravcu iz kojeg je uspela da dođe na ovu ulicu. Pomislila je na svoje cveće kući i radosno nastavila da se smeljuji koračajući ka mestu koje nikako da poseti, a naravno imalo je veze sa cvećem..

Nakon sto je izasao iz kuce izbio je na ulicu siromasnih, iz koje je odlucio da ode u prometnu ulicu, jer ce odatle najlaske da izbiije na neko novo mesto koje bi trebao da istrazi i sazna sto vise o ovome gradu. Laganim koracima se uputio ka tamo.

Dok je hodao kroz i ovu ulicu tako je poceo zamisljati svoju zemlju koju je nekada ziveo tamo i video,mada sto se ticalo toga mogao je on videti dok barem njegovi drugovi nisu...ne zna ni dal postoje vise, da je barem tetka Flaya ovde bila bi odusevljena ovim mestom.nastavio je da hoda.

Iz glavne ulice ušao bih u jednu manju uličicu, dovoljno da prodju dvojica. Beše puna letvi i kojekakvih prepreki, ali je bila jedna od potencijalnih prečica do Rabbit Inn-a. Izašao bih na jednu sebi poznatiju ulicu, te nastavio tih minut ipo da šetam do lokala.

Punog stomaka izašao je na ulicu i krenuo da šeta gradom ne bi li našao neku atrakciju koja će ga opustiti. Dremka koju je imao pre neki minut pala mu je kako bi se reklo kao kec na deset. To ga je podsetilo mogao bi da nađe neku prostoriju gde se igra poker.

Otvorio bih teška vrata Inn-a i izašao na ulicu. Bio sam gladan, a da opet jedem po ovoj ceni ovamo nije mi padalo na pamet. Morao je malo da suzbije budžet, previše se on tu nešto rasipao. Laganim koracima krenuo je u šetnju, u nadi da će naći pristupačnije mesto da jede.

Izašavši iz biblioteke opet se našao na ulicama grada Keona. Već ga je smorilo šetanje po gradu bez nekog cilja. Trebaola mu je neka zanimacija, a i nešto što bi mu pomoglo da vrati pamćenje. Tada se prisetio da je njegov mač verovatno gotov pa je krenuo put kovačnice da ga pokupi.

Prolazio je kroz ulice vracajuci se kuci. Kretao se izbjegavajuci pocijepane i prljave klince koji su se ganjali. Nije mu nista bilo strasno, on je prije svoje sluzbe zivio u siromasnim krajevima. Znao je da za tu djecu ima buducnosti i da treba da vjeruju u sebe.

Dok je bio u potražnji za svoje prebivalište, prolazio je kroz ulicu koja je po razgovorima ostalih građana, bila jedna od najsiromašnijih u gradu.Većina kuća je bila urušeno, zapaljeno, ofarbano raznim bojama i slično.Pomisli "nije ovo mjesto za mene", te brzo prođe kroz nju, nastavivši razgledati unaokolo u potražnji za kućom dok još nije pao mrak.

Broj reči: 76

Sa spremnim priborom za trening izašao sam na ulicu i uputio sam se na drugi kraj grada. Čuo sam za livadu, polje koje se koristilo u svrhe treninga koje se nalazi na drugom kraju grada. Nez, možda usput i sretnem nekoga vrednog sparinga itd. Nastavio sam dalje kroz grad.

Broj reči: 53

Nakon sto je izasao iz kuce izbio je na ulicu Siromasnih, po kojoj je i dobila naziv. Nakon toga je odlucio da ode u City Street, jer je od tamo mogao da lakse izbije na neko setaliste u ovome gradu, laganim koracima se uputio ka tamo.

Broj reči: 50

(nakon malopredasnjeg skandala koji je ostavio duboki sok u meni, odlucih da se malo opustim.. Spasao sam se od decurlije u gangsterskim poduhvatima,, Udahnu duboko, setivsi se one prodavacice, malko sam se i rastuzio, sama pomisao da sam bio saucesnik neceg tako ogavnog mi zabada trn u srce.. Od silne tuce ozedneo sam.. Nastavio sam tragati za najblizom krcmom aka kaficem aka krcmom aka pivarom).

Лаганим корацима је шетао улицама сиромашног човека и ишао је до апартмана који је видео да је слободан за изнајмљивање. Извадио је још једну цигарету и запалио је чисто да му време брже прође. Остало му је још свега пар цигарета и мораће да се снађе касније за њих јер не зна да ли их ови коњи овде имају у продаји.

Iduci kroz grad, presao je preko raznih ulica. Bilo je tu ulica sa tezgama svuda rasporedjenim, ulica u kojima su ziveli bogatasi, gde se moglo videti nekoliko velikih imanja sa ogromnim vilama. Sada je Damon prolazio kroz siromasni deo. Stavio je ruke u dzepove i pornasao karticu. Na njoj je bila adresa njegove kuce. Bilo mu je drago da nije u ovoj ulici. Otisao je na tu adresu.

Broj reči: 75



"Our bodies get bigger, but our hearts get torn up." :
Bas kada je prosao mogao se zagledati na neke sitnice koje davno nije mogao videti,kao na primer u buretu se nalazilo vino ili neka voda pored neke tezge koja je stojala.mada ko zna ali vise je voleo neka mesta tako je prolazio kako bi barem oznacio koja mu omiljena kada sledeci put krene negde ili u setnju barem takodje je nastavio dalje.

„Da li se ja računam uopšte kao da sam živa?“ Devojka je neprestano postavljala pitanja u sebi, gledajući oko sebe siromašnim ulicama kojim je upravo prolazila, očima ko u sove.

Baš kao da je čula njene unutrašnje misli, neka divlja životinja prepreči joj put brzo prošavši ispred nje. Srce joj je sišlo u pete i potvrdilo da oseća. Sve dok osećamo živi smo (Kaže definicija iz knjiga).

Nastavila je da se gega dalje ulicama, još uvek pod utiskom prethodnog osećaja. Krenula je putem ka nekim „luksuznijim“ krajevima grada..

Od kad sam stigao u Avorld nisam stao ni na trenutak da odmorim. Dok sam lutao gradom primetio sam da mi nije toliko ne poznat.

O bože, ono zapušteno selo kog se sećam nije bio Keon... Koji svet je to uopšte? Čekaj ako je ovo Avorld znači da postoji Rivlova krčma. Taman bi mogao da ga posetim i pitam za noćenje.

Tako sam se setio starca Rivlo. Prošli put sam većinu vremena proveo kod njega. To mesto mi je odgovaralo baš zato što nisu pitali za ime, premda hrana nije bila baš najbolja, ali to mi nije smetalo. Uputio sam se pravo ka njoj.

Koliko se sećam bila je baš daleko od centra grada, skoro i van njega. Dobro je da mi je pala na pamet, inače ne bih imao gde da spavam. Valjda će me stari Rivlo primiti. Jedva čekam da vidim njegovu, kao i reakciju cele posade koja stalno sedi tamo, na to da se mrtav čovek vratio.

#card106

Sa senzorom upaljenim polako je proučivao putanje stražara i izbegavao iste. Svaki put nova putanja, na najmanje 50 metara od poznatijeg izvora moći. Nije znao šta su želeli al znao je možda nekoga ko bi mu mogao odgovoriti na to pitanje. A srećom, primetio sam ga usput, no dok nisam izmakao stražarima nisam želeo da mu pridjem.

"Pssst."

Tiho je sikćao, na metar od njega.

"Prati me."

Rekao mu je, na šta je nastavio pravcem kojim je Yukiteru išao, samo drugom putanjom.

Na mom putu do krčme starog Rivloa, zaustavio me je šum koji je neko napravio iza mene. Polako sam se okrenuo da vidim šta se dešava.

O bože, je li to onaj Italijan. Šta mu sad treba... Mogao bi samo da ga ignorišem. Mada izgleda malo ozbiljno.

Odlučio sam da ga poslušam i pratim barem neko vreme dok ne vidim šta želi. Krenuo sam ka njemu, nemareći na to što pokušava da bude tih. Kada sam mu se približio, normalnim tonom sam ga pitao.

"Šta je bilo sad i zašto šapućeš?"

"Prati me neka grupa ljudi zainteresovana u tebe."

Nastavio je kroz uske uličice, i dalje držeći se glavnog puta

"Iliti šta god kriješ ispod te tvoje rukavice."

Naravno obojica su znali da je reč o pečatu koji je on dobio. Bio je radoznao, al u isto vreme nelagodno sam se osećao. Kako bi njemu bilo da mu neko prati svaki njegov potez, mada neuspešno al opet.

"Želeo bih samo da znam šta se dešava i to je sve."

Nastavili su dalje ka njegovoj destinaciji

Nakon sto je zavrsio sa setalistem odlucio je da se vrati nazad kuci, no da bi se vratio nazad u kucu morao je da prodje pored ulice siromasnih. Laganim koracima je prosao kroz ulicu kako bi se uputio ka ulazu u svoju kucu u japanskom stilu.

Bila je dobra odluka što sam krenuo da pratim Italijana. Izgleda da zna nešto što me zanima. Ne planiram da mu otkrijem ništa ali vredi čuti šta ima da kaže. U staroj krčmi je savršeno mesto za ovakav razgovor.

" Hajdemo onda do jedne krčme na kraju grada. Znam sve ljude tamo, a i niko je nikada ne proverava jer znaju da ništa u njoj neće saznati. Samo idi za mnom."

Iako mi nije bilo drago što ću ga odvesti kod Rivloa, nisam mogao više da ostanem na ovim ulicama, a krčma i jeste najbezbednije mesto u ovoj njegovoj situaciji.

"Kako god."

Izgleda da će moja pitanja morati da sačekaju još malo. Nije mu se svidjala ideja da se ugnezdi u jednom mestu, al ako je stranac verovao da je to mesto bezbedno, neka ga. Svakako stražari ne love mene, već njega. Sad je saputnik preuzeo vodjstvo, na šta sam ga ja počeo pratiti.

Delimično smirenje u duši ga nekako natera da otvori oči svoje i ustane skačući na noge lagane. I dalje pod utiskom iz svog prošlog života on se uputio ka ulici i izašao je iz te manje kuće. Krenuo je putem koji će ga negde odvesti, imao je dosta da istražuje.

Konačno je došlo vreme i da se vrati kući kako bi malo odspavao i odmorio se za sutra. Pošto mu je ostalo nešto hrane poneo je to iz pekare. Nahranio je jednog psa, par mačaka, a ostatak je ostavio na nekoj obližnjoj klupici pa onaj ko nađe nek radi sa tim šta god mu je volja. Ulice su još uvek bile potpuno prazne.

Nakon sto je izasao iz kafane, sa popitim picem odlucio je da bi mogao nesto da pojede, trenutno se nalazio na ulici siromasnih. Odlucio je da ode do one prometne ulice, kako bi stigao do one dobre pekare gde skoro stalno jede kada nije kod kudje.

Jadni Vule je jedva hodao po siromašnim ulicama grada Keona. Ovoliko se nije najeo ne pamti. Možda peciva u ovom svetu imaju više kalorija ko u njegovom, ko će ga znati. Srećom imao je cigare kod sebe pa mu je jedna olakšala.

Dok je prolazio kroz ulicu siromasnih skapirao je da dosta dugo nije zapalio cigaru, te je izvadio jednu iz svoje pakle koja se nalazila u dzepu od njegovog kaputa, nakon sto ju je izvadio ju je, te je zapalio i uputio se laganim koracima ka svojoj kuci.

Prošlo je nekoliko dana od kada je poslednji put trenirao. Bilo je to dobro iskustvo boriti se protiv takvog protivnika kao što je Vulo. Znao je da mora da nadogradi svoje sposobnosti, ako ikad planira da povrati moći koje je pre imao. Mač mu je bio zakačen za leđa i opet je krenuo ka trening polju.

Nakon sto je izasao iz kuce, danas bi trebao konanco da se uozbilji i krene sa treningom, raspitao se sa ljudima iz okoline i saznao gde moze da obavi trening na miru, bez posledica na ostale gradjane, uputio se ka tamo.

Malo je trckarao ulicom zato sto vise nije imalo sta zanimljivo da se vidi sa ozbiro mda je prosao skoro sve mesta ali videvsi jedno drvo u kojem je malo duvao vetar sto mu je prijalo,tako da nakon tih par minuta odmaranja nastavio je dalje put ka kuci svojoj.

Bila je to lepa noć. Čovek uvek mora da prepozna kada mu je potreban odmor, a to je za Vuleta bilo danas. Odlučio je da ode do Tipsy Dragon kafane i da popije po koje piće jer dugo nije i ruke mu se već ozbiljno tresu. Ipak je svake alhemija veoma bitan sastojak alkohol.

Izašao sam napolje iz Rabbit's Inna nakon što mahnuh ruku gazdarici Miri. Na ulicama nije bilo ništa neuobičajeno, beda i siromaštvo, barem u ovom delu grada. Eh, u ovoj situaciji iskreno nisam ni ja ništa bolji. Laganim koracima nastavio sam ka glavnoj ulici.

Poceo se setati nakon sto se osecao sjajno naravno po koji put je video neke ljude koji su na ulici prodavali stvari a takodje videvsi jednu prodavnicu u toj ulici gde je naravno video prodavaca kako prodaje pohovane lignje,te je kupio u jednoj kesi 5 dok je naravno usput jeo jednu po jednu dok je to bilo polako do tamo kako bi se pripremio ne gledajuci ikoga iza sebe ili guzvu koju sad nije video.

Vraćao sam se laganim koracima nazad do apartmana, videvši nešto poznatije lice. Mahnuo bih mu, nastavljajući sa

"Buon giorno Rio!"


Prišao bih mu, usput hasajući ovih nekoliko bavarskih kifla što sam uzeo iz pekare.

"Šta ima? Hoćeš jednu?"


Ponudio bih mu kiflu.