Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Tundra Vremena

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Tundra Vremena

Ledeno ostrvo zavejano u snjegu iz kojeg vire mošti davne civilizacije. Mnoge pećine koje se pružaju ostrvom čine glasne zvukove od ogromnih oluja koje prolaze kroz njih, što je upečatljivo oko pećina su tri koje imaju drevne natpise iznad sebe. Ispunjavajući priču kataklizme ovog područija sa još većom misterijom.
Tundra Vremena  Rolling-Tundrii



Ni na nebu, ni na zemlji.
Na ostrvu se nije moglo razaznati gdje je hladnije nogama koje kroče kroz snjeg ili glavi koja gura kroz šibajući vjetar. Snjeg koji je na izgled padao u sve četiri strane svjeta, ograničavao je vidljivost na minimum.
Brzo smo osjetili posljedice kročenja u ovakvu prirodnu katastrofu bez korektne opreme, blago utrnuti vrhovi prstiju su se ponšali kao pokazivač preostalog vremena do smrti.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Ušao sam u oblast ledenog ostrva, bilo je mnogo hladno nije se lako podnosilo ali ja zato imam moju lepu vitalnost. Iako je biko hladno uspeo sam da se zagrejem uz pomoć mojih džepova. Sreća pa sam navikao na niže temperature jer dugo vremena nisam imao grejenja u kuči, pa sam lako mogao ovo da podnesem. 

Gledajući u smznuti pejzaž ovog ostrva setio sam se prvog puta kad sam izašao napolju na sneg. Bilo je to jako zanimljivo iskustvo. Gledajući u daljnu video sam neke stubove pomislio sam da to nije možda neko selo koje je nekad bilo puno života. 



Malo zanet momak
Kretajući se po ostrvu ka pećinama koje su stojale upečatljivo u daljini primjetio sam kako Aburo ni ne registruje umobolnu hladnoću ovog ostrva. -Čudak, pomislih. Nastavišmo brzinom utreniranom kroz konstantne izazove koje nam prekraćuju put, jurišali smo kroz pustoš. Hladnoća se produžila i kroz stopala.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Osteio sam kako me hladnoća seče po rebrima. Nije mi bilo ni malo prijatno. Osetio sam kako se mi se krvni sudovi sužavaju što sam više na ovom ostrvu. Osečao sam nekako čudno. Pogledao sam u Kireia koji je izgledao nekako malo smrznuto. Brinem se da ga ne uhvati hipotermija. Već je bilo jako hladno.

Negde sam u mislima priželjkivao neku borbu. Očekivao sam da ću moći malo da protegnem moje moždane vijuge. Ovo će mi biti jako zanimljivo iskustvo pomislio sam. 



Malo zanet momak
Pred tri ulaza u 3 pećine, Aburo je iza mene gledao u tri natpisa iznad pećina predvidjajući sličnu situaciju kao sa svitku. Upalivši sharingan pročitao sam natpis koji me je stavio u duboki proces razmišljana, ali me je Aburo izvukao iz njega i prenjeo sam mu šta sam vidjeo. Nakon par sekundi odlučili smo se razdvojiti u pećine, Aburo u prošlost ja u budučnost.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Nakon malo vremena i odlu;ivanja i propalog pokušaja čitanja poruke otišao sam u pećinu za koju je Kirei rekao da je to pećina prošlosti. Dok sam ulazio u pećinu osteio sam blagu hladnoću kako mi duva niz vrat. Tako na ulazu u pećinu video sam neki hodnik koji je vodio u neku provaliju u kojoj je uzgledalo da se može dobiti nešto korisno. Nadam se da će biti nešto dobro što se tiče moje prošlosti. Želeo bih da znam moje puno poreklu i istoriju ovog kontinenta. 

Tako razmišljajući o potencijalnim znanjima koje mogu da dobijem na ovom putovanju najrealističnije je bilo to da ću da saznam istoriju ovog kontinetna. 



Malo zanet momak
Razdvojivši se sa Aburom koji je odlučio da je prošlost optimističnija opcija ja sam odlučio da provjerim do tad šta budućnost ima u planovima za mene. Pri ulasku u pećinu sam pored čudnih zvukova koji je vjetar pravio odjekujući kroz zidove ledenog tunela, primjetio sam i reflekcije sebe hodajući pored ledenica koje su se mogle prestaviti i kao ogledala.

"Kako su ovdje ovako glatke površine leda nastale?"
"Svaka reflektuje svjetlost u svojoj nijansi. "
"Ko b utrošio svoje vrjeme da pripremi nešto ovakvo... i zašto? "



Ni na nebu, ni na zemlji.
Ulazeći dublje u moju pećinu svatio koliko se zapravo prostor između plafona i poda zužava. Što sam više išao prema dole sve je bilo teže da se provučem. Sreća pa imam malo telo pa mogu da prođem i kroz najsitnije pukotine. Pogledao sam oko sebe i video stene sa čudnim natpisima. Pomialsio sam da je ova pećina nekad možda bila hram. 

U jednom trenutku naišao sam na jedan jako uzag prolaz u kojem sam se skoro zaglavio. Iskustvo prolaženja kroz pećinske hodnike u opšte nije bilo za mene. 

"Kad ću naći ono što trebam? Ova pećina je sve uža i uža."



Malo zanet momak
U dubokom procesu razmišljanja ubrzanim koracima je Kirei istraživao misterioznu pećinu. Temparature sad već postaje nemoguća za zanemariti. Uz blago drhtanje koje nije mogao više kontrolisati oprezno je gledao naokolo razmatrajući namjenu ovoga mjesta. Ako bi se moglo doći do zaključka prije nego što mi ruke odpadnu bilo bi taman, opet po izgledu situacije to je puno za tražiti.

"Pitam se kako Aburu ide, možda je nešto razotkrio do sad..."



Ni na nebu, ni na zemlji.
Koliko se čovek mora napatiti da dođe do ogovora na pitanja koja su mu potrebna. Nisam očekivao ovako težek put do saznanja o prošlosti. Pitanje je u opšte kakvu ću istoriju otkriti, zapravo bolje je reći čiju. Gledajući u natpise na zidovima koje nisam mogao da protumačim pomsilio sam da li ja otkrivam prošlost jedne drevne civilizacije ili prošlpost jednog objekta. 

"Uff da imam šaringan kako bi ja ovo sve lepo protumačio. Ne bi ni trebao da se dublje spuštam."



Malo zanet momak
Polako pećina oko mene se počela mjenjati, prijašnje ledenice koje su reflektovale začudjen odraz lica su sada prerasle u kompletne zidove zbunjujući sve koji posjete ovo mjesto gdje dalji put a gdje zid.

Neki zidovi su bili oštećeni i po izgledu to je bilo djelo prošlih posjetioca koji nije mogao razaznati put dalje. Medjutim uz pomoć sharingana sam mogao lagano razaznati sitne imprerfekcije na zidovima i pratiti uvjajući put pećine.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Gledajući u zidove koji su postajali sve manji i manji i prostor kroz koji sam se jedva probijao. Morao sam da ispraznim moja pluća da bi mogao da se provučem kroz tanak otvor. Ovo je kao da se opet rađam pa moram da prođem uski prostor dok ne dođem do cilja. 

Sve sam više poečo da mislim da ovi natpisi na zidovima prikazuju nešto bitno, ali ja nisam bio u mogućnosti da to pročitam. Počeo sam da sumnjam da je to meni poznat jezik samo sam ja nepismen. 

"Kakvi su znakovi, da li je ovo nešto bitno. Još se ova glupa pećina sužava sve što sam dublje u njoj."



Malo zanet momak
Mislim da sam došao do najvjerovatnijeg zaključka za postojanje ovih ogledala. Ako nije u pitanju neka tehnika ili fenomen koji je meni ne poznat onda je zasigurno da u sebi nose simbolizam budućnosti.

Skoro beskonačni broj različitih ishoda koji vode u puteve gdje se lako izgubiti bez nade za napredovanje dalje. Budućnost je mač sa dvije oštrice jer kad bi neko mogao da vidi svoju budućnost, koliko može da ohrabri i pomogne toliko i može da obeshrabri i ostavi toga koji viri u nju u osjećaju očajanja.



Ni na nebu, ni na zemlji.
nakon dugog provlačenja video sam da sam blizu ilzala. Kada sam se provukao kroz zadnji prolaz video sam jedno veliko proširenje na kojem su od poda do plafona bili ispisani neki simboli. Nadao sam se da to nije neki pečat koji me može ubiti. Gledao sam u čudu u te misteriozne natpise i pitao sam se šta oni znači. Koliko bi mi značilo da znam ovaj jezik pomislio sam. 

Malo sam osvrtao oko sbe i gledao drevne rune koje su izgledale predivno na pećinskom svetlu. Ovaj prostor je bio pun stalgnita i stalaktita koji su olepšavali ceo prostor. Nadam se da ću napokon videti šta ovi znakovi znače. 



Malo zanet momak
Konačno došavši do krajnjeg hodnika koji vodi van ovog lavirinta našao sam se na izduženom putu koji vodi ka nekom izlazi ili je to možda ulaz u nešto. Nisam to mogao razaznati u trenutnom momentu jer je što sam dublje kročio ukroz lavirint ogledala, tako je i svjetlost padala na sve manje nivoe.

Sada skoro u kompletnom mraku osim za blagi odsjaj sa izlaza i ogledala koja su kupile svaki foton dostupan u ovom mjestu. Konačno pred izlazom Kirei je ušao u po izgledu glavni dio i poslednju destinaciju ove pećine.


"Vrjeme je da vidim šta ovo mjesto ima spremno za mene."

#card379
Zapitavši sam sebe dok žvaćem nutricione pilule da malo nadoknadim izgubljene snage.



Ni na nebu, ni na zemlji.

Destiny Tides



Nakon što su dosli do kraja svojih pećina drevna energija je transformisala srži njihovih tela.

Stvorili su se u jedinoj pravoj pećini sadašnjosti koja ih je vodila na bezbedan put do blaga ali ZNATNO DRUGAČIJI!!!

Aburo momak u najboljim godina vratio se u godine kada je tek prestao nositi pelene i u ruci je drzao svog malog zeku zvanog u selu PEKU!

U tih 18 sekundi koliko je transformisanje njihovih tela trajalo Kireia godine nisu mazile pa je sada bio sa praktično obe noge u grob koliko je ostarao!

Tundra Vremena  3418545e3e1e7d9c27e947af3df05596c3c685ear1-605-852v2_hq

Tundra Vremena  548ce9a1def8af020432f99fbf4a1e98

Obojica ste izabrali pogrešne putanje. Isčitavanjem zidina i ledenih spisa možete pokušati otkriti lijek za vaše novonastale muke. Svaka 3 posta čitanja povećavaju broj na kockici 24 za 1. Da bi se izlečili potrebno je 24. Kada završite istraživanje spisa zaronite u vodu koja se nalazi u sredini pećine sadašnjosti i bacite kockicu.

Gledajući okolo i naoklo pećenine odjednom, meni u ruci se stvorio moj stari zeka Peka iz mog ranog detinstva. Šta se samnom deslio upitao sam se. Kada sam krenuo da ustajem nisam mogao, šta mi se ovo deslio. Odjednom me je udarilo ovo nije bilo istorijsko putovanje već povrtak u prošlost. Onda bi to značilo da je Kirei već u dubokoj starosti pomislio sam, to nikako ne valja, 

Opet sam pokuošao da ustanem ali bezuspešno, nastavio sam da puzim do natpisa na pećini i počeo sam da ih čitam. Sad barem mogu koliko toliko da protumačim spise. 

"O...V...D...E...S...E...Č...U...D...A...D...E...Š...A...V...A...J...U"

Počeo sam da tumačim drevne spise. 



Malo zanet momak
The member 'Aburo' has done the following action : #RP-OPCIJE


'Kockica 24' :
Tundra Vremena  #world74

soundtrack :


Osjećaj jeze koja se prostrala tjelom brže nego što je mogao zapaziti mu je ukazala da je nešto veoma pogrešno. Pogled koji mu je pao na sopstvene ruke mu je umalo dao srčani, vidjevši ih oslabljene tanke i naborane starom kožom koja je počinjala da visi sa prstiju!

"Šta?"

"Kako.....kako je ovo moguće!?"


Sharingan u njegovim očima potresen prizorom ispred sebe, sada vječno urezan u njegov um mahnito je tražio rješenje ili barem uzrok noćne more koja se odvijala pred njim.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Ubrzo su oči našle za čime su tragale, slova koja su istaknuta na zidovima su u mnogobrojnim zagonetkama odavale male djelove znanja koje su spominjale ljek od trenutne kondicije moga tjela.

Novo otkriće je dalo malo nade jedini problem koji se ukazivao je da su ova slova i sa sharinganom bila teško čitljiva i ljek koji se spominjao je komplikovan do nivoa da se nada brzo izgubila.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Preči problem je bila hladnoća oko mene, prije sam očekivao da se brzo vratim te da se neću puno zadržavati ali sad vidim drugačije. Ukombinujući kapute i sklepivši ih zajedno u jedan stvori jedinstvei debeli kaput koji će me brabiti od hladnoće ovog mjesta barem dok ne saznam način da poništim ovaj efekat.

"Phuuu sad je bolje nema više smrzavanja."

Izvadivši skrol počeh da zapisujem kombinacije slova na zidovima.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Dok sam zapisivao citate sa zidove koji su objašnjavali mehanike drevne energije i kako da obrnem njene efekte, nisam mogao a da djelić svoga fokusa ne podjelim na trenutno stanje svoga tjela.

Morbidna zainteresovanost kako je to biti star je vukla na moj um, iz tog razloga dok sam zapisivao spise mahinalno sam testirao fleksibilnost snagu i izdržljivost tjela koje je po izgledu bilo negdje izmedju 90 do 100+ godina staro.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Rezultati testiranja sposobnosti sopstvenog tjela su me ostavile zaprepaštenim. Novi strah do sad nepoznat ćelijama moga mozga se pronašao...... i nisam mao odgovora na njega.

Uhvaćen u scenariju nikad prije zamišljenog u mojoj glavi, ostavilo me je zbunjenim kako da reagujem. Ovo tjelo po mojim procjenama je jedva imalo snagu da stisne dršku mača, da ne spominjem zamahnuti sa njim što je sada zvučalo kao neslana šala.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Ovo samo potvrdjuje da ako neuspješno odradim ritual za povratak svoje mladosti, nemam čemu da se nadam van ovog mjesta osim brzom smrću. Moj život mi ne bi dozvolio da preživim dugo u ovakvom stanju, sa novo užarenom motivaciom da preživim ovo iskušenje bacio sam se na posao ne odugovlačeći ni momenta duže. Drugog izbora nije bilo, ili nadji ljek ili umri u sramoti od strane prastarog mehanizma.

"Heh uvjek sam mislio da ću umrjeti u nekakvom konfliktu protiv protivnika ne nadmašenog od strane nikoga."

"I onda se zateknem ovdje skoro pogreben, toliko je urnebesno da nije ovoliko hladno možda bih se i smijao."



Ni na nebu, ni na zemlji.
Pola metra svitka je već bilo ispisano a način za povratak još ni na vidiku. Jedini uspjeh je minimalno razumjevanje koje sam stekao o kompoziciji rečenica i namjeri pisca koju je htio prenjeti na čitaoca.

Medjutim detalji idalje i suviše nejasni, moram se vratiti na početak i početi dešifrovati znakova i njihova značenja. Djelili su sličnosti za znakovima raznih nauka koje su i dan danas postojale, ali zbog svoga drevnog porjekla dosta ih je promjenito neki čak i izgubljeni u vremenu.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Kroz manji period vremena uz i suviše referenci koje je usporedio sa drugim odlomcima razumnog teksta i znakovima uspjeo je da dodje do osnovnog sloja razumjevanja uzroka njegove nagle promjene.

Zadivljenost nije bila adekvatna rječ da opiše svoje emocije za fenomen drevne energije koja ga je izobličila, Nešto totalno drugačije od chakre a opet slično njoj i njenim svojstvima.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Energija koja je duboko vezana za sami život je prošla kroz njega i u svojoj bujici kojom se prostrala ovim mjestom je ubrzala njegov ciklus života. Ostavljajući ga starim sa osušenim tjelom i obećanjem brze smrti.

Svejedno sada sa novim znanjem pojave i uzroka je dobio slobodu da počne sa razvijanjem protiv mjere za nju. Na drugom djelu skrola spremih do sad otkrivene stvari i počeh sa drugim djelom istraživanja.



Ni na nebu, ni na zemlji.
U razmatranju mogućih implikacija dodjoh do ponovne teme poente i značenja 3 pećine............Aburo!!! U svoj ovoj zbrci sam zaboravio da je velika mogućnost da je u sličnoj situaciji kao što sam i ja.

"Ako uzmemo u obzir da budućnost ubrzava tok života to znači da prošlost ima kontra efekat. Nadam se da se nije pretvorio u novorodjenče. Ili ako jeste da barem može razotkriti način povratka na vrjeme."

Moram ubrzati kako za sebe tako i za njega, ko zna kakva je situacija na drugoj strani spektra.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Razmatrajući kroz mogućnost tekstova i skriptura na zidovima pećine je pravilo konstantnu migrenu koja je bez milosti i bez vidnog prestanka udarala kroz mećavu misli isprepletanih ciljevima i brigama.

Način na koji treba postaviti ritul da bi energija oscilovala u pravim smjerovima i frekfencijama kao i spiritualnom manipulacijom uma je i suviše komplikovan zadatak za jednog čovjeka. Svejedno olovka koja je velikom brzinom pisala po svitku nije prestajala.



Ni na nebu, ni na zemlji.
U šta je se mogao uvjeriti je da je poništavanje transformacije bilo znatno teže nego inicijaliziranje jedne. Jer je energija tekla u smjeru progresije prirodno za razliku kakva treba biti da bi se preokrenuo prirodni ciklus starenja organizama. Da ne spominjem da ne mogu kontrolisati tu jedinstvenu moć nego moram uz pomoć ovog mjesta da je oslobodim i usmjerim.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Formule i grafikoni su se svakih malo našli na zidovma za grupama teksta oko njih, kao da su pokušavali da objasne nekakvu substancu koja pomaže u kontroli ove energije. Tu sam udario u zid sa svojom istragom, substanca je opisana u što meni izgleda kao zagonetke i poredjenja. Korelacija izmedju ovog djela teksta i prijašnjeg kao da nije postojala.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Odlučio sam privremeno zaustaviti istragu substance ppisane na zidove radi istrage svih koraka zajedno. Možda sa kompletnom slikom dobijem bolji uvidjaj u namjere pisca. Ako se spominje ova substanca kao glavni alat za obrtanje ove kletve onda mora da se nalazi tu negdje u pećini. Čim završim sa uzimanjem bilješki počeću da tragam za njom.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Mislim da počinjem da razumijem ovo mjesto sve više i više, ako dobro tumačim jedna od primjena pećine budućnosti je bila da se kriminalci postare.

Sa ovakvom prjetnjom mnogi bi radije odali sve što znaju radi povratka svoje mladosti nego ostati sa svojim tajnama do smrti. Ovom logikom se može zaključiti da je pećina prošlosti imala primjenu u zadržavanju onih najvrjednijih svojoj zajednici.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Samo onda nisam mogao da razumijem primjenu pećine sadašnjosti. Zašto imati nešto što ne mjenja absolutno ništa, prosto nema smisla. Šta su kreatori ovog mjesta htijeli postići? Neko vrjedno drevno razumjevanje o vremenu i životu, ili ništa toliko komplikovano i ja samo preuveličavam značenja rječi na zidovima.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Noge su me počele boljeti od konstantnog kretanja uz zidove pećine radi čitanja spisa, nisam imao druge nego da sjednem na koji minut. Možda tako i bolje da pogledam sve što dosad znam o ovom mjestu i njegovim mogućnostima.

Naslonivšti se na zid spisa raširi svitak i bez ometanja u miru počeh čitati od početka pokušavajući da ugledam nešto što mi je promaklo a da ima neku korelaciju sa drugim djelovima spisa.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Nažalost ili možda na svu sreću pa ništa nisam zaboravio... to samo znači da se tajna substance ne krije u početnim djelovima spisa. Izgled da ako oću da otkrijem nešto o toj čudesnoj vodi moram nastaviti dalje duž zidova pećine.

"Dosta izležavanja vrjeme je da ovaj starac nastavi svojim putem ~huhuhu."



Ni na nebu, ni na zemlji.
Nastavivši u put koji nema vidljvog kraja sa misterioznom pojavom koja je podjednako teška za mentalno i fizički izdržati u ovakvim kondicijama. Medjutim ništa od ovoga nije obeshrabljivalo Kirei-a kao da nije bilo ništa posebo on je nastavio u dubine mračne pećine sa svojom olovkom i svitkom. 


Jedini veći problemi na koje se znao pobuniti su bili njegova koljena, i sada prevelika odjeća koja mu je konstantno spadala nebitno koliko jako on nju stegao i zavezao.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Počinjući da razumjeva komplikovan formule sa zidova saznao je da je vodena substanca prirodno nastali izvor ovdje negdje u pećini. Ovo saznanje ga je ohrabrilo i dalo mu o prekotrebne energije da nastavi sa ovom mučnom istagom. Sada na putu da nadje ovaj izvor dok zapisuje svaki isječak informacija ovih spisa nastavio je u dubne ledenih hodnika.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Formule koje su pokušale da prenesu znanje funkcionisanja energije i ishoda njene reakcije sa materijalnim svjetom nije mogla raditi lošiji posao nego što već jeste.

Da nisam imao duboko razumjevanje chakre i anatomije ne bi bilo nade da otkrijem tajne koje su ovdje ispisane takvim rukopisom kao da je neko tjerao pisca da ih piše.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Uticaj energije na ćelije se zaista mogao nazvati nevjerovatnim. Da ovo mjesto nije ovako zabačeno i u područiju kao što je shitoshi okean uvjeren sam da bi bilo svjetsko čudo kao i blago.

Veliki umovi svjeta bi živjel u nedogled obogaćujući čitav svjet sa svojim izumima i studijama. Nažalost došao sam ovdje u najboljim godinama i došao isti momenat u najgore.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Pitam se kako bi momci iz uzumakija reagovali kad bi vidjeli moje trenutno stanje....još bolje pitanje kako je ova energja reagovala na Abura valjda se idalje može kretati jer ova hladnoća po djete ni malo ni malo ne bi bila zajebancija. Valjda je sve uredu ili barem dok ne dodjem do njega. Ipak je shinobi, prirodno izdžljiv i par puta jači nego obični ljudi.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Izavši iz jednog hodnika pećine, dočekala su me dva velika zida ledenog kamena sa mojih strana. Jedan zid je ispunjen dijagramima ljudskog tjela sa 8 tački rasporednjenim po dijagramu.

Drugi zid je imao 8 debelih pasusa teksta koji su po izgledu opisivali neke informacije ovih 8 tački. Pročitavši prve dvoje rečenice shvatio sam da su to lokacije na koje je drevna energija uticala najviše i tako izmjenila tijelo svoje mete.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Čitjući prvi pasus opisivana je koncentracija chakra kanala koji su se isprepletali da stvore ovu jedinstvenu srž. Narod koji je zapisivao ove informacije je prvu tačku nazvao "Srce Ratnika" po meni adekvatno ime jer se nalazi na djelu mozga koji uprvlja sa našim ponašanjem i procesom razmišljanja.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Čitjući prvi pasus opisivana je koncentracija chakra kanala koji su se isprepletali da stvore ovu jedinstvenu srž. Narod koji je zapisivao ove informacije je prvu tačku nazvao "Srce Ratnika" po meni adekvatno ime jer se nalazi na djelu mozga koji uprvlja sa našim ponašanjem i procesom razmišljanja.



Ni na nebu, ni na zemlji.
U kontaktu sa drevnom energijom su opisani siptomi koje ja trenutno nisam imao pa sam mogao zaključiti da je ova tačka meta neke druge od preostale dvije pećine. Novo znanje stare civilizacije je bilo vrjedno zapisivanja pa nisam oklevao da detaljno sve prenesem na svitak koji već jednom trećinom pun. Druga tačka j dobila ime "Tjelo Borca" tačka koja utiče na drugu stranu mozga namjenjenu za kontrolom nad ljudskim tjelom.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Isto kao i prošla tačka siptomi nakon uticaja drevne energije se idalje nisu poklapali. Predpostavljam da su ove dvije tačke influnsirane kad bi neko kročio pećinom sadašnjosti. Treća stavka po imenu "Limitacija Života" se nalazila u predjelu spinalnog korteksa. Kao što se može zaključiti po imenu limitirala je nešto a to nešto su bile granice našeg tjela držeći ih u pristojnom nivou za dug i zdrav život.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Kada u kontaktu sa ritualom i misterioznom energijom revolucije chakre koja prirodno prolazi kroz nju su više stotina puta ubrzane. Ovo izaziva remećenje biološkog sata ćelija tjela i tjera h da brže umiru sve dok ne dostignu plafon svog životnog vjeka. Konačno izgleda da sam našao krivca svoje trenutne dileme. Ova tačka je pod efektima energije doprinjela trenutnoj pojavi koju sada živim.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Što me još više zabrinjava je da ako već nije bilo očigledno po svome novom izgledu, je da ukupno vrjeme života koje mi je preostalo je bilo 1 procenat ili manje ako spisi ne lažu. Ovo su katastrofalne vjesti i samo me više gura da nadjem način da poništim ovu kletvu jer ako je ne poništim čeka me bliska smrt. Pošto i ovako nemam puno vremena preostalog bolje da prekinem razmišljati o tome za sad bacim se na posao.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Četvrta tačka je nazvana "Krila Čuvara" Pasus ove tačke je bio primjetno manji od prijašnjih pokazujući manjak istraživanja ove tačke. Iz kojeg razloga mi nije poznato, malo teksta što ima opisuje njene efekte ns djelu korteksa ispod limitacije života. Navodno ubrzava reakcije tjela na podsticaje okoline i tu se završava njen opis.



Ni na nebu, ni na zemlji.