Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Tundra Vremena - Page 2

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Tundra Vremena

First topic message reminder :

Ledeno ostrvo zavejano u snjegu iz kojeg vire mošti davne civilizacije. Mnoge pećine koje se pružaju ostrvom čine glasne zvukove od ogromnih oluja koje prolaze kroz njih, što je upečatljivo oko pećina su tri koje imaju drevne natpise iznad sebe. Ispunjavajući priču kataklizme ovog područija sa još većom misterijom.
Tundra Vremena  - Page 2 Rolling-Tundrii



Ni na nebu, ni na zemlji.
Ostale tačke osim imena nemaju maltene ništa od opisa osim da se nkad ne bih trebale pipati jer su efekti prouzrokovani misterioznom energijom, skoro uvjek završavali sa zasigurnom smrću a ako ne uništenjem tjela ili uma. Ipak sam odlučio zapisati i ove sitne pasuse za ne daj Bože.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Sada prije nego što mogu da započnem ritual trebam naći par sastojaka za rad sigurnijeg i stabilnijeg procesa rituala. Vodena substanca je bila jedna od njih ali to se može ostaviti za kraj ko zna možda je čak prije nadjem od ostalih. Prvo na redu je vječni led navodno kristalna struktura oko koje u neograničenim mjerama raste led.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Zbog svoga svojstva ne može se naći na površini i morao bih razbiti koji sloj leda da bih došao do njega, ako se mene pita ovo je vrjeme perfektno da steknem bolje razumjevanje o ljudskom tjelu. Čak i kako se ponaša kroz tokove vremena i očekivano slabljenje ćelija.Ne vjerujem da ću ikad više doživjti ovaj osjećaj slabosti sada je pravo vrjeme da razumijem ovu stranu ljudskosti.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Da bih našao "vječni led bilo je potrebno locirati hrpu leda koja raste drugačije od zidova kao cvjet rascvjetana. Uglavnom se mogu naći na tlu gdje kapljice vode kapaju sa ledenica plafona i konstantno udaraju u isto mjesto i uz pomoć uticaja energije ovog mjesta stvaraju vječni led nakon dugog perioda godina.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Mač koji je sa nepoznatom težinom ležao u mojim rukama stojao je spremno pored mene u stavu već urezanom u moje tjelo i nerve. Kao test probao sam standardni zamah u vazduhu da dobijem osjećaj izdržljivosti tjela, starog preko 100 godina. SWISH!!! Zvuk rezanja vjetra i suviše poznat odjekivao je u pećini.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Nakon 4 zamaha sam bio uvjeren d mi ruke neće otpasti ako ih malo brže pomjerim što je moram priznati više nego što sam očekivao. Zatvorivši svoje oči u koncentraciji oslobodih svoj um strahova i još jedanput zategnu svoje prastare i već osušene mišić. Sada se upalim očima lica Kireia nalazio sharingan koji je svoju metu našao 30 metara sa druge strane hodnika.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Prije nego što su kapljice imale vremena da padnu sa ledenica, prije nego što je vazduh oko njega primjetio njegovo odsustvo i konačno prije nego što je led primjetio da je posječen Kirei se pojavio iza sa svojim mačem u krajnjoj poziciji zamaha.
Schweeee-DUM!!! Zid leda iza njega je saklizao i pao na zemlju zbog ugla sada jasne posjekotine.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Okrenuvši se ka ledu blago drhteće ruke su vratile mač na svoje mjesto, u svoju koricu. Prišavši ledu da bolje vidi rezultate svojim prstom je prešao preko površine reza.

"Nije loše tehnika je idalje na nivou, snaga i brzina začudjujuće nisu mnogo zaostale uprkos manjoj mišićnoj masi. Ali zato..."







Ni na nebu, ni na zemlji.
Pogledavši u svoje ruke koje su blago potresene uvjeri se opet o tužnom ishodu.

"Izdržljivost ovog tjela ne može da se nosi sa naporom koji bi se pojavio tokom borbe, Mogao bih da podesim svoju tehniku da manje napora ide na ruke ali to nije pojenta."

- Krhk sam.- Ovo ni pod razno ne smijem da dopustim, neću prihvatiti budućnost gdje nisam u mogućnosti da se bavim onim što mi je najdraže.



Ni na nebu, ni na zemlji.
U santi rascvjetanog leda se nije nalazio komad kristala. Tako u sledećih pola sata Kirei je izigravao mljevelicu i rezao kao kakav klesar je je izrezao bezbroj komada koji su po izgledu imali potencijala da budu vječni led. Nakon 30 min. unutrašnjost pećine je izgledala kao da je kroz nju prošla repata zvjer za Ledom ili smrskanim ili iscječenim na komade po virtualno svakom kvadratnom metru ovog hodnika.



Ni na nebu, ni na zemlji.
"HUF HUf Huf- Konačno jedan od ovih prokletih komada. Ovo je i previše zamarajuće za starca popud mene."

Prvi sastojak sada spreman. Vrjeme je da se nadje drugi sastojak a to je voda koja se nalazila negdje u pećini. Navodno je blago floroscentna i ekstremno čista. Navodno ima svojstva zacjelivanja rana.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Već koliko je sati prošlo od kad sam počeo da tragam ovim mjestom ima sigurno koji sat. Ali sam blizu popravljanja ove zbrke. Ali me je konstantno istraživanje i proučavanje izmorilo do tog nivoa da razmišljam da samo napravim sam svoju putanju kroz ovu pećinu. Te da izignorišem ove dosadne hodnike.



Ni na nebu, ni na zemlji.
U ćošku zakrivenim od vjetra koji puše hodnicima stari Kirei je odmarao svoja koljena i oči da bih mogao sa čistim umom da se vrati na posao. Čudno pa me Aburo nije do sad potražio, natjera me da pomišljam na najgore stvari. Valjda će da preživi dok ne dodjem do njega.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Dok je odmarao čuo je nekakvo dahćanje i šmrkanje ? Okrenuvši se ka izvorima zvukama Kirei ugleda velikog masnog bjelog tigra. Istovremeno su im se pogledi ukrstili i više nije bilo dotrebno šta razmišljati.
Tundra Vremena  - Page 2 FNI4t-Me-WQAUrdo
Tigar je glasno zarežao i na starca u ćošku pećine, ipak ovakve prilike su bile rjetke za ovoliku mačku.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Koliko često se mesojed može pošteno nahraniti u ovoj ledenoj tundri, ovo je za ogromnu mačku bilo i suviše primamljivo. U medjuvremenu stari malaksali Kirei se digao sa većim naporom u kukovima i koljenima nego na šta je navikao.
Tundra Vremena  - Page 2 FNI4t-Me-WQAUrdo-1
Odjednom Kao dva kamena da su pala na ledja od tigra. Prije nego što je sam znao itletio je ka najbližem izlazu.





Ni na nebu, ni na zemlji.
Izgleda da idalje nisam izgubio petlju i sa ovakvim trikovima. Ali pod hitno moram da se vratim u mladost. Na momenat nisam bio siguran da li ću se uspjeti dići sa poda. Smejuria teška, barem niko nije ovdje da ovo vidi ne znam kako bih preživjeo sramotu. Polako se tako Kirei nastavio kretati dužinom još jednog hodnika.






Ni na nebu, ni na zemlji.
U Hodniku kroz koji je pošao tigar Kirei ga je pratio iz jednog prostog razloga, to je bio njegov cilj da nadje vodu koja je spominjata više puta na spisima zidova pećine. Ako bih iko trebao da zna to bi trebao biti tigar koji ovdje redovno kroči. Pomislih sebi uvjeren da je ovo trenutno naj bolja opcija.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Prateći tigra koji je iz ne poznatog razloga počeo da paničari kad me je drugi put vidjeo. No to nije bitno šta jeste je da ja otkrijem glavni i centralni dio ovoga ritula što jeste taj nevjerovatni bazen vode. Ubrzo su stvarno počeli da se pojaljuju tragovi vode u malim količinama oblika kapljica ali idalje trag.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Pošto je za jedan ritual zahtjevano jedan par sastojaka pomislih sebi da bi bilo pametno da uzmem još koji dok tragam za ovom vodom. Opasno je ući u ritual bez probnog pokušaja nikad ne znaš šta može skrenuti sa plana. Kad je upitanju živo bolje biti što moguće oprezniji na takve varijacije.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Hodajući hodnicima, pod nogama Kirei chakra je radila neprestano da ga drži mjestu zbog ekstremno glatkog poda koji se stvorio od kapajuće vode koje se polako ledila.

Ako išta ovo je značilo da sam sve bliže i bliže obećanom izvorru. Isto bi bilo pametno da uzmjem primjerak ove vode da otkrijem šta je toliko specijalno oko nje.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Izvadivši bočicu prislonih ju je uz ledenicu i usuh u bočicu nešto mililitara magične vode. Lagano naginjući je gledao je kako svjetluca blagom floroscentnom aurom u mraku.

"To je to nema nikakve dileme, svvjetluca kao i u opisu."

Svojim sharinganom sam gledao sve do naj sitnijih detalja, i interakciju tečnosti sa energijom oko sebe.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Energija ovog mjesta je pri prolasku, kroz tečnost mjenjala svoju prirodu u nešto što bi se samo moglo opisati kao kopletna kontra njenoj prijašnjoj formi. Po osnovnoj logici mogao sam zaključiti da ako je kontrirana onda može da i kontrira ovu kletvu koju je stavila na mene.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Samo mi nije jasno kako su usmjerili ovu energiju da prodje kroz tačke tjela koje regulišu starost moga tijela. Ko zna šta bi se desilo dad ne bih bila usmjerena i u onoj količini prodje kroz svaku poru moga tijela. Možda se jednostavno rascvjetam u hrpu krvave pare, ili nešto mnogo gore o tome bolje i ne razmišljati.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Sada što je ostalo je da saznam primjenu ovoga kristala večnog leda. Kako ovi komadi doprinose ritualu ili manipulaciji. Pa sam kao kakav majmun odlučio da stavim to dvoje u kontakt. Par kapi je palo na hladni kristal koji je odjednom prosvjetleo dolazeći u život počeo je naglo da se zagrijava.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Temparatura kristala nije postajala previše vrela jer je po izgledu energija kaplica vode bila nedovoljna da kompletno aktivira kristal u ruci. Što je bilo zanimljivo je da kontrirana energija se koncentriše na mjestu kristala gdje bala izazivajući reakciju koja ispoljava toplotnu energiju vani i po izgledu auru svjetlosti koja je meni potreba.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Ovo me je natjeralo da razmišljam o mogućnostima ovih kristala. Ako na kapljicu vode ovako reaguju mogu biti siguran da u bazenu ove vode će početi da ključa, i koncentriše svu tu energiju kontrirane energije u sebe ispoljavajući auru koja ima efekat revitalizovanja mojih želija na nivou na kome izgledaju kao da se vraćam nazad u vrjeme.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Kako sam saznao za efekat oživljavanja ćelija pa naravno po vrhovima prstiju koji su držali kristal su počeli da se vraćaju na prvi izgled kao nazad u vrjeme. Ovo je bila divna vjest za starog Kireia sad samo da nedje i odgovarajuću veličinu bazena vode. To će zasigurno imati bolje efekte usput da i nadjem još koji od ovih kristala.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Tako stari Kirei nastavi da traga em za kristalima em za bazenom vode. Jedna stvar što sam primjetio je da su svi putevi lagano počeli da dovode na novi put pećine koji se nalazio blago u desno. Uzimajući u obzir vrjeme kojim se već krećem ovim putem trebao bih da sam otišao znatno na desno.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Ako uzmem u obzir veličinu pećina sa vanjske strane ili barem predpostavku njihove veličine i rasprostranost soba, trebao bih biti negdje u oblasti pećine sadašnjosti. Razmišljah sam sebi dok sam sjekao sante leda koje su imale potencijale da sadrže vječne edenice već dovoljno formirane za ovaj moj podvig.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Našavši više komada kristala nakon još par krugova oko ovog mjesta stari zglobovi su počeli da žestoko bole starog Kireia. Njegove tehnike mačevalštva nisu bile prilagodjene za staro malaksalo tjelo. Navikao je da stavlja veći napor na svoje tjelo radi čistijeg presjeka mete i manjeg oštećenja na maču.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Bar sam našao što bi vjerovatno bio dovoljan broj kristala sad da nastavim butem ove misteriozne i podjednako nevjerovadne vode ledene pećine. Tako Kirei uz laganu šetnju nastavi da se zanima sa eksperimentima kristala i vode kao i sa njihovim efektima na tjelo.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Sa serijom isprobavanja i modifikovanja količine i saturacije svjeztlosti naspram tečnosti, sve to da nebi sjebo sebe i svoje tjelo više nego što već jeste. Konačno barice su se počele stvarati u ćoškovima ove proklete pećine koljena su me više ubijala od svog ovog traženja.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Koračanje je odjekivalo kroz hodnike pećine. Zvuci vode su lagano se oglašavali i mirnoj pećini, žubor vode je svojom umjerenom tišinom davao osjećaj opuštajuće atmosfere. Lagani osjaj vode je odao posjetioca koji je ovim putem prvi kročio od vremena nezapamćenog.

"Hoooh~"
"Konačno sam našao ovo mjest."



Ni na nebu, ni na zemlji.
Stojeći pored bazena Kirei je počeo da odmotava svitak u kome su zapisani koraci za ostvarivanja ljeka potrebnog za njegovo podmladjivanje. Prvi korak koji je opisivao energiju od A do Š se sada mogao duboko istestirati nad izvorom čudesne vode. Kako da je iskoristi za najveći procenat uspjeha.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Koristeći pripremljene kristale iz pećine stavio ih je sve u formaciju i odma su pritom počeli da griju vodu oko sebe mjenjajući energiju jezera. Vrjeme je bilo da predjem na korak dva, čitajući spise po kalkulacijama formula zabilježenim unutar njih morao sam čekati odredjen period vremena da kristali upiju dovoljno energije.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Vrjeme je polako teklo i voda u bazenu se polako gijala do tog nivoa da je počela ispuštati paru. Sada je unutrašnjost pećine bila čudan kontrast izmedju toplog i hladnog. Oblaci pare su igrali oko ledenih ogledala magleći ih sa kondenzacijom vodene pare. Vazduh je ispunjen egzotičnim mirisom koji sam se samo mogao nadati da nije otrovan.



Ni na nebu, ni na zemlji.
To je to u za koji minut sve je spremno u to sam se mogao uvjeriti provjeravajući tok energije kroz vodu koje je ulazila u poslednje faze pripreme. Skinuvši svoju odjeću sa strane protegnuh se koji put da pripremim koliko toliko svoje tjelo za sledeće možda mučno kupanje.



Ni na nebu, ni na zemlji.
Tako puzeći do nekog dela pećine sadašnjosti došao sam do bazena gde je bila ledena voda. Ušao sam malo u nju da vidim kakva je ali kad sam izašao nije se ništa bitno dogodilo. Tako malo puzeći po pećini čuo sam nekog starca kako uzdiše i prediše, čuli su i njegovi stari ligamnri kako pucaju. Seo sam iza jednog kamena i počeo sam da posmatram dalje događaje. 

Nakon nekog vremana video sam tog starca kako silazi u centralnu prostorio sa bazenom i nosi neke kristale u rukuma. Bio sam začuđen šta će jedan starac na ovakvom mestu. I onda me je puklo. To nije bio bilo koji starac to je bio Kirei koji je ostario zbog kletve pećine budućnosti. Kada sam opet upitio pogled ka njemu video sam da je ušao u vodu sa kristalima i voda je počela da ključa. 

Bio sam u čudu. Nisam očekivao da će Kireia zadesiti takva nesreća. Trebali smo odmah da idemo u ovu pećinu možda bi se nešto drugačije dogodilo. Dopuzao sam do bazena da se uverim da li je to stavrno bio moj drug Kirei. Kada sam pogledao on je bio potpuno go. 

Auu kakav prizor ovo neću nikad izbrisati iz mog sećanja pomislio sam. 



Malo zanet momak
Starac nije uočio djete koje se nalazilo u pećini jer je isuviše bio predan procesu za koji se pripremao duže vrjeme. Sporim koracima svaki podsjećajući ga na slabost njegovog tjela konačno je ušao u sada topli izvor vode. Novo prisustvo nepozvanog gosta je probudilo izvor - PUFFF!!! - veliki deo vode sad para se prostrala u svim pravcima prostrane pećine.

Tundra Vremena  - Page 2 De9ccc9a8b39b75b44d071b93ccaebdb

"Haaaah∼"
"Dobro je biti mlad."


Novi mišići sada još snažniji su se vratili u punoj snazi i da ne zaboravimo na naj bitniji deo muškog tjela, mač Kireia je zajedno sa njim proslavio svoju ponovnu vitalnost u punom dahu. Sada konačno pri sebi vidi malo sjenku kroz paru vode.

"Aburo?!"

Sa druge strane ga je čekao njegov shinobi partner kojem je mogao do prije par sati dati da mu čuva ledja, ali po izgledu ne više. Sada pred njim stoji malo djete sa plišanim zekom u rukama koje uplašeno gleda u revitaliziranu katanu.
(+23 poena na kocku)



Ni na nebu, ni na zemlji.
The member 'Kirei' has done the following action : #RP-OPCIJE


'Kockica 24' :
Tundra Vremena  - Page 2 #world54