Stan broj 22

Terasa, koja je ujedno i moj omiljeni dio stana, služi kao idealno mjesto za moje kreativno izrazavanje.

Ispijanje jutarnjeg dojča prekinulo je čudno kucanje na vratima. Polako sam ustala ne očekujući nikog, medjutim kad sam otvorila vrata, Tamae je već bila unutra, s malim dječakom u rukama

...

...

i pre nego što sam stigla išta da kažem, Tamae je već izašla u žurbi, a ja sam ostala sa malim djecakom u rukama.

...

Gledala sam Tamae koja je uzurbano izlazila iz hodnika mog stana a zatim spustila pogled na malog Ryujija. On me je samo gledao, malo uplaseno...ali nema veze.

...

Mali Ryuji izgledao je kao da je imao talenta, povela sam ga na moju magicnu terasu da vidimo kako ce da se pokaze. Sjela sam ga pored mene i dala mu manji kavans za slikanje. Krenula sam lagano slikati po platnu nadajuci se da ce uspjeti da me isprati, ali njegov izvraz lica izgledao je zbunjeno, ali opet srecno dok me je gledao kako crtam nebo.
...
"Kako ti se čini ovo?"
upitah ga, a on samo pogleda s onim svojim zacudjenim očima, kao da se pita šta radim.
"A da, ti nemas ni dvije godine.."
izgleda da sam se malo zanijela i precijenila vjestine nekog tako malog.
...
Nakon što smo završili s crtanjem, njegov pogled se preusmjerio prema Yuki, koja se lijeno protezala na suncu.
"Hoćemo nahraniti Yuki?"
rekla sam kao da ocekujem odgovor, ali mi je njegov srecan osmijeh i rekao odgovor.
...
Ustala sam, uzela kesu Yukine hrane i pokazala mu kako da je stavimo u zdjelicu zajedno.
...
"Yuki, dođi!"
povikala sam, dok je on samo gledao, nasmijan. Izgleda da mu se Yuki bas svidjela hahaha..
...

...
Tada mi je pala na pamet ideja.
"Šta misliš, možda da odemo malo u šetnju, mozda da te povedem na neki sokic kod mene u kafic?"
rekla sam mu, a on me je samo zbunjeno gledao, ali oči su mu zasjale od uzbuđenja
...
"Hajde da se oblačimo,"
rekoh, uzimajući njegov crveni dzemper

Nakon nekoliko napornih dana, konačno sam se stigla kući, osjećajući umor, ali i olakšanje. Stan me dočekao u tišini, ispunjen prijatnim mirom koji je tako dugo nedostajao. Spustila sam torbu i prošetala kroz dnevni boravak, osjetivši kako me umor polako napušta.

...
Odlucila sam se da provedem ostatak dana s nekom dobrom knjigom. Otišla sam do police sa knjigama, a među njima je stajala jedna koju dugo nisam čitala



"Ep o Gilgamešu". Knjiga koja je dosta stara a opet zanimljiva. Uzela sam knjigu u ruke i smjestila se u udobnu foteljicu.
...
Dakle kolko se sjecam ovo je priča o kralju Uruka koji nakon smrti svog prijatelja Enkidua kreće na putovanje u potrazi za besmrtnost. Toliku bol je osjecao zbog te smrti da je dobio i strah od vlastite smrti, te ga je to i natjeralo da krene na opasnu misiju..


nasla sam strasnicu na kojoj sam se zaustavila prosli put te sam nastavila da citam..



ཐི༏ཋྀ

Sva sreca secala sam se adrese koju mi je dala Tamae jos ranije.Pa sam uspela nekako pronaci zgradu iako je padao vrlo jak pljusak.Usla sam unutra sa Ryujiem i stigla do datih vrata ali ispred se vec nalazio momak od ranije koji je stajao ispred vrata.
Prisla sam ga i upitala:

I ti trazis Akai??

Zatim je Ryuji uzeo kamen iz moje torbe i pogodio ga sto me je samo osramotilo…

Ryuji ne opett…

Rekoa mi je da je dosao da je poseti na sto sam i ja rekla isto koja slucajnost:

Meni je njena sestra dala njenu adresu pa sam isto dosla da je posetim hahaha

Zatim ga je Ryuji pogodio pravi u glavu i osramotio me..
Pocela sam ga opasno grditi ali mi je momak rekao da stanem i da je bio jos gori kao mali.Sto mi je laknulo jer nije burno reagovao..

Nemoj da ga branis ne sme tako da se ponasa..ovo su izgleda tatini geni..
Inace ja sam Ryona Aoki drago mi je.

Pruzeci mu ruku u znak novog poznanstva jer to nisam uradila u kaficu pre par dana.

Sa velikim osmehom slusala sam decka koji se predstavlja.Senju klan zanimljivo..
Gledao me je sve vreme u oci dok smo se rukovali kao da je pokusavao nesto da vidi iz njih..
Nisam puno obracala paznju na to samo sam se molila da ga mali ne pljune ili tako nesto…u poslednje vreme je bas bezobrazan ali na svu srecu nije.

Zatim me je Orio upitao da pokucamo na vrata na sto sam se slozila i rekla:

Nadam se da je unutra jer ne zelim napolje na onaj pljusak.

Zatim sam pustila ruku iz njegovog stiska i pokucala na vrata u ritmu.
(Dum dum dumdum dum)

(Dum dum dum dum dum)
"Sta ovo bi boze moj..."
...
Cula sam kako mi neko nasilnicki kuca na vrata, na sekund, pomislila sam da je neki lopov ili specijala jedinica...Nisam ocekivala goste mada, duboko u sebi nadala sam se da je to bila Tamae..Sad je vec krenula da me brine...
...
Ustala sam se i pogledala kroz spijunku kad ono... Ispred vrata je stajao policajac?.

...
"Boze..Sta li hoce ovaj od mene...Nije valjda zato sto nisam platila porez"
pomislih u sebi i krenuh da otvorim vrata spremna na to da se cak i pobijem nocas



ཐི༏ཋྀ

Malo sam se zanema i mogla se videti moja saka koja je ostala u vratima..secace se mene ako nista.

Upss malo sam prejako lupila hahahaha.

Smejala sam se iako je to vise bilo zalosno ali nema veze.Sinula mi je jedna odlicna ideja te odmah sam pogledala u Oria i tiho mu otkrila ideju:
Pazi sad ovo samo udji u ulogu svoju,reci da sam te privela i da je ona sledeca takodje uzmi pridrzi malog.

Pruzila sam mu malog te sam se transformisala u policajca.
#card14
I rekla sam glasno dosta dubljim glasom i dalje lupajuci:

POLICIJA OTVORI GOSPODJICE!!

Otvorila sam vrata, i ispred mene je stajao plavooki dvometras...Izigravao je nekog mangupa ali on ne zna kako mangupi prolaze u nasem kraju...Ne zna on iz kojeg sam ja bloka, ne zna on sa kim se zajebava..
...
"Izvoli, sta ti treba. Jel znas ti za manire osnovne i kako se kuca na vrata..."
rekoh i pomislih u sebi kako bih ja njega sad isto tako izlupala nekom palicom po glavi



ཐི༏ཋྀ

Jedva sam se suzdrzavala da ostanem u svojoj ulozi jer je sama njena reakcija bila presmesna.
Rekla sam joj prvo sto mi je palo na pamet:

Nemoj ti meni o manirima znas sta si radila.Jel po manirima dilovati drogu??

Rekla sam ljutitim glasom gledajuci u nju zatim sam pokazala prstom na Oria i rekla:

Neces valjda biti kao ovaj ovde!!

"Drogu???? Molim???!"
rekla sam sokirano, jel zna on koga to pita.. ocigledno ne zna on ko je meni tata...
...
Primakla sam mu se i oko uz oko mu rekla
"Slusaj, te lazne price mozes da prodajes drugima, ja sa tim nemam veze zato bih te zamolila da mi se sklonis sa vrata ili cu ja morati da te skolnim, Jesi cuo??"




ཐི༏ཋྀ

Hahahahaha morala sam se praviti da sam ljuta ajmo ovo da probamo.

Mala nisi u crkvi pa da se molis smiri se da te ja ne smirim.

Tu mi je prisla oko uz oko gde sam se moram reci malo uplasila nadam se da me nece udariti.
Ali sam nastavila:

Bolje priznaj manja ce kazna biti..Jel si cula!!
Moracu stan da ti pretresem!

Zatim sam se odaljila korak nazad nadajuci se da sam se spasila udarca.

Dok sam pricala sa policajcem odjednom, iza vrata stvorili su se Orio i mali Ryuiji. Dok se Orio podlo smjeskao mali Ryuji je pljunuo direkt u mene.
#card2
brzim pomijeranjem izbegavam bljuvacku malog Ryuija
...
Okrecem se put Oria i glasnijim tonom mu rekoh
"Sledeci put, kad ti neko preda dijete pazi na njega kao i na njegovo ponasanje!"
...
U tom trenutku situacija mi je vec bila jasna, mogla sam predpostaviti da je Ryona iskoristila tehniku transformacije, te udarih policajca po stomaku.
...
"Znala sam*
pomislih u sebi
Ispred nas stvorila se Ryona, bilo mi je jako drago da je vidim te njoj pruzih jedan veliki zagrljaj
...
"Zdravo Ryona, jakooo mi je drago da te vidim!"



ཐི༏ཋྀ

Situacija se otela kontroli..LADNO MI JE SIN POCEO PLJUVATI.dobro mi nije bilo od tog saznanja ali sta je tu je na tatu je.

Sva sreca Akai je izbegla tu pljuvacku i izvredjala je Oria sto je i zasluzio a ja sam dobila udarac u stomak.
Gde je nazalost moja tehnika ponistene.

Ona se za divno cudo odradovala kad me je videla te me odmah zagrlila iako me je pre sekund zavalila u stomak bas je bolelo…
Jedva sam skupila vazduha da izgovorim ovo:

I meni je drago sto te vidim Akai.Izvini za ovo bilo je jace od mene

"Hahahahah, nema veze bila je dobra fora ne brini"
rekoh i pruzih joj osmjeh
...
Oriov stav se malo promijenio, vidjela sam da se malo spustio na zemlju pa mi je i bilo krivo u jednu ruku
...
"Nego, odakle vi na moja vrata, i to zajedno?"

Otkud mi zajedno??Toliko smo se udubili u foru da sam skoro zaboravila..

Ja sam dosla da te vidim sta radis kako sii.A njega sam videla na tvojim vratima kako viri kroz spijunku..

Blago sam se nasmejala jer sam sad zeznula njega ispasce kao neki perveznjak.
Nadam se samo da me opet nece neko uraditi jer mali sve gleda kakav sam ja to primer majke..

"Nema veze ljudii, sve je okej ne brinite"
...
Mrko mi je nesto gledao ovaj Orio u Ryonu..Nego hajde pusti cu to da prodje ovaj put..U tom trenutku pade mi na pamet da pitam Ryonu da li zna nesto vezano za Tamae, dje je i slicno ali s obzirom da sam bila u zurbi da odem i otvorim kafic za danas ljubazno sam odgovorila Ryoni

...
"Ma nema veze, super sam ja, nego zao mi je al ja sam bas sad krenula put lokala, i evo vec malo kasnim. Dobro je pa sam sama svoj sef Hahaah.."
rekla sam kroz salu i pozdravila se sa njima i nastavila dalje svojim putem



ཐི༏ཋྀ

Sva zadihana usla sam u stan gde me je Tamae odmah odvkla do sobe gde sam videla svoju drugaricu kako lezi na krevetu.Odmah sam je odkrila pokusavajuci da vidim nesto na oko ali mi nije bas uspelo.Zato sam mimikom lica nagovestila Tamae da mi kaze sve sto se desilo na toj misiji sto je i uradila.Saslusala sam je i nije mi bas bilo sve jasno ove simptome nikad videla nisam niti procitala u doktorovim beleskama.Ali moram joj pomoci ucinicu sve sto bude bilo potrebno!

Hvala ti Tamae.Uzmi Ryujia molim te.

Zahvalila sam joj se na informacijama i predala joj Ryujia kako bih mogla raditi svoj posao.Zavrnula sam rukave i blago sam udarala Akai po obrazima

Akai da li me cujess Akaii!!

Nazalost odgovora nije bilo.
Zato sam joj odmah proverila vitalne znake.Prvo sam je pipnula za celo gde sam mogla osetiti da ima jaku temperaturu sto nije uopste dobro.Imala sam osecaj kao da joj iznutra telo gori.Nisam zelela da panicim samo sam nastavila dalje.Stavila sam svoja tri prsta na njenu carotidnu arteriju i brojala otkucaje srca koji su bili nenormalno ubrzani.U samo par sekundi presli su normalne otkucaje i otisli u nerealne brojke.Tu sam odmah promenila izraz lica i ugledala da joj je i disanje otezano.Bez puno razmisljanja zelela sam uraditi sve sto je u mojoj moci.Zato sam odmah pogledala u Tamae i rekla joj:

Tamae odmah mi donesi natopljenu krpu ledenom vodom!!

Dok sam joj ja polako skidala slojeve odece da se uverim da nema neku otvorenu ranu i da su ovi simptomi samo gubljenje krvi.Krenula sam od glave taman pomerajuci joj kosu,Tamae je stigla i prekinula me dodavajuci mi krpu u ruke.

Pruzila mi je krpu koju sam odmah pritisnula Akai na celo odlucna da joj što pre spustim temperaturu.Odgovorila sam zatim Tamae na pitanje

Hvala ti,ali ovo zaista nije trenutak.

Htjela sam da razume koliko mi je stalo. Necu odustati dok ne ucinim sve što je moguce da se Akai probudi. Kada nisam mogla spasiti Rikuta zelim da mi se Akai izbori.Dok sam joj nameštala krpu i pazljivo sklanjala crne pramenove sa licaa primetila sam nesto neobicno.Svetlucava mrlja jedva vidljiva bez definisanog oblika kao da je odavala neku nepoznatu energiju.Znala sam da nije dobro cim se ranije nisam susretala sa tim o ovome ne govore cak ni doktorove beleske i ta pomisao me uzasava.
Sigurna sam da ovo pre nije imala.Njeno telo se bori sa necim novim i po vitalnim znacima vidim da posustaje.
Ipak nisam mogla da se oslonim samo na to. Pocela sam detaljan pregled pritisnula grudni kos,nastavila niz telo i sve do donjih ekstremiteta.Ništa cudno nisam napipala, a ona nije davala nikakav znak da je nešto boli.Nije se ni jednom trgnula sve dok nisam napipala onu bledu mrlju na vratu.Moram ovo reci Tamae ali ne znam kako.Krivim sebe sto nisam dovoljno napredovala i ne znam kako ovo da resim.Jedino sto mogu je da pomognem telu da prihvati ovo sta god to bilo jer vidim da se muci.
Tu su mi se vec punile oci suza sto je Tamae i videla nekako sam skupljala snage da joj kazem.

Tamae mislim da ovo moras da znas sestra ti je.Akai je u kriticnom stanju vitalni znaci su joj slabi.Njeno telo je drasticno oslabilo nece moci sama da se izbori sa ovim sto je u njoj.Osecam da nesto strano ima u njenom organizmu i da je slabi sve vise i vise ali to nisam uspela napipati.
Ovo nikada nisam videla a ni cula u svom zivotu a za to krivim sebe trebala sam vise da ucim.

Moju recenicu zaustavile su suze koje su pocele da mi liju niz obraze.Osecala sam se uzasno u glavi su mi se samo vrtele scene sa Rikutom.Ali moram dati sve od sebe da je spasim i da izbacim ovu krivicu iz sebe.Zato sam duboko udahnula i nastavila da joj pricam.

Ako uskoro ne pruzim telu pomoc ono ce skroz oslabiti i umrece.Ne znam koliko ce to moje odrzavanje njoj pomoci da se probudi ali cu dati sve od sebe Tamae veruj mi.Necu dopustiti da joj se telo preda i odbaci to strano telo tu energiju.
Necu se pomeriti odavde dok se ona ne probudi makar to bilo i 100 noci!

Zatim sam obrisala suze i bacila se odmah na posao.Stavila sam svoje ruke jednu u pravcu srca dok je druga bila malo nize ka stomaku i mogla se videti zelena energija koja je izlazila iz mojih ruku.Vreme je da dam telu podrsku koja je bila potrebna.

#card255

Akai izdrzi molim te.

...

Budim se opet na hladnom, bijelom tlu, izgleda da sam opet vraćena u onaj isti beskonačni, prazan prostor. Ovaj put, oko mene nalazilo se bijelo cvijeće, koje se prostiralo duz cijelog beskrajnog prostora. Svaki cvijet biva savršeno bijel; stabljika, listovi, latice, sve do najsitnijih detalja. Ustajem polako, osjećajući neku cudnu dozu mira..

...

Koračam kroz cvjetove, kad iznenada tišinu prekida neka nepoznata melodija. Lagani zvuk flatue počinje da dolazi sa svih strana privlačeći mi pažnju. Pratim tu melodiju, a u trenutku kad osjetih da sam joj bila najblize, cvijeće oko mene počinje da se otvara..

Bijeli cvjetovi krenuli su da se otvaraju jedan za drugim, otkrivajuci divne crvene pupoljke, kao da melodija budi život u njima. U samo nekoliko sekundi, dok se melodija pojačava, cijeli prostor postaje obojen crvenom bojom, crvenilo se prostire, sve što je bilo bijelo sad biva obojeno u crvenu.
...
Uzivajuci u trenutku legoh na tepih cvijeća, totalno se prepuštajući zvucima flaute. Ne znam gdje sam, ne znam šta se dešava sa mnom, ali taj trenutak donosio je posbenu dozu spokoja. Bila sam okruzena onim sto najvise volim, cvijece i muzika, prosto nisam mogla a da se samo ne prepustim trenutku. Taman nakon sto sam se skroz opustila, melodija staje. Dizem pogled i ispred sebe ugledam biće nejasnog oblika, gotovo eterealno, ali u obrisima podsjeća na ženu. Polako se ustajem, prateći je pogledom, dok ona bez riječi podiže ruku i u njoj se pojavi flauta, izgleda je ona svirala cijelo ovo vrijeme. Krenula sam da joj se obratim, ali prije nego što izustim ista, ona priblizi flautu usnama i nastavlja svirati melodiju od ranije. Dok je svirala, iza nje pojavljuju se tri ogromna bića, nedefinisana, svaki je trostruko viši od mene. Stojim, potpuno zaleđena, dok ona lagano kruži oko mene, svirajući, kao da me kadi svojom muzikom. A onda, staje ispred mene, i osjećam kako joj se tijelo počinje spajati sa mojim. Opet onaj isti osjećaj hladnoće prolazi kroz mene, prodire u svaku kost, kao da sam pogođena oštricom leda. Melodija nestaje, a kroz moju glavu prolazi škripa, a hladnoća juri kroz moj krvotok dok padam na pod. Pokušavam se boriti, ali postaje previše. U jednom trenutku, jednostavno odustajem, ležeći na podu, prepuštajući se, ne znajući gdje sam niti sta mi je ciniti.
...
Opet se budim, nisam imala pojam o vremenu, imala sam osjećaj kao da je proslo hiljade i hiljade godina. Ispravljam se i podižem sa tla, i ispred mene, opet, stoji ona. Ovaj put imala je dosta jasniji oblik, izgledala je vise kao normalno bice, ali ovaj put sjedela je pokraj mene. Lagano se ispravim, a riječi su same izlasle iz mene
"Šta je ovo? Gdje sam ja? Šta se desilo sa mnom?"
Njene oci ulivale su strah, beonjače žute, zjenice crne poput noći, samo me blijedo gledaju. Na vratu joj primjećujem nešto nalik nekom pečatu, a po tijelu ima crne šare različitih debljina i dužina, kao da su urezane u nju. Pogled joj je totalno odsutan, kao da su joj moja pitanja besmislena. Prilazi mi bliže, pogleda me pravo u oči i tiho upita
"Na šta tebi ovo liči?"
Kako bih ja trebala da znam to...i nakon par sekundi razmišljanja odgovorim joj
"Ne znam… samo mi ne liči na mjesto na kojem bih trebala da budem."
Ona se samo nasmijala, duboko, zloslutno, a zatim ustaje i tiho kaže
"Ovo ti je jedno veliko ništa. I vjeruj mi mozda ne lici na mjesto na kojem bi trebala da budes ali na pravom si mjestu, ja sam inace ovdje već godinama...Znaš kako sam dospjela ovdje?"
Uspjela je da me zainteresuje i probudi radoznalost u meni kao i želju da saznam više, pa je pitam
"Kako?"
Ona se opet nasmije i reče

"Pa umrla sam. Nakon smrti, ostala sam zarobljena ovdje, u ovom prostoru bez kraja, koji oblikujem onako kako meni paše."
Uplašena pomislim na sebe i kakve veze ja imam sa njenim smrtnim mjestima
"Šta ću onda ja ovdje? Nisam umrla????!!!"
Sjedne kraj mene, i smireno mi odgovori
"Nisi umrla, nemoj odmah da brineš. Samo si zaglavila ovdje jer je sada na tebe red."
Čekam da nastavi, ali ona me samo posmatra, kao da uživa u iščekivanju u mojim očima. Iz mene odmah izlece pitanje, gotovo iznervirano
"Red na šta?"
Kroz osmijeh mi kaže
"Polako, saznaćeš sve. Prvo moram da ti objasnim kako si dospjela ovdje."
Ustane i počne da bere cvjetove koji prekrivaju pod. Glas joj je miran, bez ijednog tračka emocije
"Dakle, onaj dan dok ste se borili u vašem dijelu šume, Yuta, ninja koji je posjedovao moje moći, ubijen je od strane vaših saboraca. Nakon njegove smrti, moje moći su pažljivo, kroz šumu, tragale za najvećim izvorom čakre, i baš tada ti si bila ta koja ih je najviše privukla. Tako si završila ovdje, kod mene, u mom svijetu."
Nevjerica me obuzima, šok se miješa sa bezbroj pitanja koja mi naviru u glavi. Odmah je upitam ono glavno sto me zanima
"U tvoj svijet? Pa koliko dugo ću uopšte biti ovdje?"
Okrene se ka meni, oči joj se smeškaju kao da uziva u tome da me drzi u isckivanju, sjede opet pokraj mene i kaže
"Ne dugo. Bićeš ovdje dok se tvoj bjeleg ne formira. Kad se formira, bićeš slobodna odavde i moći ćeš da koristiš moje moći. Ali za to vrijeme, dok čekaš, ja ću te ovdje naučiti svemu što treba da znaš o njima"
...
Ustajem, i osjećaj šoka sada ustupa mjesto nekoj vrsti uzbuđenja. Pomisao na nove moći zvuči nevjerovatno. Ipak, i dalje osjećam i neku vrstu ravnodušnosti, jer koliko god željela moći, jedini cilj ostaje da odem odavde, sa mocima ili bez.
Ona je izgleda primijetila moju nervozu, medjutim nasloni se nazad nastavljajući da cupka latice sa cvjetova koji su nas okruzili. Skupi par latica u ruku i potom ih oduva i rece mi
"Nema potrebe da brineš. Sve što treba da znaš, ja znam. Potrudicu se da odavde odes bez ijednog pitanja, pokazaću ti i uputiti te u sve. Medjutim moramo početi odmah, jer kada se tvoj beljeg formira, tada se vracas nazad. Zato, s obzirom da ne znam koliko jos vremena imamo, najbolje da krenemo odmah."
Pogledah je pomalo sumnjičavo, ali i s dozom zahvalnosti, pa klimnuh glavom i rekoh
"Dobro… Ako vec tako mora da bude, onda sam spremna da učim."

...
I tako, i dalje stojim ispred meni jos uvjek donekle nepoznate osobe, gledam u ovaj dug beskraj koji kao da nema ni početak ni kraj. Osjećam se zaglavljeno između jave i nečeg nepoznatog, u sta ona pokusava da me uvede, pitanje je koliko mogu da joj vjerujem, ali izgleda da nemam izbora u ovom trenutku...sta god da se desi desilo se.
...
I taman nakon nase konverazije, ona se uspravi, zakorači korak dalje, i smireno poče da mi priblizava ono sta me očekuje
"Ne radi se o nečemu previše teškom. Vidjećeš par osnovnih primjera, čisto da te uvedem u sve. Dalje ćeš se sama usavršavati i vježbati. Sa ovim, zaista, ne možeš pogriješiti."
Dok sam je slušala, zastadoh na tren, razmišljajući o svemu tome. Zanimalo me kako je uopšte došlo do ovog. Kako je moguće da se moći prenose ovako..Nikad ranije nisam čula za nešto slično, pa je upitah
"A kakve su ovo moći? Šta je uopšte ovo?"
Samo me pogleda i reče
"Duga priča, i prilično komplikovana."
Sjednem nazad na tlo i odmahnem glavom

"Nema veze, imam dovoljno vremena da saslušam."
Ona se zaustavi, podigne obrvu i upita
"A šta ćemo sa učenjem? Ne znam koliko vremena još imamo."
Pogledam je odlučno i kažem
"Nema veze, snaći ću se svakako."
Blago se osmjehnula, prisla je nazad i sjednila je pokraj mene i započela
"Vidiš, ja sam bila prvi korisnik ovih moći. Koristila sam ih u mnogim borbama. Međutim, jednog dana, dok sam se odmarala kod kuće u selu, grupa ninji provalila je u moju kuću i napala me. Nisam bila dovoljno snažna da se odbranim, i tu je bio moj kraj. Ali u trenutku smrti, moj duh prešao je u jednog od njih kao kletva koja ga je stalno pratila. Nije bio svjestan toga. Nije znao za moju kletvu koja ga je cesto vukla ka lošim djelima..I tako, jednog dana, i on je poginuo u borbi, a moj duh je opet bio oslobođen. I nakon toga bivam zaglavljena ovdje, u ovoj praznini. Medjutim, odlučila sam da ostavim dio svojih moći opet kao neku vrstu kletve, kao neku vrstu naslijeđa koja bi možda bila korisna ninjama poput tebe i ostalih korisnika koji su je koristili. I eto, zadnji korisnik bio je Yuta kojeg su tvoji saborci savladali u hramu. Ti si se zadesila kao sljedeća izabrana."
Odjednom, sve je postalo jasnije. Sada je imalo smisla, al opet nova pitanja počela su se formirati u mojoj glavi, jpitah je
"Aha... ali kako to misliš da vodi ka lošim stvarima? Zar nisi rekla da ovo donosi samo moći?"
Opet se zloslutno osmijehnu i odgovori
"Pa, znaš...postoji nesreća u sreci. Donijeće ti moći, ali biće trenutaka kada će ti na um dolaziti mračne misli, misli koje nisu sasvim tvoje. Samo je bitno naučiti da ih kontrolišeš. Sve dok ne dozvoliš tim mislima da te obuzmu, bićeš u redu."
Ovaj dio nisam očekivala, ali ipak sam odlučila da prihvatim sve što dolazi. Ustajem, zatežem rukave i kažem
"E sad, kad znam i backstory, bilo bi vrijeme da pocnemo, iskreno jedva cekam da saznam vise o njima"

Dok sam stajala pored kreveta i radila svoj posao osecala sam Tamain prisutan pogled sa druge strane kreveta.Trudila se da mi ne smeta ali njeno lice odavalo je zabrinutost i osecaj krivice koji ju je grizao jos od trenutka kada me je srela.Kada sam je obavestila o stanju Akai primetila sam kako je zanemela a njeno lice je izgubilo boju.Reci koje sam joj upucivala delovalo je kao da idu kroz nju.Videla sam kako seda pored kreveta slomljena sa ocima punim suza.Ispod svegs toga osecala sam njenu ljubav prema Akai i spremnost da ucini sve za nju.Na njen tihi glas kada me je zamolila da ucinim sve sto je u mojoj moci da je spasim osetila sam u sebi dodatnu snagu.

Ali veruj mi dacu sve od sebe!A kada sve ovo prodje i ona se probudi idemo na sake!

Moj glas bio je ozbiljan ali to je samo bila maska zapravo sam preispitivala moje znanje.Znala sam da ci mi biti potrebna njena pomoć njeno prisustvo.Kao njihova prijateljifa nisam bila samo ninja bez osecanja bila sam neko ko ce po cenu svog zivota spasiti saborca prijatelja.
Dok sam telu davala podrsku osetila sam da se u par navrata trzala i pravila neke grimase sto znaci da je uveliko u fazi prihvatanja te stvari i da joj pomazem.Blago sam se nasmejala znajuci da ce se ovo uskoro zavrsiti.Odmah sam sklonila jednu ruku koja je bila na stomaku i pipnula je za obraze primeteci da je temperatura pala sto je odlicno.Pad temperature znaci da se telo ne napreze toliko.Vratila sam ruku nazad i pojacala svoju zelenu chakru tako dosta gubeci svoju energiju i umarajuci se ali nije bilo bitno.

Gde je moj pogled direktno otisao na Tamae:

Tamae ne ocajavaj temperatura joj je pala to je odlican znak!

Vratila sam pogled na Akai i njoj se obratila:

Mozes ti to Akai!

Dok je Tamae stajala pored prozora delovala je kao da se izgubila u mislima posmatrajuci pljusak. Mogla sam videti tezinu njene brige nemir i krivicu koji su je preplavljali.
A ja sam ipak morala ostati pribrana jer kao medicinski ninja moracu drzati distancu izmedju emocija i zadatka.Na kraju krajeva moja osecanja nisu ni bitna moj zivot ce otici za nesto bolje u ovom svetu.Sudbina je nezaobilazna i prolazna stvar.U ratu pred smrt ne smem sebi dozvoliti da posustanem.
Moja ruka ne sme da zadrhti..Ipak ucili su me da svaki zivot nosi svoju vrednost ali na kraju svi isto zavrsimo to nije fer zato cu sa medicinom promeniti to.Dok sam odrzavala svoju isceljujucu chakru setila sam se Tamainog izraza dok je govorila o jelenovoj mirnoj predaji smrti. Takve reci o kruzenju chakre i neizbeznosti  kraja ponekad su uteha onima koji ostaju.
Necu dopustiti da Akai lezi mirno poput tog jelena jer njena chakra je jos uvek snazna jos uz moju podrsku probudice se ubrzo.Sve dok osecam njen puls na mojim rukama ima nade.Znala sam da Tamae oseca duboku krivicu da veruje kako je njeno mesto na tom krevetu.Tako sam se i ja osecala kada sam bila sa Rikutom.Ponekad su oni koji prezive obavezani da nose teret tuge ali isto tako imaju i odgovornost prema onome ko se borio i pao. Ali ja necu dozvoliti da taj osecaj Tamae obuzme.

Dok sam gledala Akai imala sam neki osecaj da ce se izvuci ona je mnogo jaca od ovoga samo je pitanje vremena kada ce se dici i poceti da nam se smeje sto placemo.Tu sam se setila i Gekkoovih reci da su oni koji krse pravila smece ali oni koji napuste prijatelja su gori od smeca…
I to mi je bio znak da ni Tamae ni ja necemo napustiti nikog bez obzira na cenu.To govori o tome kakve smo osobe.
Ali tu me je u mislima prekinula koja se ponovo stegla nesto nije bilo u redu.Znala sam da je ovo neki znak ali ne znam u kom smeru ide.Vidno uznemirena slagala sam Tamae da mi treba nesto samo da bi izasla iz sobe:

Tamae idi brzo stavi vodu da prokljuca i onda tu vodu malcice samo ohladi i donesi mi!

Jednostavno morala sam je skloniti odavde nisam zelela da joj stanje bude jos gore.A i trebace mi voda u kojoj nema mikroorganizama.Dok sam ja Akai odmah proverila vitalne znake i stvarno se sve vratilo u normalu osim disanja.Ono je znatno ubrzalo i ja sam tu odmah pogledala u njen neprimetni beleg koji je usavrsio svoj oblik za ovo vreme i postao je znatno izrazene boje.

Sranje sta je ovo.


Ali sam se nadala da je ovo znak da se budi jer se izborila da se ovo formira sta god to bilo.

...
Gledam je kako stoji pokraj mene, i pokušavam razjasniti sve misli koje mi prolaze kroz glavu. Šta ako je sve ovo ono bas samo san? Šta ako se u jednom trenutku probudim i sve ovo nema nikakvo znacenje, sta ako je ovo samo plod moje maste ili eventualno, na kraju ostanem zaglavljena ovdje. Niz pitanja vrtio mi se u mislima, ali jedna misao probila se kroz sve te sumnje, možda i jedina koja je imala smisla, a to je bilo da iz ovog nema lošeg ishoda, u najgoru ruku nikad necu izaci odavde i to je to.
...
Stajem pored nje, i rekoh spremno
"Krenimo, koja je prva lekcija???"
Ona se nasmiješi na moj odgovor i, podižući ruke, kaže
"Idemo da je pogledamo zajedno. Pruži mi ruke."
Na trenutak se zapitam zašto je to potrebno, ali joj pružam ruke. Osjetim njen stisak i odjednom, bijela svjetlost bljesnu niotkud, na par sekudni bila sam bukvalno zaslinepljena medjutim, kada svjetlost popusti, vidjeh da se nalazimo se na nečemu nalik oblaku. Pogledam ispod sebe, i dok polako spuštamo se bliže tlu, ispred nas se pojavljuje prizor, dvojica ninji koji su izgleda u borbi
...
Prepoznajem jednog odmah, Yasgar. Na pamet mi pade par pitanja dok ga posmatram, ali prije nego što stignem da išta kažem, ona rece
"Evo nas. Pretpostavljam da znaš ovog braon ninju, a onaj žuti, to je Yuta. Pazi dobro, sada ces vidjeti kako je on kristio sve moci frule protiv tvog saborca."
Posmatram borbu, sve dok se cijela scena ne završi Yasgarovom pobjedom. Bez obzira na to što je on izvukao deblji kraj, Yuta je pokazao nevjerovatnu vještinu. Moja saputnica se okrene prema meni i mirno kaže
"Vidis, ovo su glavne moći koje ćeš dobiti. Ali bez vježbe, neće ti značiti ništa."
Kimnem glavom, shvatajuci sta hoce da mi kaze, iako mi cijeli prizor djeluje nestvarno.

...

Još jedan bijeli bljesak vraća nas nazad na beskrajnu bijelu poljanu. Prosetah par koraka i onda, samo legoh nazad među cvjetove i uzdahnem, ispustivši sve što se nakupilo u meni.
Ona sjeda pokraj mene, mirno, a ja je gledam i izustim
"Ne znam, ja ne mogu sve ovo. Nisam dovoljno spremna za sve ovo, prosto...ja sam samo ninja bez nekih posebnih vjestina....postoji li neki način da se sve poništi?"
Ona me gleda i, ubirući cvijet pokraj nas na kojem se vec nalazio leptir, opet počinje da čupa latice i kaze
"Često mislimo da moramo biti savršeno spremni prije nego što nam sudbina pošalje neki izazov, ali upravo nas ti iznenadni izazovi čine jačim. Ti mozes zavrsiti neki izazov a da cilj nije ispunjen. Cilj je sve kroz šta prođeš dok završiš taj zadatak. Svaki korak koji napraviš, svaka vještina koju savladaš, to je ono sto se zapravo krije iza cilja. Evo na primer, zamisli kako se ovaj leptir bori da izađe iz čaure, kad bi ga neko oslobodio, tacnije pomogao mu da izadje, on ne bi prosao kroz tu borbu te  na kraju ne bi bio dovoljno snažan da leti, jer je ta borba da izadje iz caure ona stvar koja mu zapravo jača krila. Sad zamisli sebe kao tog leptira, kao sto je leptiru zadatak da se izbori sa caurom, tako i ti trebaš da se izboris sa ovim izazovom kako treba, kad se vratis nazad uz dosta vjezebe bices spremna na svaki izazov moguci."

Njen glas biva tih, ali svakom riječju dopire duboko do mene. Ostajem tako tu, ležeći na tlu, razmišljajući o njenim riječima koje mi se vrte kroz glavu i konačno počinjem da razumijem... I tako dok ležim na tlu, u jednom trenutku osjećam onaj isti ledeni osjecaj kako se širi po mojoj koži. Ostra hladnoca prolazi kroz svaki dio mog tijela, poput iglij koje se bez milosti utiskuju ispod moje kože.
...
Ustajem i pogledah svoje ruke, sokirano gledam u njih dok posmatram kako se na njima pojavljuje tanki trag nalik tragovima munje. Zapanjena, ustajem, primjećujući kako se te hladne šare protežu sve dalje po mom tijelu, kao mreža linija koje su sve vise i više obavijale moj lik.
"Šta je ovo, šta se dešava?"
Moj glas drhti dok joj se obraćam, očekujući objašnjenje, možda neku vrstu utjehe. Ona me pogleda i nasmija se, a osmijeh joj bijaše pun neke blage, gotovo nježne radosti.
"Vidis, kad god budeš koristila moje moći, to će se desiti. To će ti biti znak da su moje moći aktivne, vidis da izgledaju slicno mojim šarama, samo što su tvoje malo drugačije."
Dok mi objašnjava, i dalje zbunjena, pokušavam razumjeti svaki detalj ovoga što mi se događa. Ona mi je u neku ruku odavala sigurnost, umiruje me, ali i dalje ostajem zatečena. Ona mi se približi i reče
"Okreni se na trenutak."
Polako se okrećem, a ona mi nježno pomiče kosu s vrata, a zatim mi tiho rece
"Eto ga, beljeg."
Ruka mi nesvjesno krene ka vratu, iako sam znala da ne mogu osjetiti niti vidjeti taj beleg, radoznalo je upitah
"Šta? Je li to znači da se formirao?"
Njeno lice vec mi je dalo odgovor, medjutim ona mi sa osmijehom odgovori
"Da. Pitanje je sekundi kada ćeš se vratiti nazad."
U tom trenutku osjetim nalet olakšanja, gotovo nestvarnog, dok shvatam da se konačno vraćam....TO JE TO KONACNO SE VRACAM NAZAD IMAM OSJECAJ KAO DA SAM UBOLA JACKPOT....Srce mi je ispunjeno srećom, al opet osjetih potrebu da se njoj zahvalim na svakom nacinjenom djelu kao i na svakoj upucenoj rijeci. Okrećem se prema njoj i, iskreno kažem
"Hvala ti. Na svemu. Vjerujem da će mi sve ovo biti od velike pomoći."
Ona mi se približi, stavlja svoje ruke na moja ramena i blagim, smirenim glasom kaže
"Ne brini. Ja ću uvijek biti tu. U svakoj borbi koju budeš vodila, ja cu biti tu. Nećeš me vidjeti, ali bit ću tu."
Nasmijah se i taman kad krenuh da joj uputim bilo koju riječ, osjetih kako ledena hladnoća opet polako počinje da obuzima moje tijelo, širi se kao atomska bomba kroz mene. Pogledah prema rukama, blijede, skoro kao da nestaju. Polako počinjem paničiti, prateći taj izgleda neizbježan proces. Ledene igle krecu za žigaju kroz mene, probadajući me do srzi, a sto duze traje to sve vise i vise izaziva napetost u meni. U tom trenutku ona me samo pogleda, i s blagim osmijehom tiho izgovori
"Srećno. I ne zaboravi da sam uvijek tu."
Njene riječi odzvanjaju u mojoj glavi dok njen lik, kao i sve oko mene, polako počinju da nestaju. Svaki detalj oko mene polako nestaje, gubi oblik, a ja kao da ostajem bez daha, ne mogu zakljuciti sta se desava u meni. Padam na tlo, osjećajući kako suze neizbježno klize niz moje obraze. Ledeni neizdrživ osjećaj, proalzi kroz svaki dio mene, dok ova nepoznata dimenzija polako nestaje, u mojoj glavi kao da se prekida film, a ja ostajem u potpunoj praznini.

U tom trenutku, sve se promijenilo. Onaj osjecaj nerealnosti nestao je, vratio se onaj zivi osjecaj u meni. Zvukovi su se ponovo pojavili oko mene, jasni i meni dosta poznati. Čula sam Tamaein glas, ali nisam mogla da otvorim oči. Bilo je kao da sam zarobljena u svom tijelu. Pokusala sam da nadjem okidac koji bi me trgnuo odavde i odjednom osjetih tesku bol na vratu. Bol je bila nepodnošljiva i rasla je iz trenutka u trenutak. Krenula sam ubrzano da disem pokusavajuci da se izborim sa tim osjećajem i onda, trgnula sam se.

Nije bilo nikakvog upozorenja, ni znaka, samo trenutni nalet bola koji me je digao iz ove kome. Trgnula sam se, a onda vrisnula. Stajala sam ispravljena u mom krevetu, suze su počele teći niz moje obraze, neprestano, i nijedna od njih nije mogla da zaustavi tu strahovitu bol koju sam osjećala. Pogledam lagano oko sebe,  Tamae i Ryona su stajale pored mene. Samo sam vratila pogoed ispred sebe, pokusavajuci da dođem do daha, osjećajući na vratu ostru i ledenu bol. Kolko god bol velika bila, duboko u sebi osjetila sam nalet serece, nisam mogla da vjerujem da sam se konačno vratila.... ali osjećaj završetka, osjećaj olakšanja, bio je tu. Sve je konačno završeno....barem se tako nadam.

Tamae mi je donela kljucalu vodu koju je pazljivo ohladila dovoljno da bude topla.Sedela je sa druge strane kreveta, odmah pored Akaine strane.
Odjednom Tamae je zadrhtala i njen izraz lica postao je bolan a onda je Akai ispustila vrisak.Trgnula se kao da ju je nesto snazno probudilo iz dubokog sna.Suze su joj lile niz lice dok se borila da dodje sebi.
Bilo mi je jako drago sto sam uspela da joj pomognem.A Tamae ju je cvrsto zagrlila preneci joj svu snagu koju ima.Bilo mi je drago ali mene je i dalje strah preplavljavao taj beleg na njenom vratu…sta je to?
Mozda je to sam pocetak neceg dubljeg…
Kao medicinski ninja osecam da taj simbol nije nesto normalno ali praticu nadalje sta se desava bitno je da se probudila.

AKAI hvala nebesima tako mi je drago da si dobro namucila si me!

Rekla sam to sa suzama u ocima vidno umorna iscrpela sam previse svoje energije pomagajuci njoj.Tu sam ih zagrlila obadve.
Sta vise mislim da je moj posao ovde gotov i da bih trebala krenuti dalje Moran me uveliko ceka.

Tamae dobro me slusaj prepustam ovo tebi ja moram jos neki zadatak obaviti vec kasnim.Ovu vodu sto si skuvala da joj da pije umesto obicne vode jer ova je cistija i njeno telo ce lakse prihvatiti.

Zatim sam izvadila iz svoje torbice pilule i spustila na stocic pored uz reci:

A ove pilule joj daj za bolove verujem da ce pomoci licno sam ih pravila za sebe.Ali njoj su vise potrebne.

Sva u zurbi uzela sam Ryujia u narucje i krenula ka izlazu svateci da sam nesto zaboravila reci:

Akai najgore je proslo.Ako se ista desi u medjuvremenu potrazite me odmah cu doci volim vas cuvajte se.

Zatim sam izasla iz stana.

Tamae me je gledala s velikom dozom brige u očima, ali njena prisutnost donijela mi je određenu smirenost, čak iako sam u sebi još uvijek osjećala vrtlog misli i emocija koje su me gušile. Sjećanje na onaj osjećaj hladnoće, beeskrajnu dimenziju i sve kroz šta sam prošla u toj neobičnoj vukojebini… sada je postao daleko, gotovo nestvarno, ali utisci su ostali urezani.
...
Pogledala sam Tamae, skupljajući misli, a onda se odlučila da joj sve objasnim, medjutim imala sam veliku potrebu za svjezim vazduhom, te se ponadah da ce biti voljna da odemo napolje. Povukla sam pokrivač malo dalje od sebe i rekla

„Ne, ne radi se o dehidraciji, Tamae. Samo... treba mi vazduha, jel bi mogle mozda da izadjemo na vazduh malo....Tamo bih mogla da ti sve objasnim.“