Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | City Streets - Page 2

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

City Streets

First topic message reminder :

City Streets - Page 2 02d9244e448b93a25dd27c15aa27f379

Ulice grada Keona su prostrane, široke, obezbedjene i obezbedjuju najbrži prolaz od naseljenog mesta Keona do ostalih periferija u njemu.

O bože, ko je sad ovaj. Tek sam došao u ovaj svet i već neki izgubljeni samac prilazi misleći da sam odavde. Čak ni ne izgledam kao stanovnik Keon-a. Još izgleda da je Italijan, nikada im nisam verovao. Ipak je jedina osoba koja nije skretala pogled zbog maske čim prodjem pored njih.

Razmišljao sam da kažem nasumična skretanja ovom italijanu i ostavim ga da sam luta gradom, ali sam se ipak odlučio da kažem istinu i podjem sa njim. Ovako možda i saznam nešto što mi može pomoći.

"Gledaj, ne znam ja ništa o sadašnjem Keon-u, tako da ti ne mogu reći gde je pekara. Ali možemo zajedno pokušati da je nadjemo, svakako nemam gde da idem."

Vecinu vremena prilikom stizanja u ovaj nepoznati grad proveo sam tumarajuci najsirim ulicama. Blagi jutarnji povetarac razbacivao je moju neiscesljanu svetlo braun kosu ulevo i udesno, nije mogao odluciti sta mi bolje stoji. Delovalo je kao da besni usled moje nebrige o svom izgledu.. Polako sam se poceo umarati, dok mi se znoj slivao s levog obraza, nabacih nekakav, kako ga mogu nazvati.. Suprotni od kiselog? Slatki osmeh, poput steneta posle intimnog odnosa s zenkom, osmeh. Stavljajuci razvijenu desnu ruku na celo, laganim pokretom prelazim preko kose, zabacivajuci je u smeru nekih slatkih devojcica sa strane, koje su delovale kao da pazare nesto.. Otvorio sam tamnopute oci sirom i pogledao direktno u njih, ahh.. To je bio moj pokusaj da ih ocaram i konacno proandjem devojku, ali izgleda da od toga nema nista. Vise su se preplasile nego ocarale, razbezale su se u suprotnim smerovira.. Ocekivano, nikad ovo ne uradim kako treba.. Malkice smoreno, s nadom da cu sledeci put bolje proci, stizem ka svojoj novoj kucici.. Koja je koliko mi se cini, na drvetu?

Pitanje o pravcu se preokrenulo u ponudu za pratnju, izgleda da ni on nije imao pametnija posla. Svakako meni je prijalo društvo, bolje biti okružen prijateljima nego neprijateljima.

"Eh, što da ne"


Polako je krenuo da šeta zajedno sa nepoznatim strancem, tražeći pekaru, ako ništa želeo je malo da preokrene trenutno situaciju.

"Izvini, nisam se predstavio. Ja sam Cezar, a ti?"


U hodu mu je ispružio ruku.

Bese je bilo lepo setati i ako naravno se bese najeo od hobotnice sto mu zaista prijalo tako je i kojim slucajem podrignuo dok su bile male grupe ljudi i tako dalje nastavili takvim tempom,kada se zagledao u nebo mogao je primetiti da nema guzve a cak ni ljudi znajuci da kod njega nebo nije nikad bilo prazno bilo bi cak lakse i tako da se ne saplicu ili barem guraju...ali to guranje je bilo bas jako kada je mogao naizgled video jednog coveka koji je odjurio bas u tom trenutku dok je zeni uzeo torbu sto je bilo neocekivano i prvi put da se susrece sa tim,zasto?zena je bila nervoznija te je Rio jurio za tim covekom tako mu se sureo,ispustio je torbu i pripremao gard,tako je Rio priblizio i svoju ruku stavio gard,svojom nogom je krenuo ka gore njegovom levoj ruci Ali naizgled covek nije ocekivao kada je on uradio low kick bas brzinom kojom taj covek nije ocekivao,njegovu nogu je sapleo ali dok je padao samo ga je drzao za majcu,jer sigurno nece platiti njegovu ostetu mozga koji ni sigurno nije imao,dok je zeni dobacujuci torbu zahvalila trcuci,a coveka pustio da ode dalje u nadi da ga nece vise videti dalje.u tom momentu put do kuce u kom je pravac krenuo okrenuo je pogled ka cezaru necekivano da bi mogao biti tu te rece iznenadjeno i zacudjeno dok je bio pored neki maskirani lik cekajuci da ce ga prestaviti.

Cezare! Bas je velika slucajnost da se vidimo ponovo...pa ipak putevi su cuda.

Na Yukiterovoj ruci pojavljuje se uzareni simbol. Sama svetlost na lokaciji se smanjuje i skuplja oko Yukiterua. Bol je konstatan u trajanju od par sekundi ali ne previse jak. Crvena grimizna svetlost pocinje da bledi, tamni i na ruci ostaje oznaka. Ova pojava je vidljiva svim prisutnim na toj lokaciji. Sve što se u tih par trenutaka desilo, desilo se bez zvuka iskljucivo u vidu svjetlosti.

City Streets - Page 2 B9tmiyU

U sred rečenice me je zaustavio pečat na strančevoj ruci. Abijent koji beše poprilično sunčan zbog popodnevnog vremena bi po malo postao zatamljen, bez obzira što na nebu nije bio ni jedan oblak. Prišao sam mu na korak bliže, a potom vratio jedan nazad, govoreći mu:

"Jel si dobro?"


U momentu totalno bi izignorisao Riovo prisustvo zbog situacije koja se odigrala

(Dolazi do ulica a onda se uputi prema kafani , bio je malo zedan ali glad ga je savladavala osecao je da bi mogao pojesti bilo sta mu iznesu .)

Ah , konacno blizu je .

(Nastavio je da se seta prema kafani , nadao se da je tamo prazno prosli put kad je bio , kafana je bila puna skroz jedva je nasao mesto da sedne i da se pocasti.)

Skocio je sa velike visine (Dok je bezao iz Silver Phoenix Tavern-a),
i pao na neki kontejner. Nasao se u nekoj maloj ulici koja nimalo
nije licila na normalnu ulicu, vise je licila na neku deponiju.


"Znaci ovde bacate smece bogatasi?... Zasto ovo niko ne cisti?..."

Promrmljao je dok je trazio izlaz na glavnu ulicu...
Bio je umoran i zeleo je da ode kuci...

Lutao je ulicama vec neko vreme. Do pola puta je namerno dozvolio sebi da se izgubi...
,,Da li se ovo racuna kao da sam se izgubio ako nisam ni imao neki cilj...", pomislio je kada se setio da jos nije nasao gde ce stanovati.

Uzurbano je otisao iz Flower mazea, tako da je neko morao pomisliti da ima nesto isplanirano. Istina je da ga je intuicija navodila ovde.

Ubrzo se nasao u nekoj mracnoj ulicici, nakon sto je prisao izvoru glasnog zvuka. Bila su to muzika i glasovi ljudi...
,,Kafana mozda...", pomislio je.

Odjednom je pored njega cuo sum koji je odzvanjao o metal. Bio je, i ostao okrenut ledjima, dok je pazljivo odsluskivao o cemu se radi...

Na putu do kuce ispred njega, put je prelazio neki cudan tip, cudno se
cak i kretao. Sto mu se vise priblizavao, vise je osecao nesto u stomaku,
neki cudan osecaj. Iznenada, kada mu je ugledao lice, skamenio se, noge
su mu se oduzele i nije mogao da se krece.

U glavi mu se vrtela samo jedna rec... "Luberia"...Posebno udruzenje lopova,
ali zasto ga je ova osoba asocirala na to? Da li ga je mozda poznavao u proslom zivotu?
Da li su bili prijatelji tokom njegovog boravka kod Luberijanaca? Ostao je zbunjen i
nepomican, ne govoreci nista, i dalje ga je posmatrao.

Stojao je zbunjeno nekoliko sekundi... Ogadan miris ga je skoro potpuno hendikepirao, a glasovi su se mnogo promenili od kada se ponovo rodio...
On to zna najbolje. Svaki glas je malo drugaciji. Nije cuo nijedan poznati od onda...

Ipak, neki cudan osecaj ga je navodio da se obrati osobi ispred njega. Musko...? Zensko...? Sada ne moze odrediti...
Osecaj je bio tu, ali nije bio isti kao onda u Flower Maze-u...

Uz kratko komesanje, odlucio je progovoriti. Nije bilo u njegovoj prirodi da bezi od istine, niti da ne bude direktan...
,,Mi se znamo, jel da? I ti si to osetio... Mozda se znamo, ali ja sam skoro sve zaboravio iz proslog zivota... Siguran sam da znas o cemu pricam...", rekao je ozbiljnim glasom. I dalje je bio okrenut ledjima. Oslonio se na svoje usi...

Prosli zivot? Znamo se? Elsharionu je situacija postajala jos cudnija.
Ova osoba je definitivno imala veze s njim. Odlucio je da mu pridje.


"Kako znas, kako kad nikome nisam rekao da sam oziveo, i da
mislim da te poznajem ali ne mogu da se setim tvog imena niti bilo
cega sto ima veze s tobom. Mozda su mi se neka secanja iz proslog
zivota ostetila. Jedino sto me vezuje za tebe je Luberija, znas li nesto o tome?"


Rekao je i nestrpljivo ocekivao odgovor ove osobe.
Morao je da sazna ko je on i kakve je veze imao sa Elsharionom u proslom zivotu.

Nasmejao se. Nije se varao, znali su se...:,,Nemoj pogresno shvatiti, ne secam te se... Nije me misao navela, vec osecaj. Ja se gotovo nicega ne secam takodje...", rekao je.

,,Neces mnogo podataka dobiti od mene sada, hahah. Gotovo kao da pricas sa zidom... Ne poznajem ti glas, a ne mogu ti ni miris prepoznati ovde na ovoj mini deponiji...", dodao je. ,,Zvuci cudno kada ovako, ali jeste li...", upitao je filozofski kako bi se nasalio...

Na licu mu se video zadovoljan izras lica. Imao je blagi osmeh, kao da nesto porucuje. Prvi put se okrenuo prema svom sagovorniku...

Poznavali su se, to je sad bilo sigurno, ali niko od njih nije imao
jasna secanje iz proslosti. Elsharion je bio jako radoznao i zeleo
je sto pre da dobije zeljene informacije...


"Okej, poznavali smo se, molim te podji kod mene kuci, moram
da pokusam da vratim secanja. Nemoj da me odbijes."


Rekao je i nadao se da ce njegov sagovornik prihvatiti poziv...

Šta je ova svetlost? Izgleda da dolazi iz moje ruke.
 
Tako dok sam pričao sa Italijanom jaka svetlost počela je da zrači skroz moju rukavicu. Svetlost je bila toliko jaka da je izgledalo kao da se prostor oko mene pomera. Osećaj je bio neprijatan, kao da se mala količina elektriciteta skuplja u mojoj šaci. Nakon što je prestalo oprezno sam skinuo rukavicu da vidim šta mi se desilo sa rukom. Na mestu gde se bol najviše osećao ostao je simbol koji je meni bio potpuno nepoznat. Čim sam to video brzo sam vratio rukavicu u nadi da ga Italijan i njegov poznanik neće primetiti, ali mislim da je bilo prekasno.
 
City Streets - Page 2 ZqBWiGf

Nikad ranije nisam video simbol sličan ovom. Valjda sam uspeo da ga sakrijem od ove dvojice na vreme. Bolje je po mene da znaju što manje, dok ne otkrijem šta ova svetlost zapravo znači.

"Nemojte nikome da pričate o ovome što se desilo, barem dok ne saznam nešto više o ovome. Ipak idem da obavim nešto. Vidim da se vas dvojica poznajete pa možeš sa njim da tražiš pekaru."

U neocekivanom trenutku mgao je videti jasno svetlo I ako je refleksno samo zatvorio oci ni sam nije znao sta se desava ali sta god da je to je bese prestalo,otvorio je oci i ako nije mogao jasno videti njegovu ruku koju je sakrio,ta svletlost je nesto znacila cim se pojavila kod njega ili je mozda poseban zakljucujuci po masku koju nosi.ne brinuci se sta ce biti snjim sa ozbirom da ga nije poznavao,ali i klimajuci glavom potrdno da nece reci o tome nista sa ozbirom da nije znao o tome nista bas.

kako se zoves?

Tiho recuci jer nije znao ime coveka misleci da bi ga mogao cuti ali ipak prekasno,prebacio je pogled ka cezaru natrag sa ozbirom da ga je video ponovo,pitajuci se sta on trenutno misli.

"E Rio, smettila"

Rekao sam mu da prestane, misteriozan lik je već bio na nekoliko desetinak metara udaljen, no samo bih okrenuo Ria u drugi pravac i rekao

"Ajmo mi na neko drugo mesto, taman tražim neko mesto da jedem."

Napoznatiji jezik kao Italiano je mogao cuti sto mu se naravno svideo naglasak u kom je izgovorio,I ako u trenutku mogao osecati da ce to reci da je gladan,secajuci se jogurta koju je pio takodje je mogao da mu predlozi te je odlucio samo da ga povede,svojim korakom je otisao napred ali naravno pored gde bi bio i Cezar.

Hmm znam jednu pekaru svidece ti se,prati me.

Rio je namestio onu njegovu simboličnu zbunjenu facu na njegov talijanski. Očekivano, mali je bio poprilično čudan al ajde neka mu, barem deluje da ima dobro srce.

"Kako kažeš šefe, vodi put!"

Bio sam na korak nadomak od Ria, prateći ga u svakoj stopi.

Hodala je brzo ulicama. Odlucila je da se vrati kuci. Krenula je najblizim putem koji je znala. U jednom momentu ne znajuci sta ce od sebe, odluci da posjeti Visariona. Namjeravala je da ga trazi po komsiluku posto je rekao da je blizu njene kuce.

Napustio sam Ria i ubrzo krenuo ulicama kojima sam i došao do ovog mesta. Ako ovako nastavim, uskoro ću znati čitav grad napamet al ono. Išao sam malo bržim koracima, taman da svarim ovo što sam malopre pojeo. Trebalo mi je nekoliko stvari prenego što započnem trening, a te stvari su mi se nalazile u apartmanu te bi se uputio tamo.

Broj reči: 67

(Visarion je bio umoran ali odlucio je da odrzi dogovor koji je obecao svojoj prijateljici noc je polako padala , Visarion je sledio svetiljke po ulicama kako bi se bolje orjentisao bilo je zacudjujuce jako mirno nije se preterano zurio obozavao je lagane setnje tako bi se vise opustio)

Veceras je bas mirno a ? Ko bi rekao obicno ulice budu krcate.

Broj reči: 66

Broj reči: 75

,,Tvoj dom, hah...Zanimljiva ideja, moram priznati...", rekao je.

,,U stvari, da budem iskren, hteo sam te ptati nesto slicno, stvarno ti je potreban tus /XD/...Mozes mi usput objasniti sta trazis ovde uopste...", dodao je uz sirok osmeh pracen kratkim dobronamernim smehom.

Krenuo je u pravcu kojim je dosao, ali onda naglo stao jer je shvatio da je mozda pogresio... ,,Ti vodis u stvari, ahahah", rekao je.

Broj reči: 85

Cudan lik, prihvatio je Elsharionov poziv. Nadao se da ce se sporazumeti
Zbog cele situacije zaboravio je da se predstavi, mozda kada cuje njegovo ime, mozda
ce tad moci da se seti necega.


"Da, svakako mi treba tus, malopre sam pao na kontejner, ali nebitno
ispricacu ti posle, inace ja se zovem Elsharion da li ti je to ime poznato?"


Ocekivao je neke dodatne informacije koje bi mu pomogle da se seti proslosti...

Broj reči: 82

,,Ime kazes...Izgleda da sam i to zaboravio", rekao je dok se jednom rukom drzao za potiljak...

,,Ime nije ni bitno na kraju krajeva, ahah! Zovi me Zeeke, zekan za prijatelje, od sada..."

Postavio je ruku ispred Elshariona i rekao: ,,Preskocimo formalnosti, baci kosku!". Postao je blago nesiguran onda kada se setio porekla Elsharionovog mirisa. Ipak je odlucio zadrzati ruku...

Poceo ga je pratiti. Pratio je Elshariona, osluskujuci njegove korake. Jednom kada su se nasli u cistijem delu grada, sve je postalo jasnije i lakse...

Broj reči: 102

"Stvorivši" se u zgradi uprave, u nekoj sobi za renikarnaciju, objašnjeno mu je sve.U glavi su mu se trebale posložiti još koje kockice i to bi bilo to.Dok je razmišljao o tome, šetkao se ulicama ovog "grada bez tame".Iako je cijela priča o ovom gradu tako creepy, ulice su bile prelijepe.Čak ljepše nego one iz prvog, stvarnog svijeta.Pokušavao je da shvati šta mu je potrebno za početak pa se sjetio "prošlog života".Kada se uselio u jedno selo prvo je pronašao gdje će prespavati, tamo je bila jedna stara, drvena kuća pokraj sela.Odlučio se potruditi da sada pronađe neku bolju, kvalitetniju kuću, negdje u centru grada.

Broj reči: 132

(usled pandemije gladju, znao sam da vise ovako ne mogu da izdrzim, veliki bolovi u stomaku ometali su me u mom svakodnevnom zivotu.. Gospode Boze, izgleda da ja moram jesti pet puta dnevno kako bih zadovoljio svoje telo, a opet sam nekako mrsav.. Sve te medical stvari me potpuno zbunjuju.. Okrenuo sam se ka Shinraiu, te velikom brzinom poceo praviti znake rukama. S levom sam napravio makaze, s desnom kamen, te poceo lupati jednu o drugu.. Mozda su me okolni prolaznici gledali kao idijota, ali znam da me moj saborac razume, da razume moje namere, jer ako on ne moze, ko onda moze? Usput, kao i prosli put namignuo sam nekim cicama u prolazu te se okrenuo i nastavio da tragam za najblizim mestom da se gricne nesto, ne zelim da umrem ovako mlad)!

Broj reči: 134

dok sam koracao ulicom iza mog saborca uvideo sam da je gladan i to veoma uzrujan okrenuo se ka mene te poceo da mi daje znakove rukama znao sam da moram nesto da ucinim video sam jednu staru gospodju kako nosi kese i mlitavo drzi novcanik u ruci ocigledno se vracala iz prodamnice brzo se prisunjah gospodji te je gurnu i ote novcanik iz ruku te se prodrah

Nigerundayooo!!! sangwooooo!

Broj reči: 73

Kako ga je belokosi ostavio samog u kafani ostao je još neko vreme dok mu samoća nije dosadila. Izašao je na svež vazduh kako bi se proluftirao malo, a zatim se zaputio niz ulice grada Keona. Planirao je da ode kući da odspava malo pošto ga je glava ubijala od bolova, ali pre toga mora svratiti do pijace.

Broj reči: 64

Prolazio sam ovaj put već poznatijim ulicama, sa željom da dodjem do tog polja što pre. Prepreka mu beše nekoliko ljudi koji su se nalazili ispred pekare, gledajući unutar nje. Izgleda da se nešto dešavalo ja sam bio i više nego zainteresovan da pogledam. Ušao sam u pekaru.

Broj reči: 56

trcao je brzo brzinom jaguara kudi shinrai licht bach znajuci da je onaj plavusan psihopata bez mozga pokusao je da mi otkine glavu pesnicom trcao sam glavom bez obzira jer nisam imao moci shinigamija i nisam mogo da se borim samo pomislih da je sangwo u blizini sednuh na klupu pored strazara i cekah sangwoa

Broj reči: 55

Uzurbano prolazio je kroz ulice izbegavajuci sve ljude, nije mu bilo do price. Osecao se zbunjeno. Osecanja u njemu bila su pomesana. Sada nista nije osecao nikakvu povezanost ali kada je bio blizu onih osoba, previse je bilo za Miva. Izvadio je knjigu i prelistao malo ali mu nije pomoglo da se smiri. Spakovao je te potrcao prema svojoj kuci u punoj pripravnosti. Nije vise verovao ovom gradu. Makar ne za sad.

Broj reči: 78

(Bilo mu je drago sto je posetio svoje prijatelje a onda se seti da nije posetio bas sve pa se odluci da krene u jos jednu posetu svom prijatelju , ljudi su ponovo izasli na ulice u velikom broju iz nekog razloga bilo ih je mnogo , Visarion se jedva provlacio da se docepa blokova de ljudi stanuju .)

Covece pomeri se...

(Rece Visarion prolazeci kraj coveka koji nije hteo da se pomeri sa puta.)

Broj reči: 80

Nakon sto je otisao iz lavirinta sa cvecem odlucio je da ode nazad u svoju kucu, nije se bas nesto prosetao posebno zbog onoga sto se desilo u lavirintu sa cvecem. Odlucio je da se vrati natrag kuci pa ode negde gde ce konacno moci da oladi. Laganim koracima se uputio ka kuci.

Broj reči: 57

Išavši ulicom brzinom puža Taisei je primećivao razne stvari koje nikada nije video ranije. Zamislio se gledajući sve te ljude i u prolazu je slučajno udario nekog prolaznika ,izvinio se i nastavio dalje laganim koracima.

Broj reči: 39

Broj reči: 50

Nakon sto je izbio na ulicu koja je bila dosta prometna, mogao je lako da dodje do nekog setalista. Raspitao se sa prolaznicima gde moze da dodje do nekog setalista, dobio je informaciju o jednom setalistu u blizini te se laganim koracima uputio ka njemu.

Broj reči: 49

(nakon divnog vremena provedenog u krcmi, i sjajnog whiskiya, setih se svog jadnog druga Shinraia.. Ako ga uopste mogu nazvati drugom, sta znam.. Moram mu ispricati sta se desilo nakon sto se onesvestio.. Ko zna sta mu rade u zatvoru, mozda ga siluju crnci kao sto je on silovao prodavacicu, mozda ga siluju belci, kao sto je on silovao prodavacicu.. Ko zna kakve sve gadosti mogu tamo da ga spopadnu, brze bolje idem da mu pomognem, ne volim da se bijem, ali pomoci drugu u nevolji moram!)

Ulice grada su bile lepe i ubrane. Nije toliko obracao paznju na to zato sto je uglavnom setao sa Ines. Sada je mogao bolje da ih osmotri. Kaldrma pod nogama je bila naizgled dosta stara, ali to gradu dodavalo neki poseban smek. Lagani vetar koji je duvao mu obori pramen duge, crvene kose na lice, pa ga on pokretom ruke vrati na mesto. Nastavio je dalje.

Broj reči: 73



"Our bodies get bigger, but our hearts get torn up." :
Nakon sto je prosao i kroz ovu ulicu I videvsi sta ima u njoj sto mu je prijalo a to je da je malo drugacija a nekako i lepsa samo sto su isto bili tu ljudi,naslonio bi se na neki zid ispred nekog drveta kako bi pogledo nakratko pogled a zatim je otisao dalje.

Plavokosa devojčica je protrčala pored nje.

Hitomi je nastavila da gleda okolo.

Skoro sat vremena već šeta ulicama. Ona se oseća totalno isto; čudno.

*Sranje! Previše sam starija! Brzo mi proleteše sad sve one „između“ godine i koja je godina uopšte sada!?* Samo su bile još jedne od nagomilanih misli i pitanja u njenom mozgu dok je lutala ulicama ko neka utvara.

U nekom neocekivanom trenutku bile su bas neke guzve tako dok su se gomilali ljudi i gomilali taman se opet vratio u tu ulicu sto nisam nije znao,izgleda da ce opet morati sve polako i strpljivo.Rio je ugledao cak neke ljude koji su tovarili stvari na svojim ledjima gledajuci napred a da iznad ne znaju sta se desava,bas su isli pravo i kako tad zastali,ovo mu je bila odlicna prilika,tada kad su zastali na trenutak Rio se popeo na to pa tako se malo i izvinjavao ali ipak staces skakajuci po tome i stigao u trenutku gde su sad manje hodali.sisao je sa tih tovara i odjednom kada se okrenuo video je jednu belookosu devojku koja je bila privlacna bas zbog toga.pomisleci na njenom licu kao da joj to nije prijala guzva ili joj mozda trebala pomoc, te joj se obrati dok bi cekao njen odgovor

Izgledas premoreno kao da te neko muci,da li ti treba pomoc da se negde odmaknes od guzve?

Smireno recuci dok se blago osmehnuo.

„Da!“ devojka skoro vrisnu od čistog šoka, grabeći njegovu ruku instiktivno i gurkajući ga u stranu.

„Potrebno mi je da se sklonim od gužve. Znaš li gde možemo otići?“
Hitomi progovori, automatski pomerivši se da stane pored njega. Pokušavala je da pronađe neki putokaz koji bi ih uputio u nekom drugom smeru, ali nije znala ni gde se sada nalaze.


Iznenadjeno pogledavsi belookosu devojku koja je reakcija skoro pa i bila njegova kada bi isao ponovo kroz neku ulicu a da je zaboravio koju ide sa ozbirom da nije pogledao.bas kad je hteo da joj kaze da pusti ruku sa ozbirom da je njena saka dohvatila njegovu ruku,ali ipak je dopustio joj je dok ne nadju normalno mesto barem kako bi se smirila.

Haha,desi se ponekad da se zagubis na ulici pored ove guzve.

Pogledao je uokolo kako bi proverio put a imalo je mesto poput parka i znao je gde je to tako da su se uputili ka tamo ali pre toga rekao je belookosoj devojci.

ima nesto poput parka koji se zove Wilsonovo setaliste,taman se mozemo opustiti tamo pa da zapocnemo pricu tamo.

Krenuo je ka tamo nadajuci se da ce ona isto snjim.

„To mesto nisam otkrila još uvek“ Hitomi prozbori, ovaj put mirnim glasom.

Devojka je trepnula nekoliko puta dezorjentiana pa je krenula da ide za njim. „Oh, uuuups. Nisam normalna kako sam te zgrabila..“ reče primetivši da ga drži i dalje za ruku i brzo opusti stisak.

Hodao sam velikm ulicama grada, mnogo lepih i mladih žena je prolazilo. Bilo je dosta tezgi gde su se prodavale neke magične čudne stvari. U tom trenutku me je nešto uhvatilo za staru raspalu cipelu. Bio je to mali džukac crnih i belih sara. Odlučio sam da će mi on biti pratilac u ovom gradu. Bio sam jako gladan, pa sam pokušao prodati svoje odelo za hranu, završilo se tako što me je prodavac oterao sa tezge. Blake, moj džukac me je verno pratio, čak mi je pokazao i tajne i mračne ulice grada. Stvarno mi se privezao srcu. Posle nekog vremena sam krenuo da se vraćam, ali gde? Verovatno u hram gde ću potražiti pomoć.

(nakon duge bleje s Shinraiem u zatvoru doslo je vreme da ga napustim, razne nove stvari sam naucio od Shinigamija.. Nadam se da ce uspeti da povrati svoje moci uskoro. Dok se on muci u zatvoru, ja svoje vreme ne smem traciti uzaludno.. Ozedneo sam od silne price, i shvatio da ja zaprvo nisam ni jednom obisao ovaj grad, iako sam zainteresovan, nekako me mrzi, sve deluje poprilicno dosadno. Nastavio sam setati do svoje kuce).

Zastao je na par trenutaka bacajući pogled na trg još jednom pre nego što ga je napustio. U uglu parka video je neke golupčiće na klupi. Onaj galamdžija je još uvek pričao neke priče, a ljudi su ga pomno slušali. Nastavio je da korača niz ulicu ka nekom drugom mestu.

Nakon sto je izasao iz svoje kuce uputio se prema prometnoj ulici, od ove ulice lagano je mogao doci do njegove sledece destinacije koja je bila biblioteka, odlucio je da je vreme da procita jos vise o ovome gradu, vec je dosta proslo otkad je ovde, a nista pametno nije uradio.

Hranio se tokom svog puta kroz Keon grad, jeo je onu manju veknu hleba i pio flašu vode, imao je donekle sreće što mu je dato to malo para za sada. Mada, kakav je bio u prošlom životu, on je morao da se nauči da se snalazi i bez para, ovo mu je došlo kao neka manja olakšica. Seo je na klupu jednu i nastavio je da jede, dok nije sve pojeo, bio je dovoljno sit.

Setao je ulicom kretajuci se prema nekom najblizem lokalu koji prodaje pice. Setajuci se video je jednu osobu kako sedi na klupi kao da je zavrsio sa obrokom. Isto je izgledao neobicno tako da predpostavlja da je isto dosao odakle i Miv. Prisao je i pitao.

Izvini jel znas neki najblizi lokal gde mogu kupiti pice?

Upitao ga je polako i smireno.